Citiraj mediteran prvotno napisa Vidi poruku
Radim kao teta-dadilja jednog trgodišnjaka. Takav je bio dogovor, ali taj trogodišnjak ima starijeg brata koji ide u vrtić, ali kako je sada sezona godišnjih odmora ostaje doma, najprije na tjedan pa dva i tako dalje. Nitko me nije pitao da li ja to mogu ili hoću raditi i da li se cijena mijenja, jednostavno prešutno je to napravljenjeno. Sada sam zatražila da mi se plati više ali koliko nitko ne želi reći da li pihvaća moju ponudu. Brinuti se o djeci nije mala stvar, to je jako odgovoran zahtjevan posao koji traži od osobe koja se toga prihvatila puni aranžman i dobru kondiciju. Dok sam dolazilo na posao od mene se tražila liječnička svjedodžba o mojoj zdrvstvenom stanju dok ja na kapaljke dobivam informacije o djeci i njihovim manam i vrlinam, što stvara određene poteškoće kod kimuniciranja, jer djeca često znaju reći : Ja to ne moram jesti, ili pospremati zato si ti tu.Žena sam s dosta godina i životnog iskustva i vidim da dašnji roditelji u stvari vrlo malo traće dadilje za djecu , više kućne pomoćnice koje bi napravile u 8 do 9 sati rada sve ono što ne ne stižu ili ne žele. Ne treba sve ljude savljati u isti koš jer ima nas koje svoj posao radimo savjesno i odgovorno.U pitanju je jedan mladi ljudski život koji je zaslužio da svoje djetinstvo proživi u igri, pjesmi i veselju.Djeca su nam najveće blago i tako se prema njim trebamo odnositi. Učiti ih poštenju i prijateljstvu, ali i radu.Ne ma tih novaca kojima se se može platiti lijepa riječ, pusa za doviđenja i dođi mi opet.
Poštovana mediteran, hvala vam na vašem iskrenim riječima i što ste sa nama podjelili vaše iskustvo, ja osobno znam kako je to raditi kao dadilja i ne imati nikakvog poštovanja i zahvalnosti na trudu i radu i još k tome da sam bila plaćena na minimalac koji nije vrijedan spomena, na sreću dala sam otkaz, našli su drugu , ali za mjesec dana su me zvali i preklinjali da se vratim...zašto?! nemam pojma, bivša poslodavka mi nije htjela reći, ali ja pretpostavljam da je zbog toga što je htjela i dadilju i kućnu pomoćnicu za minimalac , no nisam se nikada vratila jer ipak cijenim sebe i moje poštovanje mi je važnije više od svega. ali kada se sjetim svoje Emice i koliko je plakala kada sam otišla,srce mi je puknulo. ljudi neznaju što znači biti dadilja i kako je njima teško,i kolika je važna iskrena komunikacija između dadilje i roditelja. naći dobru obitelj, biti zadovoljan sa uvjetima ( naravno ne mislim pod time čuvati samo dijete, biti dobro plaćen i ništa drugo ne raditi ) je danas jako teško i za to ti treba sreća, kako se kaže sjekira u med. Možda i neznate koliko je takav posao težak,jer ne samo da čuvaš tuđe dijete nego ga i odgajaš i ulaziš u njihov privatni i intimni život, htjela to dadilja ili ne. primjer radi - ja sam inače ljevak i sve radim sa ljevom rukom pa je tako i radila moja I., oponašala me praktički u svemu i vrlo sam morala dobro pronalaziti riječi da nešto krivo ne pokupi, pa čak i u tel. razg sa mužem. no gospodin je primjeti da njegova I. radi sve sa ljevom rukom, i rekao mi da to zaustavim i da joj stavljam olovku,žlicu...ili sl. u desnu ruku. naravno ja se nisam odupirala nego sam napravila to što je htio i jer nemam prava ništa reći,ipak je to njegovo dijete,zar ne?! ali danas, prošlo je već 3.god i I. piše,crta,jede...itd sa ljevom ali i ponekad i sa desnom rukom, iako sam se max trudila to ispraviti, i jednom sam je pitala zašto to radi i njen odg je bio- zato što to radi,moja teta mina i ja je vojim jako. e srce mi se rastopilo na licu mjesta, ponekad mi je tako bilo krivo što sam uzimala novce za taj posao, da vam ne mogu opisati. uglavnom htjela sam vam na tom primjeru pokazati koliko dadilja utječe na vaše dijete ( makar ih imam još 100 ). Zato nemoj te brkati pojam kućne pomoćnice i dadilje jer to su JAKO VELIKE razlike, poštuj te ih i ako treba barem jednom tjedno zahvaliti se na njenom trudu i radu ( naravno ako vidite sa se iskreno trudi i radi sa vašim i ako odlično obavlja svoje poslove )

Još jednom draga mediteran, hvala vam na vašem predanom radu sa djecom,i želim vam od srca još poslova 100 i da usrećite dječicu koja su svijetla točka našega posla. Evo jedan moj iskreni savjet; posjednite poslodavce, budite uporni u svojim molbama, zahtjevajte neka vam kažu odmah na čemu ste, jer što više produljujete to je za vas sve gore i budite iskreni. Želi vam sreću i držim fige.