 |
|||
Crni fond - da li postoji?
Na temi o braku potegnulo se pitanje crnog fonda, kao neke obavezne rezerve novaca za slučaj "što ako".
Da li ga imate?
Koliki je?
Koliki bi morao biti?
Da li crnim fondom smatrate samo novce, ili zalihu hrane, auto koji možete prodati, imovinu koju možete prodati,...?
Naravno da se slažem da bi trebao postojati, ali me zanima koliko ljudi ga danas stvarno ima.
Mislim da pravi crni fond može biti samo u novcu, eventualno zlatu, jer za sve ostalo trebaš uvjete i vrijeme (prodaja nekretnine, automobila, dionica...).
Žao mi je što je moj prilično malen.
I meni je logika da je u novcu, ali gdje i kako ga najsigurnije čuvati? U banci uloženog, oročenog, u čarapi???
nama je crni fond dugo bio tri mjesečne plaće. isplatili smo jedan kredit i sad ga više nemamo. a hoćemo li ga opet dostići, čini mi se da će potrajati
Imamo,ali ništa puno,ali nedaj Bože... Moj svekar ima u hrani, ja uvijek kažem da dođe do kakvog rata ili neš mi možemo k njemu i s njegovim zalihama nas koliko nas ima i sva rodbina možemo živjeti najmanje 3 mjeseca!
Imamo neku mizeriju, za možda 1 mj...
Imali smo više, ali kako su nam prihodi padali, a troškovi rasli, samo se otopio.
i moj je crni fond lova. za sada ga imamo i zbog toga se osjećam puno sigurnije. nije to sad neka prevelika lova (naravno, kako za koga), ali dosta da smo ovo ljeto platili uvođenje plina, pretapecirali 2 kauča i uzeli drveni stol i stolce za terasu bez da smo ulazili u minuse ili plaćali na rate.
e sad, koliko će nam trebati da ga ponovno dostignemo, ne znam, sve ovisi koliko ću ove godine imati službenih puteva, jer sva dnevnica ide u crni fond
Naš crni fond ima više oblika (i nastajao je vrlo polako tijekom dvadesetak godina, kako je bilo prilike):
- nekretnine koje smo sami kupili, u kojima se ne stanuje i koje bi teška srca mogli po potrebi unovčiti u slučaju hude sile: vikendica i garaža (na bubanj bi išlo obrnutim redoslijedom)
- zlato - nešto malo, većinom to ima status uspomene (danas ga je lako unovčiti, ali nekako nemam srca... ali ne bih se ustručavala u slučaju potrebe)
- dionice - ni ne znam kolika im je tržišna vrijednost, to je ulog za djecu i već imamo loše iskustvo - muž je puno izgubio na dionicama koje je uplaćivao, isplatili su male dioničare kad je firma mijenjala vlasnika (manje nego je uplatio) tako da je to čista lutrija
- mali novčarski fond (slično kao oročenje, nema bitne razlike) na kojem stoje novci koji ne trebaju biti na tekućem ili žiro računu - to je zapravo pravi crni fond, do novaca se može ali uz najavu dan ranije, dok nekretnine i drugo teško možeš prodati baš brzo...
- životno osiguranje koje je crni fond za mirovinu, za sada je samo trošak
- stambena štednja (dvije police za djecu i jedna moja - tu uplaćujem kad se sjetim), drugi i treći stup mirovinskog
- devizni račun ne znam da li bih tu ubrajala, mislim da trenutno na njemu imam 50 eur - ogulili smo ga za kupovinu garaže i nekako ne dopunjujem, ali nije mi baš bitno... Imam nešto u čarapi, moglo bi se potrošiti jednokratno u EU
Sva jaja nisu u jednoj košari.
Ne znam kako bi se mogle unovčiti umjetnine i antikviteti (nije da imam, ali sam se svojevremeno rješavala obiteljskog antiknog namještaja i bome se nismo obogatili). Na tome eventualno mogu zaraditi samo oni koji se time bave.
Svekrva nam je svojevremeno pokazala zlato koje je dobila kao vjenčani poklon prije skoro pola stoljeća i rekla nešto pametno: srećom joj nikada nije zatrebalo
S druge strane, moja baka je za vrijeme 2. svjetskog rata od muke prodala sve obiteljsko zlato, porculan i drugo što se moglo unovčiti kad joj se muž razbolio i postao invalid, a imali su dvoje male djece...
