Jedan izlet peteroclane obitelji

Nekim cudom, ovdje se zalomilo lijepo vrijeme, iako ne pretoplo (17 stupnjeva) i mi odlucismo dan provesti u prirodi. Dvoumili smo se izmedju odlaska u Dolfinarium ili u nacionalni park Hooge Veluwe... od prvog nas je odvratila uuuuzasno visoka cijena ulaznica (samo za MM-a, Marka i mene - 65 eurica), pa smo se ipak odlucili za jednoiposatnu voznju do nacionalnog parka, koji se nalazi skoro na granici s Njemackom. Priroda je prekrasna, a mogu se i gratis posuditi bicikli... U idealnom zivotu to zvuci kao "izlet iz snova"...

Jedino dobro u cijelom izletu je bilo to sto su djeca putem do tamo spavala, pa smo imali malo mira i tisine... No, cim smo stigli - pocelo je... prvo se nismo mogli odluciti kako se obuci - dal' s jaknama ili bez njih... Zvuci krajnje banalno, no kad moras adekvatno obuci njih troje I MUZA, na to se potrosi jako puno vremena i zivaca... Kad smo se konacno odlucili da je ipak bolje djeci uzeti jakne (tati naravno, ne, jer njemu NIKAD nije zima), Ivana utovarili u klokanicu (nosi ga ponosni otac, dok majka tegli ruksak na ledjima), namontirali na Markov mali biciklic pomocne kotace, uputili smo se prema "posudbenim" biciklima...

Tu je trebalo pronaci jedan za mene, s pomocnim sjedalom za Lenu, a i jedan za MM-a, po mogucnosti s djecjom sjedalicom naprijed, jer je u zadnjih tri minute ipak odlucio da mu je nespretno s klokanicom... Znaci, vezi Lenu odostraga, skidaj Ivana iz klokanice, montiraj ga na prednju sjedalicu, odmjeri koliko je vjerojatno da ce iskliznuti iz nje i koliko mu glava mlatara... i ipak dolazimo do zakljucka da je bolje da je u klokanici... znaci, opet - odvezuj ga, vadi iz sjedalice, montiraj u klokanicu... mali sad vec lagano gubi strpljenje, a i hvata ga glad, tako da odlazemo bicikle i sjedamo na prvo drvo, kako bih ga prikopcala na cicu... Tata zakljucuje da je njemu ipak hladno i odlazi po jaknu u auto i po novi bicikl, jer mu ovaj kojeg je prethodno izabrao ipak ne valja...

Lena dozivljava zivcani slom, baca se po odu i vristi "Di je tataaaaaaaaaa? Ocu domaaaaaaaaa!" (x 2000)... Marko je vec prilicno nestrpljiv jer vec pola sata besposleno mora sjediti na svom biciklicu... Ivan papa...

Tata dolazi, ja pokusavam napraviti probni krug biciklom bez djeteta da se malo ufuram, Lena dozivljava zivcani slom broj dva, ja zakljucujem da ruksak definitivno ide natrag u auto jer nema sanse da cu uspjeti balansirati i s Lenom i s njim, a bome i sama sa sobom... Odlazim do auta spakirati ruksak. Lena dozivljava zivcani slom broj tri.

Ivana ponovo montiramo u klokanicu, Marko se umalo ne sudari s grupom biciklirajucih holandjana, Lenu zakapcamo na moj bicikl... I KRECEMO... Ja sam prilicno friski vozac (:zasram i zacrven, i strah me samu se voziti, a kamoli s dvoipogodisnjim djetetom, kojemu je jaaaako dosadno jer mama nikako da posteno krene, pa me gura rukama u ledja i vice:"Ajde, ajde, VOZIIIII!"...

Kao da se cijela NL preselila na biciklisticku stazu, ima milijun ljudi... i svi voze prema meni. Alen s Ivanom i Marko su vec prilicno odmakli, cujem u daljini kako Ivan zanovijeta - nije bas odusevljen klokanicom, naucio se na maramu... Eto nas do prve uzbrdice... ne uzimam dovoljan zalet i nikako se ne mogu uspeti... silazim s bicikla, dakako, jako nespretno i uspijevam ga prevaliti na pod, zajedno s Lenom... ona me u cudu gleda (bez zivcanog sloma - valjda je bila sretna da se nesto konacno pocelo dogadjati, pa makar se radilo i o padanju), pritrcavaju mi ljudi i pomazu nas osoviti na kotace... Umirem od srama, suzbijam suze, u sebi proklinjem i bicikl i ideju da su uopce u tako nesto upustamo i pjesice nastavljam dalje...

