sramežljivii dvogodišnjak

[rosemary]

Drage mame, evo nova sam ovdje pa vjerujem da je ova tema več bila al eto ja bi htjela vama reći šta mene mući i možda da dobijem koji dobar savjet od vas.
Ovako, imam sina od 2,5 god i prilično je sramežljivo dijete. Evo zašto: boji se kad ima više djece u parku uopće i zakoračiti u park, teško se prilagodi i jednom djetetu a kad ih jeviše onda jednostavno pobjegne ne osječa sigurnost. Jako je vezan za mene, ja doslovno ne mogu ni na wc sama kad sam doma. Ima dvoje dječice koji su malo stariji koji mu jedino odgovaraju al samo ako je sam s njima. Neznam kako da ga potakne na igru s drugom djecom, kako da shvati da mu djeca neće nauditi,
Teško mi ga je gledati kad pobjege od djece, Kako će onda tek bit u vrtiću. Imate li kakav savjet kako da se opusti.
Hvala

[S2000]

Dobrodosla jos jednom.

A kako se maleni ponasa kada neko dijete dode kod vas doma. Tu je na svom terenu, je li tada ista drugacije?

[koksy]

Možda ti pomogne moje iskustvo. Moj sin je bio isti takav, svi su mislili da on ni ne priča jer je uvijek, kad smo bili negdje, šutio. U parku i vrtiću ista stvar, povukao bi se negdje na stranu i tamo se sam igrao. Teta ga je nerijetko opisivala kao individualca.
Doma je bio drukčiji, puno otvoreniji i pristupačniji.
Sve dok nije napunio 4 godine, onda se doslovno preko noći promjenio. Sad će uskoro 5 i to je potpuno drugo dijete. U park ulijeće ko tornado, ide od djeteta do djeteta i sve ispituje kako se ko zove i koliko ima godina, uključit će se u bilo koju igru, u vrtiću ima ekipu, sad napokon zna kako se zovu djeca iz grupe, prije nije dvoje znao nabrojat, kao da ga ni ne zanima.
Šta se njemu točno dogodilo ne znam. Al vjerujem da ima veze s tim što ga nikad nisam forsirala, nisam ga nagovarala da se ide igrat s nekim ako on to nije želio, pustila sam ga da bude takav kakav je i vjerovatno je jednostavno dijete kojem je malo duže trebalo da se osjeti dovoljno sigurnim u sebe.
Nadam se da će i kod vas brzo doći do toga. A ako i ne dođe, ne brini, pa nismo svi otvoreni i komunikativni, postoje i odrasli ljudi koji su sramežljivi i to je sasvim normalno.

[rosemary]

Isti je i doma, bjezi od djece ako dodu. Jcer u parku se igra s deckicem i dodu jos 2 i odmah vice mama pa-pa. Ne forsiram ga nista al ga vodim u parku stalno da shvati da mu nitko nista nece L opet on bjezi. nadan se da ce kad rad shvatiti da mu to samo steti.

[tangerina]

Rosemary, ja mislim da je on em malo osjetljiviji tip, em još premali.
Moj je isto tako sa dvije godine, prepao bi se druge djece i ne bi ni zucnuo. Ja sam ga malo malo poticala i ohrabrivala, ali jako pazila da ne guram i ne forsiram, nego mu pustim da si uzme prostora, jer sam i ja bila sramežljivo dijete i razumijem da im samo treba malo vremena. Ovako kako kaže Koksy u biti.
Sad je dosta bolje (ima skoro 3 godine), iako se i dalje vrlo lako prepadne druge djece, čim oni zauzmu malo čvršći stav, on se prepadne i povuče i interpretira to kao da mu to dijete ne da da, npr, skače na trampulinu. Mislim da ih treba ohrabrivati, ali samo po malo, i ni slučajno kritizirati ih što su sramežljivi.

[rosemary]

Ja sam isto tako bila sramezljiva a i moj muz zato ni nema na koga bit drukciji. jednostavo se pouce ako je vise djece i ako su to njegovi vrsnjaci. Inace vise voli stariju djecu nego manje od njih bas bjezi. ja mu pokusavam na neki nacin objasnit da ee nema cega bojati al mislim da je jos malen da bi razumio tocno. Ii cu svaki dan i dalje u park pa makar pobjegao ipak zelim da bude bar donekle u drustvu djece pa nek polako shcati da to nije nista lose. Moja susjeda je isto tako imala problem i deckkic se je opustoo tek nakon sta je napunio 5 g