Veliki potpis! Ista sam, potpuno ista.Freja prvotno napisa
Pogotovo onaj dio kad se žderem jer smo mogli imati i više
 |
|||
|
|
|||
Veliki potpis! Ista sam, potpuno ista.
Pogotovo onaj dio kad se žderem jer smo mogli imati i više
Nije logično držati crni fond, odnosno štedjeti ukoliko se imaju krediti i zaduženja, bolje je fokusirati se na otplatu zaduženja, radi kamata.
To je i meni cijelo vrijeme na pameti. Da imam 20000 kn na strani radije bih njima umanjila kredit.
nemamo. ne bas crni. ili muz taji od meneal ima starija kci. bogatija je, valjda, od svih nas.
prvo dijete u obje obitelji, prije ove krize, ima svoj racun.
i pokusavam vidjet kako ispraviti nepravdu jer se mladja rodila u sred krize. mislila sam da cu razliku jednim dijelom pokriti novcem kojeg grad daje za drugo dijete, a onda sam saznala da ga je smanjio i da ce jedva dobit ko starija, a ne duplo...
Zavisi kakva si osoba... meni je draze placati rate i imati sa strane nego potrositi sve sto imam sa strane na otplatu nekog nenamjenskog kredita ili auta i dalje placti rate za stan jer se taj kredit malo teze moze "rijesiti" crnim fondom. Jedno je likvidnost (da mjesecnim prihodima pokrivam troskove) a drugo je imati rezervu za slucaj ostanka bez posla... Crni fond sluzi za premoscivanje problema s likvidnoscu (zbog prestanka prihoda), drugo je posve namjenska ustedjevina koja sluzi za nabavu necega (ja to nemam nego "stedim" prisilno na nacin da uzmem na rate ili kredit)
Nemam crni fond ni lipe više, ma što crni; nemam ni bijeli fond
Ovi porodiljni su me financijski uništili do daske; prvo sam preživjela 2x drugih 6 mjeseci, a sad već godinu dana onaj famozni porodiljni od 1.-3. g. tj. 1663 kn.... aaaaaaa...
U međuvremenu je mm kiksao s poslom, pa imao problema s neplatišama (koje smo mi doma fino osjetili), dok na kraju nije morao krajem prošle god. zatvoriti obrt jer je samo donosio trošak...I sad nas petero ima prihod od 1663 kn porodiljnog + dječji doplatak; sve skupa oko 2600 kn, bingo!!! Ponekad se zaista smatram čarobnjakom preživljavanja; jest da je mm išao raditi van RH, da sam štedljiva i sl. ali se sama sebi divim da imaju djeca svega doma, da ništa nismo morali rasprodavati od imovine i da imam podmirene sve račune (ti računi će me izluditi valjda).
Sad prekidam porodiljni i vraćam se na posao, pa samim time i obitelj na normalnije prihode jer je ovo do sada za 90% smanjenje bilo...
Nemamo crni fond, ali imamo mjesecnih viskova koji uglavnom stoje na redovnim bankovnim racunima (kamate su bezvezne, a ne zelimo bas sve vezati/ulagati).
U dionicama imamo oko godisnje zarade nas oboje, sto je dosta za... a valjda nesto, ako sve ode k vragu. Nemamo nikakvog vlasnistva osim kuce i jednog auta, ali nemamo ni kredita, osim stambenog (koji je mali, s relativno zanemarivom kamatnom stopom). S obzirom da ovdje u principu ne postoji mirovina iz proracuna, imam 401k iliti nesto slicno nasem trecem stupu. Hocu li ili necu ustedjeti dovoljno za nesto suvislo, to nitko ne zna. Izmedju ostalog sam pocela kasno raditi u ovim krajevima, a u Hr mi do isplate mirovine fali nesto godina staza (iliti, popusila sam sve uloge u prvi i drugi stup, osim ako Amerika i HR ne potpisu konvenciju do moje tkoznakojegodine).
Ono sto je tu aktualno, a da se tice nekog crnog fonda, uvijek je zdravstvo. I to ne samo zbog moguceg nerada zbog bolesti, vec zbog racuna za pruzene usluge. Usprkos tome sto oboje imamo osiguranje (imat ce ga i dijete), zapravo u svakom trenutku moramo biti sigurni da imamo za neku situaciju.