Rado bih ga imala, posebno stoga jer dolazim iz obitelji u kojoj se uvijek, s puno nepovjerenja u banke, novac sprema u čarapu za "crne dane".
Iako, ti crni dani su nas sve pomalo dostigli, ali kriteriji se mijenjaju-crni dani su nam očito postali oni u kojima više neće biti doslovno za hranu i režije.
Nekada je služio da se plati ljetovanje u kampu dulje od deset dana.
Sad je već i to nedostižan luksuz, a svaku ušteđenu kunu sprema se za nedajbože bolest ili spomenutu hranu.
To govorim o svojima, a ja svoj crni fond nemam otkud ni započeti.
Eh, da, kako se puni crni fond - kao i kod umiljate: sva lova koja nije čista plaća ide unutra (regresi, dnevnice, božićnice, uskrsnice, dnevnice, honorari i slično) ali bome ide i van na isti način: ove godine mijenala sam parket u jednoj sobi, puno nam je značilo da ne moramo misliti kako ćemo iskeširati majstora.
Da imam kredit za stan, od crnog fonda ne bi bilo ništa.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.08.2012. at 09:43
Mi imamo neke oročene pare, mali deo od prodaje nekog MMovog porodičnog stana. Ali to imamo sasvim slučajno, jer su njegovi odlučili da to prodaju i onda je on dobio deo.
Pre toga, i da nije toga, ne bismo imali bukvalno ništa. Sitniš u tegli u špajizu i to je to.
Evo, kopiram svoj post s topica gdje je Anemona došla na ideju za ovaj topic (po sadržaju ide na početak, ali nije bitno):
E, odlična ideja...Otvori topc pa ćemo se preseliti tamo.
Do tada nastavljam ovdje: potreba crnog fonda ovisi o tome imaš li krov nad glavom ili si podstanar, imaš li mogućnost da ti netko uskoči (roditelji, braća) ili si u situaciji da moraš nekome uskakati.
Isto, nije svejedno da li imaš 30 godina ili 50, troje djece ili si samac... ali crni fond sam imala i dok sam bila podstanar (baš zato, jer ne znaš kad ćeš morati seliti pa moraš imati barem za platiti 3-6 mjeseci pologa, bar je tako bilo u vrijeme kad sam ja bila u toj situaciji).
Crni fond je buffer koji ti omogući da kupiš frižider ili perilicu za keš uz popust kad krepa, da se ne opterećuješ što ćeš i kako npr. drugih 6 mjeseci porodiljnog, što ćeš ako ostaneš bez posla (toliko treba da nađeš novi), da popraviš auto ako krepa ili se štogod dogodi. Ni s tim ne treba pretjerivati, ali loša je navika sve potrošiti čak i kad nemaš puno. Meni se čini da je moj radikalan stav o novcu i raspolaganju istim više oblikovao dugogodišnji podstanarski život nego bilo što drugo. Tek sam se nakon 10 godina braka usudila ne razmišljati bez prestanka o svakoj kuni, a tu mi mogućnost daje upravo zaleđe crnog fonda.
Puno ljudi se zbog financijske nesigurnosti ustručava imati drugo ili treće dijete, a i to je generator problema u braku i općenito nezadoovljsva u životu. S druge strane, ima perioda u životu kad si ne samo bez crnog fonda ili bez kune nego i u dugovima, ali to je često neizbježno (dugogodišnji krediti za krov nad glavom i slično). To je potpuno drugačija kategorija od navike da plaću smatramo džeparcem, a ima toga... Moja svekrva i dan danas sa 80+ spominje prijateljicu iz mladosti koja ne može zadržati kunu u novčaniku i nije to naučila cijeli život. Moglo joj je biti jer uvijek je netko vodio brigu da osnovne potrebe budu zadovoljene (otac, muž, sada sin...). Da toga nema, naučila bi. Daklem, nije aršin za svakoga isti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.08.2012. at 09:46
Sad me Svimbalo podseti. Šta vam je crni fond? Za menjanje parketa i doplatu letovanja, ili...?
Nama je to samo za slučaj gladi i bolesti.
