BAjKe i KAKo iH PRičati..

[Doga]

Bilo mi je predivno kada mi je baka prepričavala bajke.. onako, iz glave.. to nikada ne ću zaboraviti.. Majka je uvijek čitala iz knjiga, i to je radila na suhoparan način (a ja sam na žalost jako blizu tome)..
Voljela bih kćer uvesti u svijet mašte kao što je to nona uspijevala.. i da mi se opiše na koji način bi joj moglo biti zanimljivo.
Fali mi inspiracije i ne mogu osmisliti priču..

Stoga bih bila jako zahvalna da, ako ima nekoga 'ko je voljan odvojiti malo vremena, ispiše onu sebi najdražu, po mogućnosti, vlastito smišljenu priču..
Eto! Hvala djevojke!

[Anemona]

Mi stalno pričamo priče (izmišljene).
Ja bih ih podijelila u 2 skupine:
1.) životinjske (o krtekima (djetetu najdraži), zečevima, vjevericama, skakavcima,...)
2.) o javnim službama (vatrogasci, policajci,...)
Ma može i 3. skupina:
3.) kombinacija


Životinjske uvijek idu u stilu: živjela su dva mala krteka ispod zemlje, kopali su tunele, tražili hranu,...
Obično su o prijateljstvu između životinja, kako si životinje pomažu pronači hranu (npr. spoje tunele do debla, pa im vjeverica skladišti hranu u drvu,...),...
Ili se neka životinja ozlijedi, pa joj druge pomažu,...

Ove vatrogasne priče su o konkretnim slučajevima, zapali se nešto, pa ljudi zovu 112, pa gase požar, spašavaju ljude,...

Kombinirane u obično veliki požar u šumi, pa surađuju vatrogasci, policajci i lovci, ugase požar (jedva), hrane životinje, očiste šumu, posade novu šumu (za to vrijeme brinu o životinjama), pa naprave jezero, pa godinama dolaze zalijevati drveće, pa je na kraju fešta i svi su frendovi.

Uvijek sadrže neke pouke: npr. kako se ne smije paliti vatra, a kako se smije, broj koji treba nazvati,... briga o životinjama,...

Što te još zanima?
Imam 100 varijacija na temu.

[spajalica]

MM prica price navecer o dva patuljka Abu i Babu, koji rade gluposti razno razne.
dakle dolaze u sobu i njemmu ispricaju neki dogadjaj koji su dozivjeli taj dan, samo kad su djeca otusirana, opranih zubi i da im je glava na jastuku. inace ne dolaze.
nekidan im je tako bilo vruce da su uletili u posudu punu cokoladnog sladoleda, pa su se prejeli i smrzli (ne od smrti naravno, vec im je bilo jako jako hladno). detalje ne znam i ne znam odakle mu volja svako vece smisljati price. iskreno divim mu se i sretna sam sto ce moji klinci imati sjecanje na tako nesto.
ja sam ko ti, izaberite slikovnice i svako dobije jdenu pricu.

[Doga]

Da li uključuješ igru kroz priču.. kćer mi nema koncentracije, osim kad joj pjevam, onda pozorno sluša.. možda koristiti neke transparente i btw stvoriti scenarij..
Ali, iskreno me zanimaju priče, u kompletu.. Tipa: Bio jednom jedan drvosječa.. Živio je sam u šumi i cijele dane je pjevao: lalala.. (nebitno).. dok jednoga dana nije vidio na drvu pismo koje je kralj rekao da sluge postave, jer princezi je kralj naredio da joj je vrijeme udaje. No, ona je na to pristala ako netko prijeđe 5 teških testova.. itd.

To je cvilidreta, tu sam najviše voljela, nona je znala i pjesmu, svaki detalj uvijek na gotovo isti način.. Eto, u tom điru.

Hvala, Anemona

[Mima]

Pa čuj, ako nemaš mašte i nisi nadarena teško da ćeš sama uspjeti smisliti neke super priče.
Kupi neku knjigu bajki, pročitaj, pa izražajno prepričavaj.
Ima jedna jako zgodna knjiga-igračka a zove se Pričosvijet, tu dobiješ komplet karata sa slikama po kojima onda smišljaš priče - ali opet, moraš imati mašte.

JA nisam baš maštovita, tako da priče koje izmišljam nisu neko čudo.