Povrh toga, trenutno pokusavamo staviti na stranu dovoljno od redovnih primanja da mogu biti doma 6 mjeseci (godina dana je vjerojatno nedostizna) kad se beba rodi. Placeno cu dobiti samo oko 4-5 tjedana.
Posljednje uređivanje od Kaae : 22.08.2012. at 19:57
nemamo crni fond imamo puno minusa i kredita i živimo ko ruski rulet sa svakom promjenom posla.
Smijem li samo spomenuti da izjašnjavanje o crnom fondu i iznosu na javnom forumu može biti riskantno, pogotovo ako još spomenete i gdje ga čuvate,pa čak i ako je u banci. Mislim ovo vrlo dobronamjerno.
Eto barem jedna briga manje kad si gologuz. Nemam niš i da me netko hoće opljačkati ne bi si opravdao ulaganje
nemamo nikakav pa ni crni fond iako bi jako voljela da je bar malo drugačije. kada je suprug radio ja na porodiljnom sve je bilo drugačije i uspjela sam stavit nešto sa strane,al otkad smo bez posla u sekundi se otopio fond. od 4.mj. suprug je na birou,ja nezaposlena već 3 god.auto pod kreditom ,prometna koja nas je dotukla,popravak auta na posudbu novaca,moja rehabilitacija još uvijek,počinje škola knjige.....roda za jesen ,zimu uff kad se sjetim samo.
jedva skupimo za osnovno i molim se Bogu da nam da posao pa da opet koju kunu možemo staviti sa strane jer mislim da dolaze još gora vremena.i kako je gore netko napisao ni sama neznam odakle više nađem koju kunicu za klincima ono najosnovnije kao čarobnjak.
Meni se čini da crni fond ne bi trebao biti nešto što se troši na registraciju auta, ljetovanje i slično. Tome bi služila (kao što je Freja opisala) namjenska štednja (ne mora biti u banci, može i kod kuće u čarapi). Crni fond bi trebao biti lova na koju se može računati u slučaju osobne ili obiteljske krize (gubitka posla, bolesti i sličnih ne-daj-Bože situacija). Po mom mišljenju, idealan crni fond iznosio bi svotu koja obitelji omogućava najmanje godinu dana života bez prihoda (s tim da je ta svota individualna, tj. svaka obitelj ima drugačije potrebe).
Imali, nema ga više. Sad se nadamo da će ostat od Norveške nešto iako teško jer će muž cijelu zimu bit doma maltene bez plaće tako da ćemo trošit to što sad uštedimo. Ako ništa drugo pokrili smo minuse. Več dugo nismo bili u plusu...
Nemam crni fond ni lipe više, ma što crni; nemam ni bijeli fond
.
bar ti je smisao za humor preostao
Ne živiš u RH, jelde? Sorry, ali na ovo se mogu samo nasmijati (našem jadu i bijedi, ne tebi).
A zašto se o ušteđenom novcu govori kao o "crnom fondu"? Kao da je to nešto samo po sebi strašno, i za strašne stvari? Ja vjerujem da je novac - sloboda i sigurnost, i ako imaš npr. tih 10 mjesečnih plaća obitelji onda si toliko mjeseci bogat ili slobodan - da se ne zadužuješ, i da možeš npr. razmisliti što dalje, ako ostaneš bez posla, ili trebaš neki predah, iz bilo kojeg razloga, od skoro godinu dana?
I da, Deadi, u Hrvatskoj je to stvarno kao da kažeš ljudima da jedu kolača
Ne samo da zavisi kakva si osoba, nego i o konkretnoj otplati... Naime, banke baš ne daju lake ruke prijevremeno zatvaranje dugoročnih kredita, tak da tu treba biti oprezan. Ono što je na otplatu na godinu-dvije ni ne smatram kreditom. Za to imam Diners plus (služi mi gotovo isključivo za plaćanje naših skupih naočala koje nosimo nas troje od četvoro, ai jednom mi je poslužilo za plaćanje popravka auta).
ifi, većini građana hrvatske to je čista utopija.