Ako nas posluži posao i zdravlje te pare će ići maloj za školovanje.
vissnja, a i ostali. Kažeš nemaš crni fond, a odeš na ljetovanje i zimovanje, da li smo onda jednostavno neodgovorni, ipak ne očekujemo "crne dane", ili ipak znamo da ima načina kako ćemo preživjeti?
Ovo ljetovanje/zimovanje je samo primjer, može tu biti nešto drugo (svaki mali ili veči luksuz ili bilo kakva sitnica koja ne spada u osnovnu potrebu).
Znači nemaš crni fond, a kupiš cipele (ne užasno nužne), mogao si taj novac ubaciti u crni fond. Kuna, po kuna,...
kratko i jasno, crni fond ne postoji, sve što se zaradi pojede kredit za stan (u švicarcima).
do sada smo regrese, božićnice i slične stvari trošili na kupnju opreme za školu, registraciju auta i sl.,
sad kad ne bude toga pokušat ćemo živjeti od energije sunca da možemo i dalje podmiriti te neke stvari,
a ne trošimo bez veze novce na hranu.
E draga moja, za to bismo trebale obje svratiti na topik o konzumerizmu...
Pisala sam Anemoni, naravno.
Ovo i mene zanima.vissnja prvotno napisa
Imamo životna za neku budućnost.
Uplaćujemo stambenu drugi put za redom, pa kad istekne ulažemo u što treba u kući.
Ali da mi ovaj čas treba 30.000,00 kn za dr., nemam ih.
Našli bismo načina kako do njih doči (prodaja auto, zlata, rodbina, prijatelji,...), ali svoje nemam.
mislim da ga je dobro imati
i taman sam pocela svaki mjesec nakon place nesto prebacivati na devizni, trajnim nalogom
kad je mm ostao bez posla, usred selidbe u veci stan i novog kredita :/
tako da cemo ga brzo isprazniti
a kad ce se opet napuniti, uf, nadam se brzo
naš crni fond je bio samo za nešto ozbiljno. registraciju, osiguranja, frižidere i ostalo smo nekako provlačili preko kartica. a ovo je bilo za ozbiljnu frku. pa smo onda odlučili isplatiti kredit jer su franci podivljali i sad više nema. a kako je recesija i nama stigla, ja imam puno manje posla pa ono što smo nekad odvajali za kredit ne uspije otići na štednju nego se potroši za redovite troškove. ali morat ćemo opet početi skupljati.
Ustvari Svimbi, ne bojim se za sebe i tebe, mi uvijek imamo zalihu dječjih igračaka za prodati.
pa i te cipele su potreba, barem ja na posao ne mogu doći bilo kako obučena, ipak moram na nešto ličiti.
ne mora biti ništa fensi, niti kositimići, ali ne mogu biti ni raspadnute cipele.
znam, napisala si ne užasno nužne, ali što je zapravo UŽASNO nužno?!
Namjena crnog fonda (odgovor za vissnju):
Služi u prvom redu za slučaj bolesti, gladi ili gubitka posla, ali se po potrebi može prenamijeniti, štajaznam za školske knjige i slično.
Kako mi taj fond imamo već dugo vremena, pretakali smo iz njega u nekretnine (sitne, ali opet, takve je lakše prodati nego nešto u čemu živiš). Nije isto uspoređivati naš crni fond pedesetgodišnjaka i crni fond nekoga tko je 2 godine u braku... Sjećam se ja vremena kad nisam imala za čarape (drugi porodiljni) i takvi periodi nisu trenutak za punjenje crnog fonda. S druge strane, lako ga je isprazniti (jedno ljetovanje i odeeee) a puni se cijele godine. Za ljetovanje mi obično imamo namjensku kovertu (može biti i u elektroničkom obliku). Sad smo to potrošili i krećemo ponovno, za iduću godinu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.08.2012. at 09:53
Ma znaš i sama da je potreba za odjećom vrlo rastezljiv pojam.
Naravno ne kad dođeš do toga da se sve raspada, nego negdje prije.
To je ona situacija kad naiđeš na povoljne, a kvalitetne cipele, stare su trenutno još ok, možda će izdržati zimu, možda ne, pa ipak kupiš nove, najednom stare ne nosiš do raspadanja, nego nove.
E da, ovo je već preraspodela novca i odgovornost.