Par desetaka metara ispred sebe vidim Marka kako neuspjesno pokusava savladati uzbrdicu... ne vrti dovoljnom jacinom, pa pocinje kliziti nizbrdo na rikverc... MM je predaleko napred, ja sam predaleko natrag i opet uskacu slucajni prolaznici i spasavaju jadno dijete od pada...

U daljini se cuje Ivan koji je odlucio vrlo glasno reci "NE" klokanici i tu pada odluka da se odustaje od voznje biciklima i da dalje nastavljamo pjesice. Ivan s klokanicom prelazi na mene, Tata odlazi vratiti moj bicikl na mjesto, Lena dozivljava zivcani slom broj cetiri... jedimo Marko mirno silazi sa svojeg bicikla i odlazi nekamo uzbrdo... Leni se to ucini zanimljivim, prestaje plakati i krece za njim... U sljedecih petnaestak sekundi mi nestaju iz vida... osjecam se kao roditelj iz Ivice i Marice koji je odveo djecu u sumu da se izgube kako se vise ne bi morao o njima brinuti... Ivan urla...

MM se vraca i u cudu pita gdje su djeca. Ja velim da nemam pojma, ja se nisam mogla penjati za njima (ipak imam Ivana), ali uvjeravam ga da ih cujem i da se nisu izgubila, a cak i da jesu lako cemo ih naci jer imaju na sebi vrlo jarke boje... U tom trenutku se pojavljuje Marko, sam, i izvjescuje nas da je Lena nestala. Sad smo vec lagano zabrinuti i MM krece u potragu... vraca se za par minuta vodeci Lenu za ruku koje mi sva sretna kaze:"Lena popiskila gace!" MM kiselom facom prica kako ju je vidio da se skinula i isla popiskiti, ali kako hlace nije dovoljno pomaknula pa je sve otislo po njima... uspijemo joj nekako hlace zaokrenuti i obuci preko majice, da ju bas jako ne hladi (rezervna odjeca je, dakako ostala u ruksaku)...

Odlazimo vratiti i drugi bicikl i bar malo prosetati da se ovako frustrirani ne vracamo doma. Ivan se malo smiruje i gleda drvece. Trazimo gljive i skupljamo zireve... Lena se uvlaci u grmlje iz kojeg ne zeli izaci sljedecih 20 minuta, cak ni pod prijetnjom ostavljanja... Nakon obecanja da na obliznjoj livadi ima jos puuuuuno gljiva koje cemo moci pogledati, konacno izlazi...

Uzimamo ruksak iz auta, presvlacimo Lenu i Ivana i odlucimo rucati (o detaljima cu na Receptima) i sjedamo na neki mali proplanak. Rucamo u miru i tisini (ako se ne racuna valjanje po travi i blatu, natjecanje tko ce jace nalegnuti na Ivana, uporno trazenje keksa kojih nema, vristanje zasto smiju popiti samo po jedan sok, te 2 pauze za piskanje i jedna za kakanje).

Mrtvi umorni dokopavamo se auta i zapucujemo prema Den Haagu, u nadi da ce djeca zaspati. Jasno da nisu. Stajemo jos jednom zbog piskanja (x4 + jedno mijenjanje pelena), te uz Markove uporne prijedloge da parkiramo i Lenu izbacimo van iz auta i uz tisucu pjevanja "Blijedi mjesec zagrlio zvijezdu Danicuuuuu", konacno stizemo kuci. Pricu o veceri, kupanju, pranju zubi i odlasku u krevet cu preskociti... to ionako spada u rutinu.

[tweety]

Ja cu odvalit.
Ja zelim da ti imas svoju kolumnu!
Puse Marku skolarcu i dobrici Ivanu, a Leni isto puse, ali one posebne

[djuma]

Nekad mi se i mala setnja sa ovim mojim jednim komadom deteta cini kao mission imposible. Svaka cast na zivcima. Ovakve price me samo podrzavaju u svojoj nameri da ostanem na ovom jednom komadu.

[Brunda]

Čitam tvoju priču i zamišljam svoje starce s nas troje.
Slažem se s tweety za kolumnu.

[Natasa30]

:D :D

[katajina]

Ajme, umrla sam od smjeha! Divim se svim ženama s više djece! I svojoj mami! ( najveći dio djetinjstva moja mama je vikala za svojom izgubljenom djecom na Stradunu dok se nismo dogovorili gdje ćemo se naći ako odlutamo) :LOL:

[Poslid]

Potpuno te razumijem. I mi uglavnom izbjegavamo izlete, jer njačešće liče noćnoj mori, ali kad već nekud idemo, onda se unaprijed naoružamo rezervnim strpljenjem i živcima (i ipak nekad sve ispadne kako si ti opisala)

[čokolada]

Kad samo promislim kolike su naše pripreme da odemo u grad...
Dille, nemoj dalje, jer nećeš imati koga staviti na kladioničarsku listu novih trudnica Ako je neka i imala namjeru...

[Nani]

Jedan sasvim običan izlet.....:smajlić pada u nesvijest od smijeha:

[ivancica]

Za krepat od smijeha!

ja mislila priča kako ste uživali u nedjeljnom izletu, kad ono...

Svaka čast na živcima i strpljenju.

[MajaMajica]

zvuči mi jako špoznatodvaljuj:, ali onda to pomnožim sa tri i
Navijam za kolumnu!

[mamma san]

Dille, jel' ti to nama ubijaš želju za što većim brojem potomaka???

PS Genijalna priča! Pridružujem se...HOĆEMO DILLE- KOLUMNU!!

[ms. ivy]

vjerovala ili ne, moji starci su sa nas 4 svaki vikend bili na izletu!

nema riječi koje mogu opisati moje divljenje za višestruke roditelje! :klanj, klanj, klanj do poda:

[Vishnja]

Hahhaaaaa! Ovo mi je ulepsalo jutro! Ho-ce-mo ko-lu-mnu!

[Loli]

Neeee......ubi me u pojam......


p.s. Dille, još očekujem topice najavljene ovo ljeto: kako s njih troje, ili nešto slično

još očekujem topice najavljene ovo ljeto: kako s njih troje, ili nešto slično

Bit ce, samo nikako da uhvatim vremena...

Kad samo promislim kolike su naše pripreme da odemo u grad...

Ovo sam ionako napisala sinoc u jednom dahu... pocelo je kao pp tebi, a preraslo u pricu...
Ali, za utjehu svim trenutno jednodjetetnim roditeljima - nije uvijek ovako... cesto je jos i gore...

[Vrijeska]

Ali, za utjehu svim trenutno jednodjetetnim roditeljima - nije uvijek ovako... cesto je jos i gore...

i naravno šećer na kraju cccccccc

Pa barem ste bili na izletu!

[pinocchio]

KOLUMNA, KOLUMNA, KOLUMNA!!!

Mene baš ovakve priče motiviraju na veći broj potomaka. Sve ovisi o perspektivi iz koje ih doživljavaš.

Dille, di nađoste te silne uspone u najravnijoj zemlji na svijetu?!? A da odete drugi put na neki pitomiji teren?

[čokolada]

Ma to su sigurno ludi Holandezi napravili neku umjetnu uzvisinu da nauče djecu da postoji i pojam "hodanje/pedaliranje uzbrdo"

[pcelica]

To se zove avantura! :D
Hoćemo kolumnu!

Ma to su sigurno ludi Holandezi napravili neku umjetnu uzvisinu da nauče djecu da postoji i pojam "hodanje/pedaliranje uzbrdo"

Pravo zboris!dvalj:
Radi se o dijelu koji je na samoj granici s Njemackom, pa je i tamo konfiguracija tla malo drugacija. "Uzvisina" u ovom slucaju ne znaci uspon visinske razlike od 800m pod 70 stupnjeva, nego obicno metaripolno brdasce uz nagib od 4%. Ali, sasvim dovoljno.

[Lilly]

Mi bi se na licu mjesta rastali ili bi krenuli jedno drugo bacati u kanale ili krosnje drveca.


Za utjehu friskoj fici vozacici: znas kako sam se ja provela kad sam za majcin dan dobila novi fici?

Dodicu je bilo godinu i nesto malo a ja sam vozila prije toga na ra-spa-da-ju-cim bicklima sto previsokim sto zahrdalim, ma svega je bilo ALI uvijek u manjim mjestima i na mirnim stazama. A kad sam se doselila muzu u Amsterdam i po Amsterdamu ali tako da ako vidim da je guzva ispred mene, da je zuto svjetlo na semaforu ili kakva druga minorna situacija ja bih STALA i cekala jer mi je trebalo i prostora i vremena za zalet kako bih mogla nastaviti ravno umjesto kroz prozor na suvozacevo sjedalo u autu koje bi vozilo pored mene. Dok jos nismo imali malca vozili smo mi vikendom kroz grad do prijatelja koji zive dijagonalno kroz cijeli grad pa na rubu s druge strane A'dama. Trebalo nam je 50 minuta ficijem kad sam ja vec bila shtela a prije toga nam je trebao maltene i rucak usput.


I tako za majcin dan 2001 dobit cu ja novi fici (gdje bih dijete vozila na nekakvoj krntiji kupljenoj kod junkija za dvaespetacu) sve komplet sa torbama nazad da mogu potrpati stvari kad idem u kupovinu, sa stolicom nazad i crucial: rucnim kocnicama. Jer dok sam vozila stari muzev sa noznom kocnicom skontala sam da kad stanem na semaforu poslije mi treba dvije ture mjenjanja sa crvenog na zeleno pa zuto pa crveno i opet zeleno da se ispremjestam gore dole naprijed i nazad prije nego sam nastimala pedale tako da znam da cu moci krenuti ravno (a ne kroz prozor auta pored).


Kupila fici i dobila ga smontiranog u petak. Ne usudila se sjesti... (preeevisoookooo, zasto ne uzeh onaj sa malim tockovima tuka?!-kad sam pitala u prodavnici covjek odmjerio mojih 175 cm i rekao malo blijede face da mi zbilja ne treba fici sa manjim tockovima ali na moje inzistiranje spustio sic skroz na najnize). Dosetala do parka sa ficijem pored sebe, tres chique, gdje me cekali prijatelji da vide novi zgoditak. Svi se deru daj probaj, hajde, bla bla a ja se vadim te staze od pjeska, te polako, te nisam jos nista jela, ajmo na sladoled, i tako dalje. Pobjegla iz parka ali morala obecati da cemo sutradan na izlet svi zajedno.


Petak navece, muz ce staviti malog u krpe, idem ja kad je sad lijepo mirno na ulicama malo isprobati fici da ne bih sutra na izletu skontala da nesto ne valja.


Kad se jednom naviknes na jedan fici vise voznja nije ni deseti dio uzitka kao kad prvi put sjednes, mislis da ti je glava u visini sa glavama vozaca kamiona, svaki kamicak na putu ti se cini kao da ce ti izvrnuti fici u najblizu jarugu a auta ti jure na tri centimetra od lijeve nogavice. Da su sve kombiji garant bi ti okrznuli rame. Ili otkinuli u brutalnom sudaru nezasticenoj zrtvi s leda.


Nisam vozila ni pet minuta krenem mjenjati brzine. Oooooo, kako fino skljoca klik klik i bas se lijepo primjeti kad prebacim iz druge u trecu kako moram malo jace pritisnuti pedalu ali zato kad kreeeeneee.... jezdi... ovako nekako je garant i na letecem cilimu.


Kad po ravnom putu garis u trecoj (od tri) i jos uvijek ti je fici previsok... (previsoko=da stanes i spustis nogu mozes cijelim stopalom stajati na ulici i imati guzu udobno na sicu; optimalno=umjesto da cijelim stopalom mozes stati na ulicu optimalno bi bilo da ti koljeno doseze do ulice bez prevelikog napora. Onda znas da si sigurna ako ce doci do pada; van sve pameti previsoko=kad umjesto cijelim stopalom ulicu mozes dohvatiti samo vrhovima prstiju. Ima ljudi koji to rade. Kamikaza tip voznje= kad moras spustiti guzove sa sica da bi mogla dohvatiti majcicu Zemljicu. Jako puno koka to radi. Ne zavidim na spretnosti nego frkcem nosom da ce jednom ubiti ne samo sebe nego i druge)... daklem, kad ti je fici previsok i ti garis u trecoj zadnje sto ti treba je da ti noga, dok u pokretu pritiskanja pedale, proleti zbog nestajanja pritiska na pedali ili kako bi se vec dalo objasniti to sto se desava, kasnije saznah, kad ti zice kojima mjenjas brzinu nisu dovoljno zategnute i pedale ti svako malo 'prolecu'.


Vratih se kuci pokisla te izvjestih muza da je investicija minorne kvalitete obzirom da 'ne radi kako treba'.


Subota ujutro, rise and shine, frendove se ne da otkazati, mislit ce da smo hipohondri ako kazemo da nam je muka i da se nekako preznojavamo i osjecamo sveukupno kao sa (stomacnom) gripom, tuberkulozom sto na plucima sto u koljenima i srcanom manom obzirom na sve promjene ritma i lupanje kojim smo poceli jutro.


"E, raja, ja ne isla s vama s djetetom nazad bude li vasa ruta isla preko: velikih ulica sa uzasnim prometom, uskih ulica bez odvojene staze, normalnih ulica sa odvojenom stazom ali gdje je staza puna rupa ili poplocana onim paklom od sitne cigle. Isto tako ne radim one uzasne kose mostove, fici guram pored sebe na dijku(=brana, bajer ili kako se vec jos moze zvati previsoka nizozemska planina koja je na vrhu taman toliko siroka da prode jedan fici. Kad ga se gura, ne vozi) i nema teorije da me odvucete dalje od kilometar i po od grada jerbo mi ne rade pedale pa da se ne moram jos 8 kilometara pjeske vracati da zaustavim taxi."


I sta sam taj lijepi dan vidjela i kuda sam vozila? Bio je to relly. Uzasan relly sa pokvarenom napravom kojoj nisam znala lijeka ni ja a ni ostatak rulje. Dok sam vozila lijepo po ravnom putu sve je bilo super. Kad bih se priblizila mosticu da cu preko njega tako bi mi noga proletila, cijeli fici bi se zanio na stranu, zamalo bih zavrsila u kanalu ali sam zato lijepo krshila sve po redu niz. psovke (da me dijete ne razumije ali da prolaznici nizozemci oko mene razumiju sta mislim o njihovom domacem proizvodu).

"To vam je niz. proizvodnja gospoja, izvoze se i u Jefmeriku, toliko su cjenjeni nasi ficiji...Nema veze sto nam zacas otkazu, to nikoga ne briga, glavno da imaju dva kruga i pedale, znate kako ih kupuju fakini, a da znate koliko su f....ing spremni dati ako im prilijepimo nesto malo rucne kocnice?? Ma izrada, f...ing izrada, u ponedjeljak im ga vracam m....er im gusarksu niskozemsku pljackasku, sh.t, u ponedjeljak su zatvoreni! Ljenguze pro.lete neradnicke, samo gledaju da ti uvale i onda zatvore ducan pa se ti slikaj..."

Tako sam ja sve lijepo krsila i picila sto po lijepom putu sto po uzasnom, prejezdila veliki most, projahala kroz neko selo preko onih kockica preko kojih je grijeh preci a da sirom ne otvoris usta i ispustas "eeeeeeeeee" koje se onda od tresenja pretvara u "eeeeeeReeeeeA!eeeeeeAAAUUUeeeeeeeeeeeFalaViseKadC eKrajeeeeeeeeeZamjeniteCigleSkrticeDatCuVamDonacij uZaCigluSamoZamjeniteeeeeeeeeeeeee"



Nisam ni jednom sletila niz dijk a sto nisam sama htjela, kad sam se nakon prolaska kroz selo htjela malo odmoriti sama sam odlucila prisloniti fici sa djetetom na njemu uz neki dijk i tako djetetu zamalo otkinula nogu. Holandezi su watjes=kukavice ili tako nesto pa se odmah sletili da podizu fici. Ja govorim da se ostave toga ja tako celicim sina, da mi bude kao u Braveheart, sta oni znaju o patnji i teskom radu, f..k, ja odem na izlet i napravim si patnju kakvu bi njima trebalo razgoditi na tjedan da ne bi dobili stressneck sindrom.


Ej, ali kakve smo slike napravili na tom izletu!

Bio je dobar dan ali malcice predug.

[tanja_b]

Super priča!
Ali meni se najviše od svega sviđa ovo:

Zvuci krajnje banalno, no kad moras adekvatno obuci njih troje I MUZA, na to se potrosi jako puno vremena i zivaca... Kad smo se konacno odlucili da je ipak bolje djeci uzeti jakne (tati naravno, ne, jer njemu NIKAD nije zima),

jako poznato mi zvuči... doduše, imam samo jedno (službeno) dijete, ali i onog velikog kojem NIKAD nije zima, pa makar hodao u mokroj majici gologlav po kiši bez jakne (i onda tjedan dana kašlje ko slon).

[ms. ivy]

:smajlić briše suze od smijeha da može nešto natipkati:

dakle - definitivno ne kupujem biciklo, dečki će morati sami na jarun!

[Lilly]

damn, moje naricanje preko sitne seoske cigle je rasirilo topic!

sori na potrebnom skrolanju lijevo desno

:smajli dobio musklfiber od smijeha:

Ne znam dal' sam vec prije spomenula da smo (na moje inzistiranje) kupili onu prikolicu za fits (ili popularno zvan fici - nl. bicikl ili dalm. bicikla) i naravno da stoji u supi i ceka... Istina, za ljubav djeci tu i tamo ju iznesemo na dvoriste, da mogu malo posjediti u njoj jer im sa to jako svidja i onda natrag u supu.

[Felix]

cure

[Poslid]

Na portalu ima nova kolumna - moja - Sreća puta tri. Bit će ovakvih priča koliko vam srce želi.

[Lilly]

Bas sam ta htjela pitati jesi li kupila priku!

Ako ti djeca prerastu a da nisi ni jednom probala uvijek mozes sloziti saksije sa cvijecem unutra. :mig: Lijepo ce stajati u vrtu. :mig:

[~lex~]

vjerovala ili ne, moji starci su sa nas 4 svaki vikend bili na izletu!

nema riječi koje mogu opisati moje divljenje za višestruke roditelje! :klanj, klanj, klanj do poda:

Ima nas još! :klapklap:

Glede pričica... dille, Lilly, umirem od smijeha. Jedino ne smijem ovaj topic pokazati MM-u, jer mi ne gine kontracepcija do kraja života.

[lejla]

• Jel' to ona prikolica sto je prilicno prizemna, i gdje stanu dvoje djece u nju. Ako jest, da li bi mi je mogla pozajmiti na nekoliko pokusaja, da proverim bil' bilo mrtvih ako moju gamad smjestim unutra?
  
  Drugi put kad' krenete na izlet trazi da ti posudim onu dugu maramu, puuuuuno je laksa za nositi od klokanice.

• Mogle smo nas dvije planirati izlet sadjecom??? Samo negdje blize, sta mislis?

[/list]

[Lilly]

ja bih isto na taj izlet!
mozda.
ako uspije biti prije 26-9 jer je od tada afgelopen za mene.

gdje je dobro za motorizirane sa troje djece iz Haga, motorizirane sa dvoje iz Delfta i mizernu ovisnicu o javnom prevozu doduse sa jednim iz A'dama??

Moze Zandvoort? :kez:

Mlin na moju vodu, sto sam bezobrazna... Lejla doduse zvuci opasno sa svojom opustenoscu po drugim topicima ali i ja sam tu blizu. U Hoge Veluwe pa sa troje djece bi me natjerala jedino velika poplava koja bi prijetila da potopi Amsterdam sve do Utrechta.

Ako bi potop bio ogranicen samo na A'dam ni tada.

Ja i sa jednim gledam da idem na izlet gdje imam sve potrebno u blizini. To govori ili da nikad necu imati troje ili da nikad necu ici na izlet ako ikad usparam troje djece.

[nana]

:D :D

[lejla]

Ja sam u srijedu 20-09-05 kuci (za promjenu), sto automatski znaci da u 12:16 mozemo u zivot (posto je B do 12:15 u skoli) inace mozemo od kad' otvorimo oci!!!


Ima l' dobrovoljaca???

Moze srijeda. Samo - ja sam demotorizirana... Ali nemam nista protiv vlaka, djeci bi se to jako dopalo.
Kamo cemo? (Molim NE u McDonald's ili Ikeu :namig

Saljem vam mobieltje na pp, pa se javite.
I da, ja cu pripremiti hranu, tako da ne morate time razbijati svoje male lijepe glave.

[apricot]

dosta dogovaranja - imate mejlove, pa ih razmijenite!

dosta dogovaranja - imate mejlove, pa ih razmijenite!

Rece ona koja nije inozemstva vidjela ni sama ne zna otkada, a ni nece tako brzo...
I tu, dakako, nema niti trunke zavisti...
:beeeeeelj:

[mommy_plesačica]

Ne znam jel' ste predugo u Nizozemskoj ili što, ali vas dvije ste lude ko kupus Plačem od smijeha.

[tweety]

... Istina, za ljubav djeci tu i tamo ju iznesemo na dvoriste, da mogu malo posjediti u njoj jer im sa to jako svidja i onda natrag u supu.

opet se valjam
padaju mi slicice na pamet sa preslatkisima Lenom i Markom kako se nabrzaka malo poigraju jer ce fici ubrzo natrag u podrum

[Ancica]

dosta dogovaranja - imate mejlove, pa ih razmijenite!

Rece ona koja nije inozemstva vidjela ni sama ne zna otkada, a ni nece tako brzo...
I tu, dakako, nema niti trunke zavisti...
:beeeeeelj:

Ajme, dille, pazi sto pricas jer kad ti ona dode za koji mjesec...

[Ancica]

dille, lilly, odvalih od smijeha - molim lijepo za slijedeci izlet preko vikenda i meni javljajte!

[Lilly]

Lejla, sad si me totalno zbunila jer ti datumi ne klopcu. Srijeda ova sada je 21 i ja sam za promjenu bez djetica jer se navikava u naschoolse o. Nece se dati pokupiti prije 18.00 od tamo.

Medjutim, meni taj dan nije za vozati se predaleko jerbo negdje oko 19.00, kad se muz vrne s posla, moram put R'dama, tu spavnuti jednom i onda u cetvrtak negdje od podneva planiram shopingirati po R'damu pa ako vam je to draza varijanta...

U cetvrtak opet moram biti rano u A'damu pokupiti djetica iz naschoolse tako da eventualni susret u R'damu planirate u pristojna doba (i ne predugo :D :mig: )


Meni se cini da bi neki vikendnji dan mogao biti zgodniji, sto zbog vremena sto jer bi konacno jednom i Ane mogla doci. Ajde da se dogovaramo za vikend u Zandvoortu. Znam gdje treba papiti, setati, pustiti djecurliju a sanse su bolje da ce me muz dovesti ako je sastanak negdje do cega ja ne moram navigirati (nije da ga tracam).


Da ne mislite kako sam si lijepo smislila blizu moram napomenuti da na vasem dijelu obale nema tako dobrih plaznih destinacija. :mig:

[Lilly]

btw, dille, skupljaj si airmilese s njima mozes u Dolfinarium

[anchi pp]

R'dam, A'dam ????

Sad sam skuzila!!!!

Cure, javljajte kako je protekao vas izlet, ima nas sigurno 100 koje to pratimo!!!

Moze vikend. Onda sam sigurno motorizirana. Vec rekla muzu da ce imati jedan dan slobode, pa se, od silnog odusevljanja, ponudio da ce mi i auto oprati.
Zandvoort mi je OK. Samo, moji su premali za circuit.
A hranu sam ja obecala. Cisto da pokazem Lilly da ipak kuham... (a i da me moze kasnije na Receptima kovati u zvijezde). A svim vjernim citateljima obecavamo detaljno izvijesce i puno slikica!

moram napomenuti da na vasem dijelu obale nema tako dobrih plaznih destinacija.

Kakav je sad ovo kvazi-lokalpatriotizam?!?! Meni su Kijkduin i Scheveningen sasvim pristojni.

Nego,... tko je Ane?

Joj, Ancica????
Ubit cu se!

[lejla]

Dakle Dille i ja smo upravo razgovarale tel., nedjelja je sasvim OK (to sasvim nije bas sasvim sigurno, jer su moja djeca potenijalno bolesna cijelu jesen i zimu.) Pa da napravimo raspored ...

Cure ako vec hocete detalja izvjesta sa izleta, onda pratite i pripreme!!!

Dille: Hrana
Lilly: Pice
Lejla: Voce /Povrce, temstski keksi.

Ostale prisutne (ovaj put) necemo gnjaviti, tretirat' ce mo ih kao goste!!! Lilly, daj nam adresu gdje trebamo izi u Zandfoort!

[Ancica]

Joj, Ancica????
Ubit cu se!

Ja bih vam se pridruzila u nedjelju al nazalost nemrem jer sam na tecaju o autosjedalicama.

Pazite da se ne pokoljete pa da se nadete jos koji put, a po mogucnosti da i ja uletim 8)

[Lilly]

Sta sad da radim?

U ponedjeljak mi je prvi (fulltime) radni dan!

Evo cu se rasplakati...

[lejla]

Hej ti dobila pos'o, a ja nista ne znam!!! Kad', kako, gdje???