imati 100-150 tisuca kuna sa strane za ne daj boze moze imati samo onaj ko vec ima sve sta mu treba
nisam ta, kod mene bi taj crni fond brzo vidio svjetlo dana
Pa istina je to da ni novac ne treba predugo držati bez namjene, ali namjena uvijek postoji - godišnji, novi auto, obnove i preinake u stanu. Naša namjenska ušteđevina krenula je na zgodan način - kad smo otplatili auto, mm je nastavio dio dotadašnje rate spremati u čarapu. Sad je taj auto star 10 godina i kad se ukaže potreba da ga mijenjamo, imamo čip za novi (hoćemo li ga kupiti bez kredita ili ne ovisi o konkretnoj situaciji...ne znam, ali sigurno nećemo morati uzeti ful kredit za novi auto, pa ako dio i bude na otplatu, rata neće biti velika).
S druge strane, istina je i ovo što Tashunica kaže - mnogima je to čisti sf, nažalost... Nadam se da će se štogod uskoro promijeniti na bolje, jer vidim da je mladim obiteljima koji tek započinju ipak teže nego je nama bilo. To se odnosi i na nalaženje posla i na rješavanje stambenog pitanja.
imaš 20000 kn sa strane i onda te novce daš za umanjivanje kredita, koji ti se smanji cca 1%, pa nemaš više lipe doma, a kredit i dalje plačaš svaki mjesec ratu mnju za recimo 20 kn...a onda ti se desi situacija da ne dobiješ jednu plaću, ups...rate stižu, love nemaš, plaća kasni ti ode u minus...i onda tak nakon nekog vremena ostaneš bez još 20% prihoda....
dali ti se i dalje čini logićnim smanjiti kredit za 20000 kn ili je bolje imati ih sa strane da možeš pokriti ovakve stvari....
crni fond za slučaj bolesti i slično nemamo, ali ovaj neki buffer od recimo (sad jednu i pol plaću) imam. u minusu nismo i trudimo se ne otići, kredite plaćamo (stambeni, nenamjenski) kartice, ali u trenutnoj situaciji ne znam kako bi bez toga....
u trenutku kad sam bila bolesna moji prijatelji (kolege) iz firme su napravili nešto što im nikada neću zaboraviti, dvije kolegice su mi došle doma sa kovertom u kojoj je bilo oko 10 000 kn kojih su oni u firmi skupili. ti novci su mi kroz moje lječenje služili kao buffer kojima smo plaćali moje lječenje (dodatke prehrani i ostalo što ne ide u standardno lječenje) i sve ono što nije spadalo u standardne troškove.
hm, veli mi poznanik prije par mjeseci, kupili smo novi auto na keš, vidiš kako se može štedjeli smo, velim ja njemu i ja bi kupila novi auto da sam se uvaljala u stan o ženine stare u koji nisam lipe jedne uložila niti krpu za pod kupila a kamoli nešto drugo, i ja bi imala love za novi auto i još štošta drugo, ali vidiš mi koji nemamo punicu koja će ti ostaviti sređen stan i sve moramo mjesečno plaćati minimalno 1800 kn za podstanarstvo....da te novce mogu staviti sa strane imala bi novi auto za dvije godine....
sve je to individualno.....
kata.klik, ovisi koliki je kredit. Ako je stambeni na 20 godina, onda ti je logika ok, ali ako je kredit na 100.000,00 kn, a 20.000,00 čuvam u čarapi, to mi ne drži vodu.
Koliko smo mi naučeni na ove loše uvjete, da su nam neuvjeti i potplaćenost pod normalno :/ Mora se nešto promijeniti, da i kod nas ljudi žive od svog rada...
anemona, banke uglavnom (gotovo sigurno) naplaćuju prijevremenu djelomičnu ili potpunu otplatu tako da rijetko kad ima dobra računica takvmo smanjenje kredita.
Jedino da se dobije neka veća lova pa da ti razlika u kamatama koju uštediš bude veća od cifre koju će ti banka napaltiti za prijev.otplatu, inače nema smisla...
kata.klik - prekrasna gesta kolega! Svaka im čast!!
pa nije, jer u današnje vrijeme kad od sigurnih primanja i sigurne plaće za samo par mjeseci možeš doći u situaciju da nedobiješ plaću i da ti je smanje, onda je bolje imati tih 20000 kn doma, nego smanjiti iznos kredita...
u šestom mjesecu prošle godine smanjena mi je plaća za 20% cca nekih 1000 kn....dva dana nakon što smo potpisali kupoprodajni ugovor za stan, u desetom mjesecu smo uselili, potrošili ušteđevinu skrpali zadnju lipu za namještaj osnovni (nikakav luksuz), otišli u minus par tisuća kuna....i što sad? Odlučila sam da sve dotadašnje kredite osim stambenog pozatvaram jednim nenamjenskim sa najpovoljnijom kamatom, da izađem iz minusa, i da mi ostane još nekih 10 000 kn za nedaj bože, nepredviđene troškove....ma samo mjesec nakon toga mi je kiksala jedna plaća, šest mjeseci iza toga suprugu je isto tako preskočio jedan dio plaće koji dobiva na ruke...i eto da nje bilo tog novca od kredita, bila bi u minusu do maksimuma, plaćala lihvarske kamate na njega (ipak mislim da je bolje imati neku gotovinu i ušteđevinu sa strane nego umanjivati rate kredita....sa crnim fondom se ne smanjuju krediti, on služi u situaciji kao ova...
Istina. Meni se čini kao da smo uhvatili zadnji vlak za još kakav-takav start. Vjerujem da je sada puno teže. Da moramo sad misliti na osnovno, ne vjerujem da bi nam bilo kakav "crni" fond bio izvediv, jer se jednostavno ne bi imalo otkud spremati na stranu i za tekuće stvari i za "crni" fond.
Ovako i ja razmišljam. Ne bih rado bila bez imalo gotovine za nepredviđene situacije. Uzalud mi otplaćen stan ako nemam za lijekove, neki važan popravak ili čak hranu ako tko ostane bez plaće. Ali dobro, ima kredita i kredita, situacija i situacija. Kredit bih prebijala samo u slučaju da mi i dalje nakon toga ostane nešto gotovine, nikad ne bih išla na to da ispraznim sve džepove. E sad, da mi se dogodio švicarac, možda bih drugačije razmišljala. Ovako mi je bolje zadržati i kredit i ušteđevinu.
Ne, ali isto mišljenje sam imala i kad sam živjela u Hr. Na žalost, nemam takav crni fond, to je samo moja definicija kako bi trebao izgledati i čemu bi trebao služiti. Nadam se da ću ga (što prije) uspjeti skrpati. Vidjela sam (također u Hr, primjer mojih roditelja) koliko je važno imati ušteđevinu za vremena teških osobnih kriza (ne, ako se jednu godinu ne može ići na more, to se ne smatra teškom osobnom krizom
).
Evo jedne mlade žene, s trbuhom i neriješenim stambenim pitanjem.
Ne znam kako je bilo vama (malo starijma), ali nama nikako nije lako.
Kao što sam napisala na onoj temi gdje je ova rasprava i započela, naš "crni fond" ili ušteđevina ili zovi to kako hoćeš, istopio se za kupnju auta. Tako smo htjeli - radije to, nego kredit.
Mogli bismo reći da sad krećemo od nule. Ponovno.
Ali sjećam se ja i dana kad smo suprug i ja započeli zajednički život - tek diplomirali, ni jedno ne može naći posao, radili smo studentske poslove od danas do sutra... i uspjeli smo. Nikad nismo kasnili s plaćanjem stanarine i režija, nikad nismo morali posuditi novac. Naprosto smo znali koliko (trenutno) imamo i što trenutno možemo s tim. Te prve godine nije bilo ni ljetovanja, ni izleta, ni rođendana, ni ne znam čega.
Zato se nadam da ćemo i sad uspjeti to pregurati. Ipak smo u boljoj nultoj poziciji nego onda - sad oboje radimo i imamo koliko-toliko sigurne poslove. Da, nikad se to ne zna kad dođe kriza, ali je veća vjerojatnost da ću sad ostati raditi tu gdje radim nego što je bila šansa da dobijem posao prije par godina.