Pa da, rekla bih da smo MM i ja sa jedne strane verovatno neodgovorni.
Ali dosta toga se kroz godinu odričemo. Od garderobe kupujemo samo nužno. Kuvamo, mesimo, ne jedemo napolju, ne idemo u izlaske koji traže trošenje. Na svačemu štedimo, jer moramo. Ali onda se za letovanje stisnemo, izvučemo pare i odemo. To nam je ono full bitno.
Umesto tog letovanja mogla sam da kupim cipele za neko venčanje proletos. I maloj šminkerske japanke. I Sokić na eksić svaki dan, kinder jaja koja stalno žicka. Mogli smo mesečno da izlazimo negde na ručak/večeru. Da ne nosimo sendviče i vodu na izlet nego da tamo kupimo. Mogli smo i da renoviramo kupatilo. Ali nama je od svega toga važnije da odemo na more
Ovo je debela istina. Cipele su nužne mojoj djeci koji svoje prerastu i fizički više ne stanu u njih. Ja sam ove godine odustala od kupovine bilo kakve garderobe za ljeto jer ne trebam, a nemam ni gdje držati. Ali moram se JAKO disciplinirati da ne popustim i ne kupim nešto samo zato jer košta 10 kn, ako mi ne treba. Odnosi se i na cipele sa sniženja. Kupim ja njih, ali ne dva para, nego samo jedan (iako trgovkinja kaže "dobijete dva para po cijeni jednog", trudim se odhrvati tome, a razliku frk u čarapu).
e ovo bih ja nazvala crnim fondom.
znači nešto što je za ono, najcrnje od najcrnjeg, samo u mom slučaju se to ne bi diralo.
nas je u stvari unazadio taj kredit u švicarcima,
kad smo krenuli bilo je ok,
ali kako je švicarac rastao, financije su tonule,
tako da sada u stvari krpaš samo redovne troškove + ponekad igračku djetetu, famoznih 39 kn ili neki komad robe,
a to već gledam da je sniženje,
o nekom stavljanju sa strane nema govora.
ali i to je ok, nadam se samo da je švicarac odradio svoje.
Nakon što je MM ostao bez posla i nije ga mogao naći 6 mjeseci (u dva navrata!), ja mislim da bi se bez crnog fonda mogli i objesit. Trenutno skupljam novce marljivo kao vjeverica. Kako dođu čija primanja odmah platim mjesečne račune, a veliki dio od ostatka ide na štednju.
Koliko bi bilo dovoljno? Pa, nekih 25-30 tisućica, mogli bi se time pokriti 6 mjeseci.
Ne znam je li i vama tako, ali meni se novac množi kako se njime bavim. Nema veze što pretačem iz šupljega u prazno, ipak malo po malo ušteđevina raste.
I zaboravila sam dodati, ništa od štednje nije bilo dok smo bili u dozvoljeniom minusima na tekućem. Prvo je trebalo njih srediti, a to se ipak može tek kad su ti prihodi veći od mjesečnih troškova.
u boldanom je zapravo problem,
što kod mnogih ostatak jednostavno ne postoji.
a ja sam se sjetila da mi ipak imamo štednju,
svako svoju u kasi uzajamne pomoći,
što je stvarno super stvar.
Problem je to što Tash kaže, nema ostatka.
Prije je bilo, ali meni i mužu su se primanja ukupno smanjila za nekih cca 4000, ponekad i 5000 kn. To je puno, užasno puno. To su novci s kojima smo redovno računali.
a nekako me strah da novac nema nikakvu vrijednost, tj. da mu u nekom period začas padne/naraste i da to nije sigurno ulaganje
nekretnine-to smo već vidjeli na drugim temama, mogu u nekom periodu samo generirati trošak
uh, sve je nekako nesigurno.
krumpiric tako i ja često razmišljam, pa zaključim da u slučaju velikog sranja imamo doma dovoljno hrane, imamo dovoljno drva da ubacimo neku peć iz garaže u kuću,... To su moji crni scenariji.
mi smo se nekidan zezali da ne bi bilo loše imati luk i strijelu i oružje za lov
a možda i nekakvu toljagu,
ako se netko približi crnom fondu
To imamo, a i šumu blizu.mi smo se nekidan zezali da ne bi bilo loše imati luk i strijelu i oružje za lov
Ovo je istina! Ako se nastavi suša i slično, jedino pravo ulaganje bit će u proizvodnju (vlastite) hrane, tko može.a nekako me strah da novac nema nikakvu vrijednost, tj. da mu u nekom period začas padne/naraste i da to nije sigurno ulaganje
nekretnine-to smo već vidjeli na drugim temama
uh, sve je nekako nesigurno.
Nema zapravo pravila... Netko ima zemlju (ili bar vrt) i proizvodi hranu pa ne mora kupiti svaku mrkvu, netko ima naslijeđeno, netko nema ništ pa je slobodan ko ptiičica i može se odseliti kamo želi i gdje nađe posao.
Mene stalno proganja misao da bih se trebala više opustiti u stilu "go with the flow" i prestati brinuti o novcima i nekretninama, ali jednostavno nisam taj tip. Lako je posvetiti se višim vrijednostima kad ne moraš brinuti o svakodnevnom preživljavaju. Problem je ono što Anemona kaže - smanje ti se prihodi na pola (obitelj ostane bez jedne plaće) i možeš staviti zube na klin.
Jedino sigurno ulaganje je nekad bilo obrazovanje, a i to je danas problematično kad je tak malo radnih mjesta... Bit ću zadovoljna ako moja djeca danas sutra ne budu živjela skromnije i teže od nas sada. Ne treba tražiti kruha preko pogače.
Točno to, nas su učili da je obrazovanje jedino dobro ulaganje, danas je i to vrlo upitno.
To je i danas točno, ali ne na akademskoj razini kao prije. Prije si mogao računati i na radno mjesto do penzije... Danas je dobro biti svestran i prilagoditi se potrebi u što kraćem roku.
U pravu si, da.
mi smo ga imali, nije bio nesto velik (3-4 tisuce eura) i dobro je dosao sad kad sam ja bez posla, svako malo čvaknemo nesto. sad nam je ostalo još jaaako malo
nazalost nemamo od cega napraviti novi u ovom trenutku, ali da mogu i kad cemo opet moci to je prvo sto cu uciniti s viskom
crni fond kod nas ima jako široku primjenu: od najbanalnijih sitnica, pa do velikih stvari (ne daj bože, bolesti, gubitka bolesti, gladi i sl.).
ok, mi imamo sreću kaj živimo s MM starcima u kući, pa nemamo nikakav kredit, za ljetovanje ne trošimo puno jer moji imaju viksu na moru, pa svaki višak novaca ide u fond. Uplaćujemo i stambenu štednju, pa svakih 5 godina tu lovu iskoristimo za nešto - prvi put je to bilo za pokrivanje minusa jer sam bila na porodiljnom, a druge godine kad nam opet istekne, preuredit ćemo si kupaonu.
za sada ponovno punjenje fonda ide relativno dobro, ali s druge strane imamo sreću da kad bi nam trebala hitno neka lova, uvijek bi mogli posuditi od obitelji ili frendova.
u slučaju ne daj Bože baš nekakvih izrazito velikih izdataka (ili kad roditelja više neće biti), imamo nekretnine koje bi u krajnjoj nuždi prodali i živjeli u puno skromnijim uvjetima. što će se vjerojatno i dogoditi kad svekija jednog dana ne bude, čisto sumnjam da ćemo MM i ja s našim plaćama i životnim troškovima biti u stanju održavati kuću od 300 kvadrata (a istini za volju, čak i kad bi bili u mogućnosti, nekak mi je to suludo, preveliko je to za nas) .
naravno da je teško biti pametan kada se prihodi smanjuju i to drastično, a režije i cijene rastu.
No jedini način ikakve štednje je ostaviti odmah nakon plaće neki dio sa strane, pa makar mali. Te fora, štediti čću što ostane jednostavno ne idu.
Kada sam počela raditi plaća mi je bila cca 100 ili 120 njemačkih maraka (naravno preračunato) i sjećam se da smo prijateljica i ja zaključile da se štedjeti mora i stavljale svaki mjesec 10 maraka sa strane. Sada to zvuči jako smiješno.
Smiješno, ali zapravo nije, uspjela si stavljati sa strane 10% svojih prihoda
je, ali koliko je tih 10 maraka vrijedilo negdje drugdje, a ne u ratnoj Hrvatskoj?
U svakom slučaju jedini način osnivanja ikakvog crnog fonde je staviti dio novca sa strane odmah po primitku plaće
Tako je, ja sam na početku ove krize krenula sa stambenom štednjom (60€/mj.u funkciji štednje, a ne stana), a dok krize nije bilo, činilo mi se da baš ništa ne mogu odvojiti od plaća.
Mi imamo par stednja, nesto u kunama, nesto u eurima, pa stambenu stednju, kredita nemamo, i kad bi i cijene i vrijednost novca ostali kakvi su danas, a mi ostali bez primanja, vjerojatno bi mogli ok zivjeti godinu, dvi. Ja sam na bakinu generaciju stedljiva i stalno nesto stavljam sa strane. Kao, odlucit cu poslije zasto ce mi to trebat. Ali sve cesce mi pada na pamet da sve to (ili bar pola) dignemo i odemo putovati svijetom. Sve mi manje novac djeluje kao nekakva sigurnost, danas vrijedi, sutra ne vrijedi. A sve mi vise djeluje da se covjek u zivotu, s novcem ili bez njega, uvijek nekako snadje. Al djaba sta ja to pisem, sigurno cu i dalje stedit.
nemam, ne zbog krize nego nekih drugih stvari.
da se nije dogodilo to što se dogodilo, imala bih . jbg. život .jelte.
ali pozdravljam ideju !
Slično je i kod mene. Ja bih se usudila reći da sam ja bolesno opsjednuta imanjem crnog fonda. I ne bi to bilo loše da imam neki limit i da razlikujem crni fond od nekakve "obične" štednje. Ovako nikad nije dovoljno ušteđeno. Uzimaš li mi iz ušteđevine, kao da mi trgaš ruku. Strašno. I kad se nešto izvuče (a mora se, jer je tim nekim stvarima namijenjen, tj. crni fond nije samo crni), osjećam se sama sebi dužna i nisam mirna dok ne vratim "dug", a onda me ždere što smo mogli imati i više. I zbog te svoje opsesije sam uvijek zabrinuta i nezadovoljna jer se bojim da uzeto nećemo moći nadoknaditi. Istovremeno sam svjesna toga da novac danas vrijedi, sutra ne (dobro sam se već jednom opekla).
Štedimo kojekako - dva životna osiguranja, oročenja, investicijski fond, različite valute pa čak i nešto zemlje uz kuću mojih roditelja. Recimo da su osiguranja i oročenja (osim jednoga koje je namjensko i uskoro ćemo ga morati isprazniti) crni fond i to se ne dira. Uvijek imamo neku ciljanu štednju jer smo od onih koji radije vole uštedjeti unaprijed nego otplaćivati unatrag. Samo pod tim uvjetima odemo na zimovanje ili ljetovanje, na primjer. Ako nema unaprijed ušteđenog, onda se ni ne ide.
Osiguranja smatram mjesečnim troškovima kao režije i stambeni kredit, dakle plaća se skupa sa svim računima. Što ostane od plaća (nažalost sve manje), ide u štednju. U nekom trenutku smo uspijevali živjeti od jedne plaće, a drugu stavljati na stranu. Ta su vremena, nažalost, kratko trajala i prošla.
Imamo jos uvijek ali se smanjio dosta... ja sam na drugih 6 mjeseci porodiljnog, pa smo usred toga morali promijeniti jedan auto (i dio morali dat u cashu) i tako, otislo dosta, ali ipak se jos nadje - dio je u novcanom fondu (dostupno za dan-dva), dio je u dionicama (to ne diramo jer ponekad tu kapne dividenda pa nas malo razveseli), a tu je i nasa vikendica koju bi u slucaju nuzde naravno probali prodati. Kao izvor likvidnosti koristim i minus na tekucem ali samo u izvanrednim situacijama - inace se trudim drzati u plusu, ali opet radije odem u minus nego da diram u fond, radije diram u fond nego u dionice a nekretnine bi prodali zadnje.
Iz fonda nikad ne financiramo parkete, odjecu, ljetovanja i sl - samo vece stvari - otplate kredita, kupovine auta i sl. Ali ni za to ne volim koristiti fond, radije kredite ili rate, jer imamo stambeni kredit pa bi bilo koja situacija da smo oboje bez posla bila katastrofalna za nas.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom