 |
|||
XAnemona prvotno napisa
Takav je (donedavno) bio moj stariji sin. Išao mi je ponekad na živce jer nije nikada propitivao naše odredbe i granice (zato je mlađi brat to činio zdušno za obojicu, he he he). Sad stariji ulazi u pubertet i već se vidi promjena. Odahnula sam.
Slažem se, nije prirodno da dijete slijepo sluša.
I osim toga mislim da je sasvim prirodno da djeca kad vide sve te šarene điđe traže da ih imaju - njihova je priroda da sve istraže, prevrnu, uzmu što ih zanima.
Prirodno je i da im mi želimo udovoljiti.
Ono što nije prirodno ni normalno je taj sustav u kojem netko zarađuje na dječjem i općenito izrabljivačkom radu u nerazvijenim zemljama, pa da te hrpe gluposti - uzmimo evo te svjetleće štapove - nakon što ih je prevezao preko pola zemljine kugle dodajući svoj prilog zagađenju - prodaje kod nas na štandu otprilike komad ili dva po cijeni koju je platio mjesec dana rada radnika koji ih radi po 200kom na dan. Nije normalno ni da svako dijete koje prođe kraj štanda kupi komad plastike s kemikalijom unutra, poigra se i baci, nije normalno da se igračke koje naša djeca koriste razbiju za tjedan dana, a da se na smetlištima onda razgrađuju stotinama ili tisućama godina.
Prirodno je ipak, što većina ljudi o tome ne želi razmišljati. Jasno mi je da je prekomplicirano. Zato se radije bavimo stotinama spinova i hoaxa koje nađemo na netu, od chemtrailova i recikliranog mlijeka na dalje. Zbilja zanimljivo razmisliti zašto je tako. Kako se ljudi mogu bojati chemtraila kojeg ne razumiju; a ne razumjeti da sve te tone nepotrebnog smeća koje kupuju i bacaju ne mogu razgraditi? Kako ne razumiju osnovne zakone tržišta koji govore da se takvo stanje u ekonomiji ne može održati? Evo, to ono što mislim kad kažem da treba biti svjestan odakle sve to polazi i gdje završava.
Nadalje, ono što nije prirodno je da djecu štitimo od svih nevolja i od svake frustracije. Volimo ih, naravno, želimo im udovoljiti, želimo ih razveseliti; ali zašto moramo sve imati baš posloženo po špagi, zašto ne smiju nikad pasti, nikad zaplakati, nikad se uplašiti ni rastužiti se? Tema ove knjige, (nisam pročitala, tek planiram) mi je dala malo misliti http://harfa.hr/knjiga.asp?id=3128 - nije baš on toppic ali po istom principu možemo promatrati i ovaj problem. Ili onaj tip koji drži predavanje kako bi djecu trebalo pustiti da skaču i trče (ma daj, zbilja) http://forum.roda.hr/threads/71773-q...om-djetinjstvu
Od čega sve štitimo djecu i jesmo li uvijek sigurni da je naš izbor dugoročno dobar? Kako će se jednom naša djeca nositi sa frustracijom ako je nisu prevladali, sa strahovima, s nezadovoljstvom? To je lekcija koju moraju naučiti sada - i kad vidite dijete koje urla u samoposluzi ili pred štandovima znajte da je ono upravo uči. Naravno, ako su roditelji dovoljno jaki i razumni da mu to omoguće.
Ako se malo previše veseliš, može biti i konzumerizam. Čak i ako to što si kupila koristiš.
Odnosno, ako je potreba samog kupovanja i veselje koje dolazi od tog čina veća od realne potrebe za onim što kupuješ.
pomikaki, moram prvo reči da te jako cijenim, ali ovaj zadnji dugi post mi je ostavio 100 upitnika iznad glave - ono o čemu ti pričaš???
Ovaj dio o zaštiti djece od svih frustracija, pa tko to čini? Čije si postove tako doživjela?
ničije, pobogu (zašto se svi uvijek na forumu osjećaju prozvanima?)
To je teoretska podloga koju mislim da si svatko, počevši od mene, mora posložiti u glavi da bi koliko toliko normalno funkcionirao u današnjem sustavu.
Svi pomalo težimo ispunjavanju želja svoje djece (ukoliko nemamo ozbiljnih egzistancijalnih briga). I ja, evo, kad mi je dijete počelo cviliti za jednorozima, odlazim na forum i tražim rabljene krilate jednoroge(da bar malo smanjim šetu po okoliš). Ipak, kad god mi je teško što ona urla jer hoće novu lutku ili nešto što je upravo vidjela na polici, prevrtim si ovo u glavi da mi bude lakše. Jesi li zadovoljna?
Ali baš mi je drago da me cijeniš :bearhug:
Točno.
Ali, kad sam našla ovdje na burzi krilate jednoroge i to tri po cijeni pola jednog i još pjevaju, pa...nisam odolila. Realna potreba za njima je 0, potpuna nula. Ali veselje kad ih zagrli i da im imena-ma, neprocjenjivo.
Teško je razlučiti i uvijek mudro odlučiti, jako teško. No, uzdam se u se i da ipak na vrijeme kažem stop.
s ovim se debelo slažem. sasvim je normalno da istražuju, pipkaju, ispituju...a na nama je da ih u raznim situacijama učimo šta mogu a šta ne...
i ovo moram izdvojiti. jer se potpuno slažem. baš danas sam imala situaciju u kojoj je malac po sili boga hteo na tobogan, iako sam mu zabranila da se spušta jer su se stariji dečaci gurali i udarali nogama (a roditelja niotkud da reaguju). urlao je kao nesvet jedno dva minuta, a tik pošto je prestao bio je svedok teže povrede leđa kod jednog od učesnika u igri. i iz tog nesrećnog događaja izvukako više pouka, između ostalog i jednu da se ne može baš sve što smisliš, iako si pokušao. uz dovoljnu dozu zdrave frustracije...
Posljednje uređivanje od Vishnja : 24.08.2012. at 15:51
Zamislite svijet koji bi bio, kako to neki ovdje zagovaraju, potpuno ili u velikoj mjeri oslobođen tog tako ocrnjenog materijalnog.
Da li bi se mi ovdje tipkali?
Da li bi uopce bili pismeni?
Počela sam odgovarati pomikaki još dok sam bila na poslu, pa sam morala prekinuti, a na kraju sam izgubila nit.
Željela sam reči nešto u stilu da mi se čini da želimo postići isto (pomikaki i ja), ali na prilično različite načine i to je ok.
Ali i dalje uvijek dobijam dojam iz tvojih postova o nekakvom velikom strahu od skoro svega materijalnog. Ne razumijem ga.
I ja imam taj dojam, da sve materijalno odmah smatras losim
Slažem se uglavnom s Anemoninim postovima i još moram nešto dodati. Mislim da je teško dijete odgojiti da ne poželi mobitel kakav je trenutno in i imaju ga skoro svi u razredu ili bar glavne face. Drugo je što je to dijete možda dovoljno zrelo i pristojno pa to neće tražiti od roditelja ako zna da si ne mogu priuštiti. Možda nije baš nesretan ako nema najnoviji mobitel ili nešto slično ali bi sigurno bio sretniji da ga ima.
Pa nije ni poanta djecu odgojiti da nista ne pozele.
Moj najstariji nista oko sebe nije kontao i ja sam odahnula kad je prvi put imao "kupi mi kupi mi" ispad. Nije nista dobio, ali mi bilo drago da se ponasa kao prosjecno dijete
ali nije ni poanta da djeca moraju imati sve kaj vide ili požele
ja razumijem pomikaki (zar ste sumnjale
pa drugi, treci, stoti.. gdje to sve ide? plasim se da cemo djecu ostaviti na zemlji koja se gusi u smecu. i stvarima. kad dodem na rodinu rasprodaju i vidim ogroman paviljon pun odjece i dzidza, ja se use*em. ili kad s prozora vidim brdasce tamo gdje ga prije par godina nije bilo.
mislim da je u redu (i sizifov posao) uciti djecu da tako gledaju stvari: toga svega je previse. ne treba nam ni 2% svega sto se proizvodi. ugusit cemo se u smecu, i to glupi. jer sve te stvari ne poticu mozak da radi, nego ga guse. gledam ove slatke mlade klince po gradu kako secu, zivot im prolazi kraj njih dok bleje u ekrane smartfonova. uzas.
Možda ja ne mogu sve gledati tako tragično, jer sam ipak u drugačijoj sredini i kod nas nema toliko toga što spominjete, jer nema specijalno veče trgovine, DM - a i slično.
A možda sam samo zatucana.
Dodatak: željela sam reči da tu nisu situacije s kojima se srečemo na dnevnoj, tjednoj bazi, možda eventualno na mjesečnoj.
Posljednje uređivanje od Anemona : 25.08.2012. at 08:36
Ja sam doma maltene non stop, ako se družim onda se družim kod frendica doma tako da ne vidim silne mlade kako bleje u smartfonove. Ali vidim društvo moga sina(7 godina), nađu se na igranju žele igrati igrice na kompu, plejki, na rođendanu cca 20 dječaka i djevojčica oni se svađaju tko će prvi za komp itd.
I onda se ja osjećam ko idiot kad se ekipa skupi kod mene a ja im dam mau mau karte ili čovječe ne ljuti se.
a nama dok surfamo po forumima
Znala sam da ce prije ili kasnije i tehnologija, a pogotovo mobiteli, doci na red... Je bas ih zaglupljuju. Umjesto toga trebaju blejati u izloge ili blejati kako je tko obucen koji auto vozi i kakva muzika tresti iz auta ili stogod vec treba blejati dok seces po gradu.
Zaglupljuju tocno onoliko koliko ih naucimo ili sami nauce koristiti. Zasto na primjer bi moje dijete zaglupio moj smartphone po noci kad me pita kako se zove koje sazvjezdje a ja upalim onaj night sky program i pogledam tocno kako se zove... a i ja nesto naucim. Ili kad sam u stranom gradu i trebam neku rijec - umjesto da se mucim s pocket rijecnikom koji u nevjerojatnih 50% slucajeva nema rijec koju trebam moj rijecnk na smarfonu ima, a ako i nema ima google ili stogod vec pogledam. I ne varaju me vise nikad na tecaju - jer uvijek imam zadnji tecaj i kalkulator pri ruci. Ne izgubim se u nepoznatom gradu jer umjesto nespretne velike karte imam prijenosnu kartu i gps poziciju gdje sam. A sve to treba nauciti koristiti kao i ove starije papirnate inacice, nisam nista posebno gluplja jer koristim sve to u formatu telefona umjesto da teglim u torbetini...
Ma ovo je skroz off ali ne volim taj prijezir prema tehnologiji, kao da je ona kriva za zaglupljivanje... i tehnologiju treba nauciti, zar smo mi gluplji sto smo koristili kalkulatore umjesto logaritamskog ravnala koje je koristio moj deda? (Pradjed ionako nije nista racunao, a osim jednog sumnjam da su i pismeni bili - koliko su tek oni bili zaglupljeni...)
A sto se tice proizvodnje i "previse toga sto nam ne treba" - bio je jednom jedan sustavv koji je pokusao proizvoditi tocno onoliko i onoga sto svima treba i nije bas da je citao ljudske misli uspjesno pa da su svi bili sretni...
ovako...pod kontroliranim uvjetima, ne mislim da ih zatupljuju.
moja je preko tacpeda na laptopu igrala igrice i vjezbala finu motoriku.
na ajpedu igra igrice na engleskom, razvija logiku (iznenadila sam se da sama skine igricu i zna sta treba raditi. ja nisam znala) kao sto uci engleski. brdo rijeci je tako naucila.
smartphone je savladala prije mene i meni je objasnjavala kako i sta. tad je imala nepunih 5. sad ima nepunih 6,5.
ne treba ici u ekstreme
Posljednje uređivanje od leonisa : 25.08.2012. at 10:12
I ja se slažem da ne treba ići u ekstreme. Tehnologija je tu radi nas, da nam pomogne.
ma ne mislim na malu djecu, nego na recimo 15+. naravno da nisam apriori pritiv tehnologije. a ono da ako ne bleje u telefone bleje u izloge necu ni komentirati
bila sam prosle godine na berbi i bile su dvije cure od oko 16 godina, otprilike. njih dve nisu makle pogled sa telefona ili cega vec cijelo vrijeme. meni je to sick. dobro istina je da danas skoro pa nemas vise bog zna kaj istraziti
ovi klinci koje sam ja spominjala recimo ne primjecuju ni kud hodaju ni tko/sta prolazi kraj njih jer su zaokupljeni gledanjem u telefon, ne znam sta gledaju, pretpostavljam da zirkaju sta ima novo na fejsu, sigurno ne uce o povijesti grada, cast iznimkama
Visnja ne mislim da su sva vaša djeca razmazena spomenula sam samo da ima one koja fakat jesu i moraju imat sve nebulozne igračke koje se pojave u ducanima.
A vidim na forumu nista novo, vasar taštine i dalje na snazi samo od silnih iskusnjara ne znam koja ipak dobija titulu kraljice majke.
Roza, generaliziras i vrijedas. Zasto?
Znam razmazene djece na obje strane: i one s hrpom igracki i one samo s par igracaka.
Isto tako, znam i prekrasnu djecu s obje strane.
Vjerujem da je jedino pravilo puno normalne roditeljske ljubavi bez podcjenjivanja djecjeg misljenja. A to djeca ciji roditelji ovdje pisu imaju.
Anemona, potpuno se slažem s tvojim mišljenjem.
I ja ponekad ležim na barci i umjesto da gledam okolo u divno more i predivne vizure, ja uzmem mobitel, pa gledam što ima na fejsu, koja je prognoza, brzinu vožnje, poziciju, vijesti... Pa ča? Treba uzeti od oba svijeta što je najbolje.
( a bacim i pogled na Rodu
oprosti, veoma si mi draga i nemoj ovo shvatiti lično, ali kad napišeš (parafraziraću, ne da mi se sad tražiti taj tvoj post): "sklonite ih od DRUGE razmažene dece", kako to onda da se razume? ne osećam se prozvanom, samo pitam i pojašnjujem...
inače, potpuno se slažem sa stavom da treba uzeti najbolje i od civilizacije i od prirode, od "blejanja" u telefone i od druženja tete a tete. ravnoteža u svemu...
takođe, i ja viđam mlade ljude koji međusobno ni ne razgovaraju u u društvu. već gledaju u ekrane svojih telefona/tableta/laptopova...tragična pojava.
čitam ovu temu već par dana s milijun prekida
mi smo negdje na sredini, rekla bih. ne mogu reći da ne kupujem, ne mogu reći da ne volim kupovati. jer bih lagala
djecu oduvijek vodimo u sve dućane. mislim da je dobro da se odmalena uče da su stvari oko nas, da žive u takvom društvu :/ i da nauče živjeti s tom. s reklamama i punim policama. i jako dobro znaju da ne mogu imati sve i da nema smisla imati sve. i da mogu kupiti sve što hoće, a ne mogu, naravno, ne bih kupila jer to nije način na koji želim da živimo.
jučer smo bile u gradu u najdražem profil megastoreu
ja sam, istina, nekad lake ruke na neke igračke koje obožavam
kad se ne budu igrale, nešto ćemo sačuvati, nešto pokloniti neka se neko drugi igra.
prodaj mi te jednoroge
Da li bi to bilo nužno loše? Samo puno drugačije.
Ali ja ne zagovaram takav svijet, ne zagovaram zapravo ništa, svjesna sam da povijest ide svojim tokom (ni ovo ne tvrdim kao nešto loše, jednostavno kao činjenicu) i tu se malo što može učiniti.
Sasvim krivo, nemam straha od materijalnog, samo razmišljam o stvarima koje zapažam oko sebe. Ne mogu ih previdjeti, ne želim se nekritički i bez razmišljanja prepustiti struji, ne želim žmiriti da ne vidim loše stvari (ne možemo valjda reći da ih nema). Zašto bi to bio strah? Čak nakon što sam neke stvari pretresla u sebi, nemam ni puno negativnih osjećaja prema promjenama koje zapažam oko sebe, svijet se mijenja i ja ne želim postati stara baba koja kuka kako je u srednjem vijeku bilo bolje. Ali to ne znači da moram odmah pokupovati sve što nađem na polici dućana niti da trebam pustiti dijete u svijet bez usmjeravanja. A usmjeravam prema svojim nazorima - naravno, kao i svatko drugi.
ja razumijem pomikaki (zar ste sumnjale
pa drugi, treci, stoti.. gdje to sve ide? plasim se da cemo djecu ostaviti na zemlji koja se gusi u smecu. i stvarima. kad dodem na rodinu rasprodaju i vidim ogroman paviljon pun odjece i dzidza, ja se use*em. ili kad s prozora vidim brdasce tamo gdje ga prije par godina nije bilo.
mislim da je u redu (i sizifov posao) uciti djecu da tako gledaju stvari: toga svega je previse. ne treba nam ni 2% svega sto se proizvodi. ugusit cemo se u smecu, i to glupi. jer sve te stvari ne poticu mozak da radi, nego ga guse. gledam ove slatke mlade klince po gradu kako secu, zivot im prolazi kraj njih dok bleje u ekrane smartfonova. uzas.
Jesi li sigurna da je samo radi nas i da samo pomaže? Meni zvuči prejednostavno.
Neee, mojeee!!prodaj mi te jednoroge
Tehnologija nam pomaže, ali ima tu i onoga ispod vode. Ona nas i kontrolira. A najgore je misliti tko stoji iza te kontrole.
Recimo čipiranje pasa. I drugih životinja. Meni je to grozno ( iako mi je pas čipiran). Sve čekam kad ćemo i mi ljudi dobiti čip...
Voljela bih da sam u krivu kad ovako mislim.
Iako-volim tehnologiju, ne opirem joj se ali nisam ni luda za njom. No, današnja djeca će sigurno drugačije gledati na to. Oni ne pamte život bez kompjutora.
Možda bude dobro, možda nam budućnost i nije tako loša. No, kad vidim ove otkupljivače zlata na svakom koraku, pitam se: čemu, što to znači. Kriza, ili nagovještaj nečeg goreg?
No, neću crne misli. Kiša je napokon pala i idem gledati što se probudilo u vrtu.
Pa pomikaki da nismo pismeni, meni bi to bilo strašno.
Naravno razumijem sto želiš reći: da ni ne znamo što je pismenost, ne bi nam naravno ni nedostajala.
Iz ove perspektive tkz. civiliziranog čovjeka, mi je to i nezamislivo, kao i nešto čemu sigurno ne stremim.
Detaljno objašnjenje sljedi.
I inače najbolji način "spašavanja djeteta" od konzumerizma, jest da sami ne budemo konzumeristi u lošem smislu te rijeci.
Sto naravno nije i dovoljno. Ne biti "nešto" ne podrazumjeva biti nešto bolje ili pametnije.
A ako je sve zlo u Nike tenisicama, blago si ga nama.
Ovo je kompleksno pitanje - naravno da se i meni sviđa biti pismena, imati pristup internetu, imati osiguranu hranu, medicinsku skrb, i sve ostale blagodati civilizacije.
Ipak, ovakva civilizacija koju mi danas imamo nedvojbeno ima mračnu stranu - našu trenutnu sreću plaćaju drugi. A postoji prilično realna opasnost da će sjesti na naplatu i našoj djeci ili unucima.
Što se tu može učiniti? Zbog urođene sebičnosti čovjeka (kao i ostalih živih bića) ne mnogo. Moje izbjegavanje điđa sa štandova ili kupovanje rabljenih igračkica i odjeće vrlo je malen korak. Tako da sam kriva koliko i svatko drugi. Samo ne vidim kako pred time zatvoriti oči.
S drugim dijelom tvog posta se slažem.
Po meni je dalek put izmedju pismenosti i dvanaestog gela za tusiranje na polici u kupatilu. Meni su bas ti gelovi i samponi i dodaci istima trinaesto prase u zivotu. Kad su nas uspjeli uvjerit da je gel bolji od sapuna, i kako pobogu, ja nisam ni primijetila dok jednom nisam radila opaku reviziju zivotnog stila... Pisem na mobu pa mi je tesko ukratko srociti sto me muci i zanima u cijeloj prici, iako bas mi je palo napamet da je sve to Moore dobro pokazao u onom svom filmu, zaboravih mu ime... Malo nabildanog i napuhanog straha, makar od suhe kože il ispucane kose, i vec kupujemo...
Točno, mnoge stvari koje kupujemo nam zbilja trebaju. Ne mislim samo na hranu, mislim i na računala i mobitele, pa čak i na odjeću koja je koliko-toliko u modi. Mislim, trebaju nam da bi funkcionirali u ovom svijetu bez dodatne borbe i komplikacija.
A tih 500 miljardi gelova za tuširanje i vrsta šampona po boji kose, krema koje ne rade ništa i zauzimaju nam prostor, još jedna vaza, posudica koja nam ne treba ali se tako slatko slaže u kuhinju (ajde jedna, ali ona je već treća..). Mi se tu lako izgubimo.
Po meni uopće nije problem kako djecu od toga obraniti. Postavljaš granice ko i oko svega drugog. To nekad znači da se po cijeli dan s njima moraš raspravljat. Ali kako kod sebe to stavit pod kontrolu, što je dugoročno ustvari način kako i djecu učimo odnosu prema stvarima... Nije to baš jednostavno. I mame kupuju stvari samo zato što su lijepe boje ili super mirišu, zašto ne bi djeca?
Potpis na ovu. Puno stvari (a mozda i vecinu) koje koristimo napravili su ljudi koji rade i zive u vrlo teskim uvjetima, a mozda i djeca, a vecina ih kupuje i koristi bez puno razmisljanja o tome (ukljucivsi mene). Pa onda svi ti proizvodi testirani na zivotinjama. Pa i proizvodi koji nisu testirani na zivotinjama i koje su napravili ljudi koji su za to ok placeni i rade u ok uvjetima, ali je proizvodnja nanijela stetu okolisu. Ja bi osobno voljela vise razmisljati o tome i svaki put kao nesto odlucim, ali sve mi to nije dovoljno visoko na listi prioriteta tako da kako odlucim tako i zaboravim
Sto se tice sampona i gelova za tusiranje prije dva tri mjeseca mi je sinulo da je sve to poprilicno nepotrebno i prestala sam ih koristiti (samo sapun) i nakon par tjedna prilagodba i kosa i koza mi bolje izgledaju i manje se maste, znoje i ino.
Ono sto me jos zgraza je sto svaki dan uspijem napuniti jednu vrecicu za smece s ovim ili onim, a pola toga je nepotrebna plastika u koju je sve umotano, a pola je organski otpad koji bi rado negdje drugdje bacila, ali nemam gdje.
Ja sam isto prešla na (prirodne) sapune jer me od gelova svrbila koža.
A ovo što kažeš, trudim se nekad manje zatvarat oči na te stvari, ali dobrano sam se namučila samo s bojkotom (kršitelj koda)a.
Uvijek kažem sama sebi: želim više reciklirati. I ono, napravim neke male sićušne korake u tom smjeru. Pa zaboravim.
Dodajem: u mom kvartu se plastična ambalaža može skupljat u posebne vrećice koje se odvoze jednom mjesečno, a ako zaboraviš taj dan iznijeti vreću (ja SVAKI put), imaju i kontejneri za plastiku, baš sam ih dosta vidjela na pješačkoj udaljenosti od kuće.
Posljednje uređivanje od tangerina : 29.08.2012. at 10:34
Svaka stvar/pojava na ovom svijetu ima svoju svijetlu i mračnu stranu. Pa i naša civilizacija.
Nisam fan 300 gelova na polici samoposluzivanja, niti kupujem djetetu gluposti, ali mi je jasno da nema lidla bez hiperprodukcije svega i svacega.
Meni je jasno sve osim ovog zadnjeg, nije mi jasno što znači lidl u ovom kontekstu.
a jadni li smo kad dva sladoleda dnevno i glupost od 5 kn, kalkulaciju oćemo li na godišnjem sjest na kavu ili ne, oćemo na tom istom godišnjem djetetu naručiti jedan pišljiv sok ili ne, zovemo konzumerizmom, čovjek da ne zna mislio bi da ovdje pišu nemam pojma, one kardashian s 300 pari cipela
pomikaki,mislim da je seni ciljala na to da svi volimo jeftino u lidlu il bilo kojem drugom lancu kupiti. odnosno, ne da volimo, nego nema nam druge.
Tako nekako i ja shvaćam, ali zvuči kao da smo s time sretnipomikaki,mislim da je seni ciljala na to da svi volimo jeftino u lidlu il bilo kojem drugom lancu kupiti. odnosno, ne da volimo, nego nema nam druge.
Taj dio ide pod kako spasiti novčanik od vlastite djecea jadni li smo kad dva sladoleda dnevno i glupost od 5 kn, kalkulaciju oćemo li na godišnjem sjest na kavu ili ne, oćemo na tom istom godišnjem djetetu naručiti jedan pišljiv sok ili ne, zovemo konzumerizmom, čovjek da ne zna mislio bi da ovdje pišu nemam pojma, one kardashian s 300 pari cipela
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