Čim dođe sljedeća plaća pa se zbrojimo i oduzmemo i vidimo gdje se nalazimo, kreće novi režim štednje. Inače mi je uvijek bilo lakše raspoređivati novac po računima, ali nisam sigurna hoću li to i dalje raditi. Samo čekam trenutak kad ću doći podići novac u banku, a oni će me pitati: "Za što Vam treba?"
Ovoga se moraš bojati samo za dječju štednju, pa se nemoj zaribati i uzeti Pčelicu ili bilo što slično... Tamo postoji ograničenje na podizanje uloga i moraš se pravdati u czss da želiš djetetu kupiti štajaznam bicikl.Evo jedne mlade žene, s trbuhom i neriješenim stambenim pitanjem.
Ne znam kako je bilo vama (malo starijma), ali nama nikako nije lako.
Kao što sam napisala na onoj temi gdje je ova rasprava i započela, naš "crni fond" ili ušteđevina ili zovi to kako hoćeš, istopio se za kupnju auta. Tako smo htjeli - radije to, nego kredit.
Mogli bismo reći da sad krećemo od nule. Ponovno.
Ali sjećam se ja i dana kad smo suprug i ja započeli zajednički život - tek diplomirali, ni jedno ne može naći posao, radili smo studentske poslove od danas do sutra... i uspjeli smo. Nikad nismo kasnili s plaćanjem stanarine i režija, nikad nismo morali posuditi novac. Naprosto smo znali koliko (trenutno) imamo i što trenutno možemo s tim. Te prve godine nije bilo ni ljetovanja, ni izleta, ni rođendana, ni ne znam čega.
Zato se nadam da ćemo i sad uspjeti to pregurati. Ipak smo u boljoj nultoj poziciji nego onda - sad oboje radimo i imamo koliko-toliko sigurne poslove. Da, nikad se to ne zna kad dođe kriza, ali je veća vjerojatnost da ću sad ostati raditi tu gdje radim nego što je bila šansa da dobijem posao prije par godina.
Čim dođe sljedeća plaća pa se zbrojimo i oduzmemo i vidimo gdje se nalazimo, kreće novi režim štednje. Inače mi je uvijek bilo lakše raspoređivati novac po računima, ali nisam sigurna hoću li to i dalje raditi. Samo čekam trenutak kad ću doći podići novac u banku, a oni će me pitati: "Za što Vam treba?"
Inače, budući da ste već ispekli zanat rasplaganja novcima, bit će sve u redu. Sretno!
Imamo crni fond. Istina da je sve manji i manji, ali tu je. Svejedno sam žalosna. HdB zdravi smo. Ne daj Bože da mi taj fond ikada zatreba, jer u njega bi takla jedino u slučaju bolesti. U ovoj situaciji ne bi kupovala novi auto, ne bi gradila kuću.... uopće ne bi ulagala u ništa. To malo što imamo, pažljivo čuvamo, jer čini mi se da nam se crno piše. Još lani sam negdje pročitala savjete ekonomskih stručnjaka- kada vidite lipu na podu, sagnite se, uzmite je i spremite je duboko u neku čarapu. Nemojte je trošiti, jer dolaze grda vremena. Tako i je. Nažalost, ne vidim im kraj.
mi isto imamo crni fond. radi se nekoj svoti koju bismo mogli rastegnuti na godinu dana (najam stana, rezije, hrana) u slucaju da ostanemo bez ikakvih prihoda (otkaz, krah socijalnih davanja). u taj se fond moze samo stavljati, nista ne vadimo van bez obzira na situaciju.
imamo i nesto zlata koje nije kupljeno kao investicijsko nego je vecinom rijec o poklonima, ali koje bih bez problema "utopila" ako voda dođe do grla.
s druge strane, nemamo nikakvih nekretnina, ali nemamo ni kredita ( dugova opcenito).
to sam i ja citala na pametnoj kuni (cini mi se). i pocela sam se toga doslovno drzati. nije vise da odem iz pekare, a ostavim im 50 lipa ili kad mi ispadne nesto da ne uzmem.
Mene žalosti činjenica što ima x obitelji koje nisu u mogućnosti zadovoljavati osnovne životne potrebe. Ili da prevedem- nemaju za kruh. O nekakvom crnom fondu mogu samo sanjati. Što sa njima? Žalosno, ali da mm i meni nije roditelja, imali bismo frišku figu. Brinem se što ćemo ostaviti svojoj djeci, što ćemo mi steći? Nismo neki zgubidani, završili smo fakultete, mm radi svaštanešto, muči se kao Isus Krist, dovoljno da napišem da ustaje ujutro u 3.15 i odlazi, a kući se u najboljem slučaju vraća u 18. To je život? Fantastično! Ja sam doma, nikada se nisam zaposlila u struci. Živim tu gdje živim i noćima ne spavam tražeći neko bolje rješenje. Udružili smo snage, mm radi van kuće, a ja u kući i oko nje. Drugog izbora nemamo, barem trenutno ne. Mogli bismo se skupiti u naša 4 zida (koji naprosto vape za obnovom), mm bi nešto i radio u fušu (pišem o opciji da da otkaz i vrati se doma), ali sama činjenica da bi oboje bili na Zavodu za zapošljavanje bi nas ubila. Ubila. Onaj tko nije probao, taj to ne može ni shvatiti. I onda si mislim da li da nešto pišem na temi što valja ili ne valja u vašem braku. Ma valja sve. Nemamo si što zamjeriti. U ovakvim uvjetima bi se neki odavno razišli. E državo, državo..... stalo ti je do obitelji i nataliteta. Je je.... muka mi je.
nemam crni fond, ne da ga nemam nego ne mogu ni razmišljati o tome. Naši troškovi debelo prelaze naše plaće,, tako da smo konstantno u minusu, kakav crni, crni fond
mm ide na posao u 04,20h.radi zimi do 14h,a priko lita do 16,18h.
ja sam sa malim doma.
imamo svoju kucu,auto,bez kredita smo.
oboje smo štedljivi.on posebno.dionice,crni fond.
tip je osobe da neželi amex i ostalo na rate,samo gotovina.ako ima novce kupit ce,ako ne,nema šanse,a u crni fond se nedira.
od malena sam štedljiva,i uvik su se svi smijali,kad bi me brat-stariji pita jel iman nešto sitno da mu posudin,moj odgovor je uvik bia-ŽAO MI JE,IMAN SAMO KRUPNO.hahaha a on ni sitno ni krupno.
sad u braku,ne diram naša obiteljska sredstva za gluposti nepotrebne,tipa neke maice i štikle jer doma vec imam,nego prodajem bezveze na burzi i onda kupujem "gluposti".
mislin da je jako dobra stvar,tko može, da uspije održat crni fond.pogotovo u današnje vrime.
Kakav fond????
Meni je taj naziv crni fond baš bezveze. Ja sam dodatni ušteđeni novac uvijek smatrala nekim sredstvom slobode i sigurnosti a nikad nisam razmišljala o lošim stvarima za koje bi mi mogao zatrebati. Kad sam proljetos bila u situaciji da moram seliti posao i pri tome trpjeti smanjene prihode od istog zbog selidbe, pa sam baš zbog tog mog "fonda slobode" mogla napraviti pravu stvar.
Št se tiče otplate kredita i fonda, u idealnoj situaciji bi trebalo imati fond koji pokriva 6 mjeseci minimalnih troškova života (iznos za režije, kredit, podstanarstvo, hranu i najosnovnije potrepštine), i taj novac treba biti dostupan, a sve ostalo bi ja ulagala u prijevremenu otplatu kredita i rješavanju dugova. Sanjam i taj dan kad ćemo se rještiti ovog stambenog kredita, i uvjerena sam da ću naći način kako to postići, a ne biti rob banke još 23 godine.
Inače znam dobro raspolagati novcem, i što mi je najvažnije, osjećam se gotovo jednako dobro i kad ga ima manje i kad ga ima više. Nisam nikad bila gladna niti bez krova nad glavom, a sve ostalo je relativno, i dok smo svi živi i zdravi i volimo se ne dam nikakvim crnim mislima. U "ovim" vremenima sa smanjenim prihodima u odnosu na prije i proširenom obitelji smo se odlučili na gradnju kuće jer silno želimo da naša djeca i mi imamo slobodu i dvorište i nekako se prepuštam uvjerenju da će se sve posložiti i da ćemo imati dovoljno novca iako sad objektivno nije tako.