[Doga]

ja sam ko ti, izaberite slikovnice i svako dobije jdenu pricu.

pa da, tak je najlakše.. ali svaka čast tvome dragome!,, barem imaš od koga učiti =)

[tangerina]

Ja sam odrasla uz kasete Zijaha Sokolovića i kad čitam djetetu priče često sama sebe na njega podsjetim: mijenjam glasove, dodajem zvučne efekte .. nema toga puno, ali primijetila sam da to jako voli, i na tim djelovima uvijek pazi da to točno izvedem. Nisam se još baš upustila u potpuno izmišljanje.

[Doga]

Mima, odlično, potražiti ću.. Imala sam mašte i previše, ali sad kako delam po cijele dane, dođem doma nikakva.. hmm.. izgubilo se. Mislim da bih trebala poraditi na svojoj mašti, pročitati, kako kažeš, par priča i pokušati osloboditi maštu.. Sigurna sam da bih uz vježbu uspjela. Zato sam i otvorila ovu temu u nadi da će me potaknuti i da ću se uspjeti otvoriti bez otezanja i razmišljanja =)

[Doga]

Ja sam odrasla uz kasete Zijaha Sokolovića i kad čitam djetetu priče često sama sebe na njega podsjetim: mijenjam glasove, dodajem zvučne efekte .. nema toga puno, ali primijetila sam da to jako voli, i na tim djelovima uvijek pazi da to točno izvedem. Nisam se još baš upustila u potpuno izmišljanje.

Jooooj! Ja sam imala ko mala masu kaseta.. za ručkom čak su ih svi morali slušati. Jednostavno; opsesija.. Nema do kaseta... Ali, na žalost, kćer mi je još premalo koncentrirana za tako nešto.. Ali to je siguran izbor za kojih pol godine

[Anemona]

Imamo i nešto priča na CD, ali to nam je za auto. Najviše voli Hlapića, ove druge su mu bezveze.


Ja bih se bazirala na onome što dijete zanima, ako je trenutno zanimaju dupini, pričala bih o njima, ako dinosauri, onda o njima.
Moje su sve u stilu, život, probleme, prijateljstvo, dobro prevlada na kraju,...

[mimi 25]

Ja isto izmisljam price. Glavni junak nam je macak Oto. Uvijek pitam L. sto bi da mu pricam i onda on izmisli temu npr. kako je Oto vozio bagera, kako je Oto setao sumom i sl.
Cesto Ota iskoristim i za neke edukativne price ( kako se ponasao u parku / trgovini, kako pozdravlja ljude i sl)
Fora mi je i kada u toku price upitam L. "i sto mislis da se onda dogodilo" i onda ustvari on sam odredi daljnji slijed dogadjaja. To ti je super kada ti ponestane inspiracije
U zadnje vrijeme sam ja pocela L. pitati da on meni prica o Otu i svidja mu se to. Nisu sada to neke kilometarske price, ali svakako razvija mastu.

[Doga]

Fora mi je i kada u toku price upitam L. "i sto mislis da se onda dogodilo" i onda ustvari on sam odredi daljnji slijed dogadjaja. Nisu sada to neke kilometarske price, ali svakako razvija mastu.

Odličan pristup.. Slažem se!

[spajalica]

Ima jedna jako zgodna knjiga-igračka a zove se Pričosvijet, tu dobiješ komplet karata sa slikama po kojima onda smišljaš priče - ali opet, moraš imati mašte.

imamo ovo MM kaze da je super, ja opet štekam

[trampolina]

Ja se svim silama trudim nadoći na čitanje bajki, ali moji puno više vole izmišljene priče edukativnog karaktera. Prilično sam maštovita, ali ova količina pričanja će me uništiti!

doga, ako ti kćer voli najjednostavnije je izmisliti dva lika i onda ih stavljati u raznorazne situacije. A što se tiče koncentracije, ona je još mala, bit će to puno bolje.

[mendula]

Moji klinci pomno čuvaju u sjećanju dvije pričice koje sam im ispričala iz glave u trenutku volje i predanosti inspiraciji. Jednu o bundevama i njihovim raznim životnim ulogama. Drugu o mravu koji je nanašao smokvu do svoj mravinjaka usput pitajući druge raznovrsne mrave za put i doživljavajući razne avanture. Priče stvarno nisu ništa osobito, ali su klinci valjda toliko sretni da sam ih ja samo za njih izmislila da uvijek kad se potegne pitanje pričanja priče, traže da im baš to ispričam.
A što se tiče inspiracije, klinci - bar moji - nisu zahtjevni: sve što mi padne napamet prolazi ako se kako-tako poveže s pričom. Zapravo je gušt prepustiti se izmišljanju i dopustiti si slobodu od logike i racionalizacije... Dodati malo živopisnih glasova, dramatskih pauza... luda zabava.

[meda]

meni je isto baka pricala bajke

bolje je uzeti par prica ili bajki i nauciti ih napamet ili prepricati nego izmisljati nesto svoje, stvar je u pricanju, ne u izmisljanju

mislim, ok je ako je netko jako mastovit pa moze izmisliti pricu i lijepo je ispricati, ali to je vec visi stupanj, nije obavezno izmisljati da bi se pricalo, a pricanje je bitno

[Doga]

meni je isto baka pricala bajke

Ništa meda, štrebanje. Baš bih voljela čuti vašu najdražu bajku, ako vam se da, ajde malo vremena, pa se ispišite

[Jadranka]

meni su najdraze bile neke price o Ani i detektivima sto mi ih je mama pricala za vecerom (inace je ne bih htjela pojesti - to je ona sve izmisljala i vise nemam pojma o cemu se radilo, al bas je bilo super

[Zoila]

ako si spremna platiti za radionicu, preporucam radionice Jasne Held. Znam da je vodila radionice u Waldorfskoj skoli u Zagrebu i u centru za kulturu i film August Cesarec. A vodi ih i po Europi!

Npr. http://drumtidam.info/201203216061/K...Held-6061.html

i o njoj
http://www.zagrebancija.com/hr-scena...ziranja_311271

Bila sam na jednoj njenoj radionici, i slusala sam kako prica bajke na festivalima, odlicna je. Toplo preporucam

[Ana i mamino zlato]

Ja svaku večer izmišljam priču. Ne mogu zamisliti paliti svjetlo, uzimati knjigu i čitati iz nje.
Jučer je bila moja priča o zeki Hopu. Ukratko, zeko Hop je bio jako znatiželjan zeko, svuda je skakutao po šumi. Živio je u zečjoj rupi s mamom i tatom i puno braće i sestara, ali nikoga nije slušao da šuma može biti i opasna. Njegov mali mekani repić se našao posvuda. Onda je jednom u šumu došla curica s tatom koji je bio lovac. Curica je ugledala zeku Hopa i poželjela ga imati i tata joj ga je uhvatio. Zeko Hop je bio jako nesretan i plakao je za svojim domom iako mu je curica davala hranu i vodu i igrala se s njime i najvažnije jako ga volila. Onda je shvatila da je on tužan bez svog doma. Pustila je zeku Hopa u šumi. On je sav sretan istrčao, ali se ipak vratio i dao pusu djevojčici i onda odskakutao. Odonda zeko Hop je opreznije skakutao po šumi.
čiča miča gotova je priča
i tako svaki dan, nove dolaze mi na pamet, svaka ima neku pouku koja mislim da je primjerena

[Doga]

Zoila, vidjeti ću, zvuči super, a Ana; svaka ti čast.. Samo piši.. =)

Idem sad ja probati osmisliti jednu, hmmm...

Eh, sjetih se pjesme, na koju moja kćer čaga bez pretsnka i stalno: jos! jos!

Dakle, ide ovako:
Pepa Pepu gladi od miške pa do lakta. Pa si misli mali Pepa, baš je Pepa slatka!
Timbo-tambo-timbo-timbo-tambo; Timbo-tambo-timbo-timbo-tambo!

U školu je zakasnil celu jednu vuru, pa je rekel učitelju: našel sam si curu!
Timbo-tambo-timbo-timbo-tambo; Timbo-tambo-timbo-timbo-tambo!

.. hihihi.. na žalost, isparilo mi je pola pjesma, ali Dora uživa

[koksy]

Mog je tek sad uhvatila želja za pričom prije spavanja. Smišljamo ju zajedno, ja krenem on ubacuje likove, dodaje detalje i tako nastane priča koju ja sama nebi nikad tako smislila. Antitalent sam, potpuno nemaštovita al njegova mašta je, sva sreča, bujna.

[Doga]

Jednog ranoproljetnog dana, tek što je okopnio snijeg ugledala je žena kroz prozor u susjedinom vrtu gdje se zeleni matovilac. "Ao, da mi je malo tog matovilca, osjećam da bih odmah prizdravila".
Muž kad je čuo ove ženine riječi ode krišom u vrt da ubere malo matovilca. Ali u zao čas! Tu ga dočeka opaka susjeda koja je bila vještica i ciknu:
"Baš lijepo, kradeš mi moj matovilac, ali to ćeš mi skupo platiti." Siktala je kao zmija i uzalud se čovjek branio da mu je žena bolesna.

Naposljetku mu kaže:
" To je čaroban matovilac i žena će ti od njeg ozdraviti, beri koliko hoćeš, ali moraš mi obećati da ćeš mi dati dijete što ti ga žena rodi.".. Siroti čovjek sve obeća, samo da mu žena ozdravi..

Jela žena matovilac i ubrzo je ozdravila, ali kad je rodila djevojčicu morali su je dati susjedi vještici.
Stara vještica je nazvala djevojčicu Matovilka i dobro je pazila na nju, a kad je odrasla bila je tako lijepa da su je prozvali Zlatokosom zbog njene duge kose, boje zlata.

Tada ju je stara odvela je u svoju šumsku kulu.

Kula nije imala ni vrata ni stuba ni prozora, samo pod krovom jedan otvor kao vidikovac.

Kad bi došla stara vještica, viknula je: "Matovilko, ustaj ne čekaj, spusti kose da me gore nose!!"

Djevojka bi spustila svoje zlatne pletenice, a stara bi se uhvatila za njih i uspuzala na kulu.

Matovilka je na kuli samovala i tugovala, slušala kako huče vjetrovi, žubore kiše i tuku gromovi.
Gledala je kako se šuma njiše, a u daljini se bijele bedemi kraljeva grada.
Nije znala da u gradu živi kraljević koji svaki dan jaše šumom.

Jednog dana naišao je kraljević u blizini samotne kule i čuo neki umiljat glas kako tužno pjeva.

mu se ražalostilo i prišao je bliže da vidi tko to pjeva, ali nigdje nije našao ulaza u kulu.
Drugi dan opet je došao na isto mjesto, slušao je Matovilkinu pjesmu, ali je nije vidio.

U sumrak spazio je vješticu i čuo kako dovikuje Matovilki da spusti zlatne pletenice.

Vidio je staru nakazu kako se penje, a oko nje su ciktale crne ptice i hujao vjetar.
Kraljević je zadrhtao od tog groznog prizora, a kad je pogledao uvis i ugledao Matovilku srce mu se razveselilo i razvedrilo mu se u duši.

"Sutra ću ja, kad vještica ode", rekao je u sebi i potjerao konja nazad kući.
Sutradan je došao i trudeći se čim više imitirati vješticin glas, uzviknuo: "Matovilko, ustaj ne čekaj, spusti kose da me gore nose!"

Pletenice se spustiše, a kraljević se hitro i lagano uspeo do vrha kule.
Matovilka se jako prepade kad ga vidje, ali je on brzo utješio svojim toplim glasom i svojom milom pojavom.
"Ja sam te zavolio čim sam te čuo i molim te da budeš moja žena", rekao je, a Matovilka je pristala, jer je osjetila veliku ljubav i zahvalnost.

Dolazio je tako kraljević svaki dan kad nije bilo stare vještice.
Crne ptice više nisu oblijetale oko kule, a u pukotinama zidova procvjetale su ljubičice.
Ali njihovoj sreći ubrzo dođe kraj...
Jednog dana spazi ga stara vještica. Kad kraljević ode, uspuže se stara, ošine zlim okom djevojku, zgrabi je, odreže joj pletenice, a nju otjera daleko u pustinju.

Drugi dan, kad dođe kraljević spusti stara pletenice, a on kad vidi prevaru i čuje od stare da je otjerala Matovilku, od groze skoči sa kule i pade na trnje koje mu iskopa oba oka.

Vjeran konj htio ga je odvesti kući, ali on nije želio kući, već je krenuo u potragu za svojom dragom dozivajući je, u nadi da će ga čuti.
Redala su se ljeta i zime, kraljević je lutao bez vida, jedući korijenje i plodove na koje bi naišao, ali nije odustajao od potrage i dozivanja.
I jednoga dana, na našu radost, stigao je u onu neznan gdje je Matovilka živjela u bijedi i čuvala blizance, dječaka i djevojčicu što mu bijaše rodila u pustinji.
Kad je čula njegov glas potrčala je prema njemu, savila ruke oko njegova vrata plačući od sreće.
Njezine suze padale su po njegovom licu i očima i gle - kroz te suze prodrlo je u mrtve oči svijetlo i kraljević je progledao.
Sav potresen kleknuo je i grlio svoju ženu i dječicu, a ona mu ljubila oči.
Ubrzo su našli put do grada njegova oca gdje ih svi dočekaše s velikom radošću i veseljem.

=) eto za početak, braća Grimm..

[Ifigenija]

Doga, znaš, tvoja je curica jaaako malena. I možda ne može slušati tako duge priče, po djetetu vidiš što mu paše. Moj sin je volio elaborirane priče od kad se rodio, kćer se tek nedavno uključila, ona bi pogubila pažnju na pol, ma na trećini priče, i to kratke. On nikad nije volio prebiranje po slikovnicama, njoj je ljepše uzeti bilo gledati slike i razgovarati o tome tko je tko i kamo tko ide.
Sad oboje vole duge priče, i ja im izmišljam i pričam klasične, i čitam, i puštam s Youtubea radio-priče, i mogu samo reći da je za dobro pričanje priča važno doći u "stanje", što nije lako ako radiš cijele dane, i jošsav posao oko malene. Ali isplati se uložiti taj dodatni napor! To su uspomene koje ostaju...

Sjedni, udahni, onako, kao pred kino i prvo dooobro uspostavi vezu s njom, popričaj s njom, nek se smiri, nek se opusti, a s njom i ti, i onda počni - bila jednom... i prilagodi djetetu, ako joj pogled luta dok nabrajaš kakve je sve haljine imala, skrati. Moj sin je volio slušati detalje detalja, kćer to ne voli, i onda normalno da dijete ne uživa - a onda niti mama ako pričaš nekome nasilu. Radi pazue. Jednu rečenicu, pa je pogledaj, pusti da se film vrti, dok joj po očima vidiš da razmišlja o rečenici, pusti. Kad počne tražiti što je bilo dalje - opet jednu rečenicu: I tako je njoj mama rekla da odnese baki kolače i lijekove. Možeš i komentirati, djeca to vole, tipa: ona je dobra i vrijedna bila, kao i ti, uvijek je pomagala svojoj mami.

Ja bih rekla da je za dobro pričanje važno da mama uživa, da joj je ugodno

[Mojca]

Brat i ja smo, a i sestrična koja je često dolazila u posjetu, odrasli uz priče o dječaku Ediju i dupinu koji mi je svaki dan dolazio. Zajedno su upadali u svakave nevolje i izvlacili se iz njih. Stari iz je izmisljao dok ih je pricao.

Često je radio i lutkatske predstave sa kuhačama ili samo sa prstima, na prstima je flomasterom nacrtao oči, usta i nos, eventualno nabacio komad čarapice za kapu ili kosu... a lutke od kuhači smo zajedno radili preko dana.
Češto je "osuvremenjivao" klasike, pa je Pepeljuga išla na ples s predsjednikom općine i došla je na motoru.... sedam kozlića je imalo susret s inkasatorom. Jako je maštovit... i zbilja je sjajan pripovjedač, mijenja glasove, prilagođava se pitanjima od slušatelja, bome, visoko je dignuo prečku u našoj familiji, pa je mama sva bila u drami ako nam je morala pričati priču kad bi on nekud otišao.

Bude li pričao priče Smjehuljici, moram ga nagovoriti da ih snimi. Nažalost ni brat ni je ne pamtimo ni jednu... a ni stari.

[Jadranka]

a da probas sa nekim pjesmicama, pricama u rimi, necim kracim, mozda ce joj se to svidit, tipa jezurka jezic (to se moze stoljecima iscitavat), ili grga cvarak, ili ona misolovka (to mi je zakon , nama je baka to recitirala i makar se ja ne sjecam toga, ona kaze da smo jako uzivali.

[Doga]

Mojca na tati bi mogli zaraditi! Prodat ćeš mi kasetu njegovih priča, ako se ideja realizira

Ifi, odličan savijet.. odmah kad se vrati s mora isprobavam metodu..

Jadranka, kako je išao Ježurka ježić? Ta mi je bila jedna od najdražih.. jel se možeš sjetiti?-hvala unaprijed.. pa:

[Anemona]

Doga, što nemate knjižnicu?
Zašto se mučiš, ako ti ne ide.
Mi smo i stalno u knjižnici, prije smo posuđivali po 3-4 slikovnice, sad posuđujemo knjigice s dužim pričama.

[Doga]

Imam knjižnicu, načitana sam, ali želim vlastite priče koje će mala pamtitri.. ipak je razlika.. kao što sam već napisala u 1. postu, bakine priče su bile posebne.. Voljela bih tako i ja na Doru prenijeti..

Btw, naj me kurit-'ima't le vi knjižnica?'

[tangerina]

Doga, moram priznat da te ni ja ne kužim sad već.. ako bi da ti prepričamo Ježevu kućicu? to mi nema baš smisla, jer je poanta u rimi, ritmu i izrazima. ako želiš cijelu pjesmu, jednostavnim googlanjem je možeš naći, imaš i na youtubeu, pročitanu, ispjevanu.. pa ćeš učiti napamet?

[Doga]

Doga, moram priznat da te ni ja ne kužim sad već.. ako bi da ti prepričamo Ježevu kućicu? to mi nema baš smisla, jer je poanta u rimi, ritmu i izrazima. ako želiš cijelu pjesmu, jednostavnim googlanjem je možeš naći, imaš i na youtubeu, pročitanu, ispjevanu.. pa ćeš učiti napamet?

Ok, idem štrebat Ježevu kućicu.. a želja mi je bila da svatko ispiše svoju osmišljenu bajku (ipak je ovo kreATIVNI KUTAK).. Pa da se nastavljamo, popunjavamo, zajedno osmišljamo itd..
Uostalom, sve sam opisala u 1. postu, ali očito nerazumljivo... Kužiš sad tang?

[Anemona]

Doga, moram priznat da te ni ja ne kužim sad već.. ako bi da ti prepričamo Ježevu kućicu? to mi nema baš smisla, jer je poanta u rimi, ritmu i izrazima. ako želiš cijelu pjesmu, jednostavnim googlanjem je možeš naći, imaš i na youtubeu, pročitanu, ispjevanu.. pa ćeš učiti napamet?

Moram se složiti s ovim postom.
Pitala si za Ježevu kućicu, pa posudi je, pa čitaj djetetu.
Želim reči da ili priču izmisliš, ili čitaš original, ili malo improviziraš.

Ti bi ako sam dobro shvatila malo improvizirala. Pa ne može ti tu nitko sad prepričati kako da improviziraš, mislim može, ali koji je smisao?

To što ti pamtiš priče svoje bake, to je zato jer su te priče bile osobno prilagođene za tebe.

Što će tvojem djetetu značiti ako ti napišem da u Crvenkapici možeš reči da je vatrogasac spasio baku (uz silni opis vatrogasne opreme), ako tvoje dijete ne zanimaju vatrogasci.

Opet se vežem na početak. Počeni od onog što zanima tvoje dijete, pa nadogradi.

Možemo ti i pomoči u tome, ali napiši što je zabavno tvojem djetetu, što voli,...

[Doga]

Voli igre, nevezano za priče, tipa lutkarskih predstava. Npr, izradila sam čarapu s očima, jezikom, kosom.. i onda pričamo, ja mijenjam glas i tako se igramo.. Ali za čitanje iz slikovnica je SKROZ nezainteresirana. Jasno mi je da sam zapetljala.. Moje isprike na trošenju vremena.. i hvala djevojke..
A, ako imate volje za kreativnost da ispisujemo i osmošljamo bajke.. bilo bi lijepo i bila bih vam zahvalna..

Svejedno.. tnx na uputama =)

[tangerina]

Pročitala sam ponovo prvi post, i definitivno ne kužim.
Koja je razlika između priče koju sam ja osobno smislila i priče koju je Ela Peroci smislila?

Mislim da si generalizirala svoje iskustvo sa bakom i mamom na izmišljene priče i slikovnice. Je li moguće da je baka pričala na osobniji i zaigraniji način, a mama je možda bila preokupirana drugim stvarima, i da je u tome stvar, a ne u samim slikovnicama?
Ko što sam već pisala, može se i čitati na živopisne načine, a kod mog djeteta veliku ulogu igraju i kvalitetne ilustracije, koje dobro prikazuju atmosferu i ono što se čita.
Ali želiš izmišljati priče, to je super. Ali ako želiš djetetu recitirati Grga Čvarka, ja bih dala prednost slikovnici sa ilustracijama T. Torjanca, jer se tu uz samo pjesmu nađe još štošta zanimljivo

[tangerina]

aha, okej, sad tek vidim da je dijete nezainteresirano za čitanje iz slikovnica. To dosad nisam vidila, onda već ima više smisla..

[Anemona]

Meni su recimo bile sjajne minijaturne pričice, bile su u našoj knjižari po 5 kn. Mini knjižica s jednom pričom i prekrasnim ilustracijama s brdom detalja, a sve neke životinjice, šuma i slično.
Prvo vrijeme smo samo gledali te životinjice, i o njima pričali.

[Anemona]

Malo smo se pogubile u temi i krivo razumjele.

[Doga]

OK, kontam ja što vi pričate. No, ja sam očito ostala bedasta i neshvaćena .. Hvala tangerina i cvijetiću na savijetima =)

Stvar je u kraciji pri osmišljavanju bilo čega (po ovom pitanju bilo kakvom pismu), u originalnosti, imaginaciji...

Kako Štulić veli:' Kopija nije original, niti sredstvo najbolje..' =)

[Anemona]

Htjela sam samo reči da mislim da je kod takvih stvari presudna baš ta osobna nota i pažnja usmjerena na dijete. (Ono, pričamo s ljubavlju).
Znači, uzeli smo si vremena samo za to, koncentrirani smo, odgovaramo na pitanja,...

[Doga]

Htjela sam samo reči da mislim da je kod takvih stvari presudna baš ta osobna nota i pažnja usmjerena na dijete. (Ono, pričamo s ljubavlju).
Znači, uzeli smo si vremena samo za to, koncentrirani smo, odgovaramo na pitanja,...

Lajkam

[Jadranka]

Mojca na tati bi mogli zaraditi! Prodat ćeš mi kasetu njegovih priča, ako se ideja realizira

Ifi, odličan savijet.. odmah kad se vrati s mora isprobavam metodu..

Jadranka, kako je išao Ježurka ježić? Ta mi je bila jedna od najdražih.. jel se možeš sjetiti?-hvala unaprijed.. pa:

O Jezurka Jezic, mogu ti ga cijelog izrecitirat Po simi sirom bez staze puta, jezurka jezic povazdan luta... imas na netu cijeli tekst

[Jadranka]

Sad sam procitala i ostale postove. Meni se svidja ta ideja o zajednickom osmisljavanjem bajki i zapisivanju najdrazih. Neko vrijeme smo si mm i ja stalno izmisljali neke sasave pricice prije spavanja. To nam je bas bila fora. Malo smo djetinjasti

[Doga]

Jadranka, super si!!

A ovo:

U desetom selu
Živi Antuntun.

U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.

Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.

A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.

Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.

Sasvim na svoj način
Živi Antutun.

[meda]

ima zgodna knjiga http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=36572

po meni su pricanje i smisljanje prica dvije potpuno razlicite teme.

ja se ne upustam previse u smisljanje, ali volim pricati.

svatko moze nauciti ispricati pricu.

ima dva nacina, ili da naucis napamet od rijeci do rijeci, ili da naucis uvod i pamtis redoslijed slika i improviziras tekst (ali naucis nesto zgodno iz teksta sto se ponavlja, recimo ovo s matovilkom, spusti kose da me gore nose, to je bas upecatljivo). i vjezbas, nema druge.

[Doga]

Sušan Perrow je doktorica koja liječi pričama. Piše, sakuplja i dokumentira priče koje pripovjedača i slušatelja vode kroz terapeutsko putovanje - njezine priče liječe teške situacije na pozitivan i maštovit način. Terapeutske priče za djecu s poremećajima u ponašanju su zbirka svih plodova rada Sušan Perrovv.
To je bogato ilustrirana knjiga puna životnih anegdota dobivenih od učitelja i roditelja koji su otkrili kako moć priče pomaže u rješavanju različitih, za djetinjstvo uobičajenih, ponašanja i situacija, kao što su anksioznost, vršnjačko nasilje, bratsko nadmetanje, noćne more i tugovanje.

Meda, zanimljivo.. istina je da priče jako utječu na svijest.. Jesi li čitala štogod od toga?

[Ifigenija]

Imam knjižnicu, načitana sam, ali želim vlastite priče koje će mala pamtitri.. ipak je razlika.. kao što sam već napisala u 1. postu, bakine priče su bile posebne.. Voljela bih tako i ja na Doru prenijeti..

Btw, naj me kurit-'ima't le vi knjižnica?'

Ma da si ti ne daješ previše posla? Ne pamte klinci po dobrom neki posao, nešto, nego osjećaj. Ako ti je pričanje priča da moraš angažirat konzultantsku kuću, mala to osjeti, i ne zna ona što se zbiva, ne zna ona svu tvoju namjeru - samo da mama ulaže neki napor i da joj to nije ugodno, prirodno... Svatko od nas ima nešto nezaboravno. Ne mora svatko pričat najbolje priče. Ja sam s jednom svojom tetom obožavala prat suđe. Što je ta prala suđe, ne za ozbač, takva neka narav, vesela, ljubazna, učila me prat, gledala me dok perem, divno mi je bilo. Zvuči glupo, al za stvarno. Ona nije bila neka od zabave i priče ili da se sjedi. Žena-radnik, i to je radila tako da je bila milina.
S didom sam crtala. Nije mi čovjek jednu priču ispričao u životu, nego me učio crtati tehnički crtež, pa ti vidi veselja. Al divno mi je bilo, i to pamtim kao najdražu uspomenu.
Jedna mama od moje frendice nas je masirala uređivanjem, dijetama, odjećom... isto - divna uspomena.

Ne moraš sve... neku priču, pustit s youtubea, il naštrebat dvije, Ježurku i još nešto i Bog te veselio... ja pričam, ali druge stvari ne radim s djecom... ja npr. crtam puno manje nego što bih htjela :/ previše se unesem i postanem loše društvo... pa ne crtam baš... malo kao zaostaju u razvoju na tom polju, al što da radim... al zato oduševljavaju vokabularom i pričama...

[meda]

OK, kontam ja što vi pričate. No, ja sam očito ostala bedasta i neshvaćena .. Hvala tangerina i cvijetiću na savijetima =)

Stvar je u kraciji pri osmišljavanju bilo čega (po ovom pitanju bilo kakvom pismu), u originalnosti, imaginaciji...

Kako Štulić veli:' Kopija nije original, niti sredstvo najbolje..' =)

mozes uzeti i najotrcaniju pricu ispricanu milijun puta i ispricati je na najoriginalniji nacin. pricanje je stvaranje, svako pricanje je drugacije i posebno i vrijedno

[krojachica]

Bilo mi je predivno kada mi je baka prepričavala bajke.. onako, iz glave.. to nikada ne ću zaboraviti.. Majka je uvijek čitala iz knjiga, i to je radila na suhoparan način (a ja sam na žalost jako blizu tome)..
Voljela bih kćer uvesti u svijet mašte kao što je to nona uspijevala.. i da mi se opiše na koji način bi joj moglo biti zanimljivo.
Fali mi inspiracije i ne mogu osmisliti priču..

Stoga bih bila jako zahvalna da, ako ima nekoga 'ko je voljan odvojiti malo vremena, ispiše onu sebi najdražu, po mogućnosti, vlastito smišljenu priču..
Eto! Hvala djevojke!

Ja svojima čitam na način da se uživim u likove, mijenjam glasove i raspoloženja, šapućem, cendram, veselim se
što već treba i onda se naglo uozbiljim "u ulozi" pripovjedača.
Mislim da bez obzira što te priče nisam izmislila, ipak sam im dala svoj poseban pečat i djeca su oduševljena.
Njima je manje bitno jesi li izmislila priču ili si je izražajno pročitala (malo i odglumila).
Druga je priča, što kod njih ne dolazi u obzir da priču jednostavno pročitam (kad je kasno i umorna sam),
nego uvjek traže: "mamaaa, mijenjaj glasoveeee".

[Mojca]

Doga, ako nije zainteresirana za slikovnice, a jest za lutke, stvar je jednostavna: napraviš joj lutkice i pričaš. Jež se super napravi od jednog malog krompira i par čačkalica, lija od uvelog lista neke biljke, vuk od crnog kamenčića... sad lupam iz glave, ali djeca su jako maštovita i brze "skuže igru". A ježurku bar svi znamo napamet, pa ako i ne znamo, uvijek možeš držati knjigu na susjednom stolcu i krišom se podsjetiti. Pa ako i nije od riječi do riječi točno, nema veze, bitna je dramatika, stanke, promjena glasova...

[Mojca]

I pusti Štulica, dobro ti Meda govori, potpis na Medu!