A kad mi neki pričaju kako ne mogu imati ušteđevinu jer imaju male plaće, a nose cipele u trenutno najin boji i popuše kutiju, dvije cigareta dnevno samo se isključim.
i imam jedno svoje zlatno pravilo, tj. i mm ga ima, nikad ne govorimo da nemamo novaca, čak i kad se znalo desiti da smo totalno švorc, već uvijek govorimo "im se" pa i onda kad smo s 20kn morali živjeti 3 dana, govorili smo "ima se" i uvijek bi se na kraju sve rješilo i imalo bi se. Nikad za sve što želimo, ali za sve što nam je stvano potrbno se nekako uvijek našlo.
Mislim da je jako vaan stav, i raspoloženje i misli koje nam se vrte i kojima se prepuštamo. Znam ljude koji uvijek, konstantno, godinama kukaju. Razumijem da se svakome može desiti kriza, ali kukati doslovno godinama kako ti je mala plaća i loš posao a barem niti pogledati oglase i raspitivati se za nešto bolje mi je skroz ludo. Ili kukati 10 godin kako ne možeš naći posao.
potpis na ovo zadnje. ni sama neznam kako ali da ,ima se i uvijek nekako bude.
E, i ja se moram složiti...
Istina je da dolazim iz siromašne obitelji i da se skoro nikad skoro ništa nije imalo, ali sam (hoćeš-nećeš) i ja preuzela taj stav da se nema... Dok sam studirala, imala sam objektivno i više nego dovoljno novaca (nešto od stipendije, nešto od posla), no nikad "nisam imala". Sve dok me jednom kao grom iz vedra neba nije ošinuo komentar jedne kolegice. Dogovarali smo se da ćemo nekamo ići i netko je mene pitao idem li i ja, a kolegica me preduhitrila izjavom: "Ma znaš da ona samo kuka da nema novaca."
Prvo sam se našla uvrijeđena, a onda sam shvatila da je žena u pravu i da moj stav ne valja. Od tog dana ja imam dovoljno za sve što mi treba. I stvarno imam.
Stav je strahovito bitan.
I malo me ljuti kad stalno govore o krizi i imam osjećaj da nas u biti svi samo žele uvjeriti da nam nije dobro. Jasno mi je da ima nezaposlenih, gladnih i da njima stvarno nije dobro, ali dok god nisi gladan, žedan, gol i bos - nije kriza. Ljudi moji, mnogi od nas su preživjeli rat.
Mislim da je onima koji vuku konc u pozadini i posjeduju medije to i cilj, držati nas u stalnom strahu i borbi za gzistenciju, da od tog straha budemo poslušni i n pokušavamo misliti o tome da možemo sami upravljati svojim životom. osim medija tu su i hrpe drugih stvari koje nam oduzimaju slobodu, ali samo dokle god im mi dozvoljavamo.
Mni se još svakih toliko desi da me ljudi pitaju a kad ćeš tražiti "nešto u struci" ili "siguran posao" s redovnom plaćom i radnim vremenom a ja mrtva hladna odgovaram "najvjerojatnije nikad".Nikakvi novci niti "sigurnost" ne mogu zamjeniti onaj osjećaj da radiš ono što najviše voliš, ili kad s nestrpljenje nakon ljetne pauze čekaš da počneš opet raditi i veseliš se poslu jer ti je falio.
Ja sam sebe uvjerila da sam oduvijek imala sve potrebno i da će tako i biti usprkos svemu što me okruužuje i jednostavno ugušim i najmanji strah i drugačiju pomisao oko toga kad se pojavi.
Ivanas, inspirativno te je čitati.
slažem se.
fond slobode- odlično! tako bi se trebao zvati, mislim da lakse i odvajas u "fond slobode" nego u "crni fond", crni vuce na totalnu depresiju
Moj "crni fond" je velik vrt, nešto zemlje, duboka štirna da imamo vode i mala šuma da nas grije zimi. Dok imamo toga nećemo biti ni gladni,ni žedni, ni goli,...
Istina, trenutno te (roditeljske) potenicijale ni ne koristimo ali da nešto iskrsne mogli bi.
Novci i raznorazne štednje su prolazne, zemlja je nešto što ostaje. I uvijek može nahraniti obitelj ako se obitelj uhvati posla!
Imam i ja zemljiste - ali sto mi vrijedi kad banka zeli novce a ne poljoprivredne plodove za otplatu kredita... A ako ne platim sjela bi mi uredno na svu imovinu dok se ne naplati...
A i ne vidim neke koristi od vrta usred recimo zime - kako se onda prehraniti? Odakle sjeme u proljece i Gnojivo? Itd... samodostatnost je jedan jako tesko ostvariv cilj, narocito s djecom koja trebaju u skolu i sl..
Samodostatnost ne treba biti 100% ali ako npr. možeš sam uzgojiti samo 20% potrebne hrane u godini, uz činjenicu koliko primanja prosječne obitelji ode na hranu to je velika ušteda, i automatski ostaje više novca za kredite, režije i sl.
U Dalmaciji i toplijim krajevima napravi se mali plastenik i povrća može biti cijelu godinu, nešto se osuši preko sezone, napravi zimnica i sl. Višak voća i povrća u sezoni se ne mora prodati, može se naraviti mreža pa mijenjati za npr. dječiju robicu, knjige za školu i sl.
U situaciji da netko ima svoju kuću i vrt i nema kredite čovjek skromnih prohtjeva može pristojno preživjeti i s jednom prosječnom plaćom a drugi patner se više posvetiti polovima oko uzgoja i brige o obitelj, ako to naravno želi, ili raditi neke povremene honorarne poslove.
Postoji neka uvriježena šema da se čovjek treba zaposliti, imati stan i auto, za to najčešće dignuti kredite i biti rob do kraja života. Ja vjerujem i uvjerena sam da ne mora biti tako i tako i živim, usprkos kreditu
Isto tako iam jednu foru koju sam negdje pročitala a dobro se od nje osjećam, nekad dignem recimo 500kn i stavim u novčanik i onda usput dok kupujem nešto što nam stvarno treba, npr. hranu škicnem izloge ili neke druge stvari i razmišljam da bi to mogla kupiti jer imam novce, i tako u glavi par puta već potrošim te novce, ali ustvari ostanu kod mene i odu 99% slučajeva na ono stvarno neophodno, režije, hranu i sl. a nekoliko puta godišnje si dopustim da si kupim nešto što mi se baš jako sviđa iako mi nije neophodno potrebno ali bez ikakve grižnje savjesti ili pomisli kao što sam znala prije da će nam ti novci negdje faliti, i tih nekoliko puta godišnje i tih par stvari mi je potpuno dovoljno da se ne osjećam zakinuto ili kao da moram nešto silno štediti ( iako trenutno objektivno moram).
Isto tako trenutnu sitaciju promatram kao prolazni period u životu u kojem puno i učim o tome što mi je stvarno potrebno i o načinima kako pametno uštediti i raspolagati novcem što će mi dobro doći kad dode period s više prihoda, pa ću primjerice imati više novca za putovanja, izlte i sl. stvari.
Najbolja stvar koju sam u ovoj trenutnoj recesiji otkrila i naučila su kupnja i prodaja rabljenih stvari, uštedjela sam tako poprilično puno novca (a i vremena jer sve gledam preko neta pa ne moram hodati po trgovinama što mrzim), a i meni je važan aspekt ekologija, kupnjom i prodajom rabljenih stvari čuvamo okoliš i jedni drugima pomažemo da uštedimo novac, pa ne zarađuju velike korporacije i tvrtke koje rade nekvalitetne stvari.
Moj "fond slobode" je i nekoliko bliskih osoba od koje bi mogla posuditi novce u slučaju velike frke, baš zbog toga jer znamo kakvi smo, kako se odnosimo prema novcu i kakve odnose imamo. I taj fond mi je vredniji od bilo kakve štednje u banci ili dionice.
Veliki X na ovo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom