Crni fond - da li postoji?

[Peterlin]

Moj "crni fond" je velik vrt, nešto zemlje, duboka štirna da imamo vode i mala šuma da nas grije zimi. Dok imamo toga nećemo biti ni gladni,ni žedni, ni goli,...
Istina, trenutno te (roditeljske) potenicijale ni ne koristimo ali da nešto iskrsne mogli bi.

Novci i raznorazne štednje su prolazne, zemlja je nešto što ostaje. I uvijek može nahraniti obitelj ako se obitelj uhvati posla!

Ovako smo i mi razmišljali... Nismo imali nikakvu svoju zemlju (oboje iz obrtničkih i radničkih obitelji, nigdje poljoprivrede) pa smo kupili nešto sitno čim smo skucali neku lovu. Ne bi mi baš pomoglo u slučaju hude sile (osim da prodam, a to je kratkog daha) ali pomaže već godinama u popravljanju kućnog proračuna i ekološke prehrane. S druge strane, fakat bi se tamo moglo i živjeti (npr. u mirovini), uzgajati više hrane nego sada i sigurno bi se moglo preživjeti uz daleko niže troškove. Nije da bi se obogatili, ali vjerojatno ne bi bankrotirali.

[sillyme]

Ja na "crni fond" gledam iskljucivo kao nacin da prezivis neke kratkotrajne financijski nepovoljne periode zivota...
Koncept uzgajanja vlastite hrane, skupljanja drva u sumi za ogrijev i sl jednostavno spada u sasvim drugu kategoriju - organizacije nacina zivota - i navedeno jednostavno po meni nije crni fond jer zahtjeva pocetnu investiciju i pokrivanje ulaznih troskova, a to je upravo ono cega u situaciji nagle financijske oskudice nemas. Crni fond bi trebao primarno biti u cashu ili drugoj imovini visoke likvidnosti - zlato, fondovi i sl.

Mi smo kupili nas "grunt" (kako ga Peterlin zove) iz gusta i to je iskreno vreca bez dna i financijski iscrpljuje neusporedivo vise nego sto se isplati uzgojem par kila paradajza, proizvodnjom vlastite rakije (koju ionako ne konzumiramo) i sto sam npr ove godine dobila "velicanstevnih" 500kn za pokoseno sijeno... Samo kad zbrojim koliko me kosta benzin za otici tamo...

Da bi zemljiste bilo iskoristivo kao "crni fond" treba sve unaprijed pripremiti - ja kad gledam koliko bi me vise kostalo da svaki dan putujem iz nekog predgradja u Zagreb gdje radim, razvozenje djece, manjak baka-servisa za pokupiti djecu iz vrtica (opet trosak da nekom placam), trosak vremena i novaca za pripremu vrta - ne isplati mi se, nikako. Drugo je kad netko tako nesto naslijedi, pa mu je zivot vec ionako tako poslozen, a ne mi djeca asfalta kojima bi takva radikalna promjena zivotnog stila bila definitivno i veliki financijski izdatak, uz upitnu dugorocnu isplativost (pogledajte samo cijenu goriva! )

[Sumskovoce]

Ja na "crni fond" gledam iskljucivo kao nacin da prezivis neke kratkotrajne financijski nepovoljne periode zivota...
Crni fond bi trebao primarno biti u cashu ili drugoj imovini visoke likvidnosti - zlato, fondovi i sl.

Slažem se sa Sillyme. Mi imamo crni fond samo zahvaljujući MMu. Ja sam rastrošnica
Inače kad smo kupili auto, crni se fond sveo na nulu, a ja trudna, paranoja me obuzela. Nisam se dobro osjećala. Uz malo novaca sa strane, lakše se spava noću. Pa ako i završim na burzi, preživjeli bi do pronalaska drugog posla.

[Peterlin]

Ja na "crni fond" gledam iskljucivo kao nacin da prezivis neke kratkotrajne financijski nepovoljne periode zivota...
Koncept uzgajanja vlastite hrane, skupljanja drva u sumi za ogrijev i sl jednostavno spada u sasvim drugu kategoriju - organizacije nacina zivota - i navedeno jednostavno po meni nije crni fond jer zahtjeva pocetnu investiciju i pokrivanje ulaznih troskova, a to je upravo ono cega u situaciji nagle financijske oskudice nemas. Crni fond bi trebao primarno biti u cashu ili drugoj imovini visoke likvidnosti - zlato, fondovi i sl.

Mi smo kupili nas "grunt" (kako ga Peterlin zove) iz gusta i to je iskreno vreca bez dna i financijski iscrpljuje neusporedivo vise nego sto se isplati uzgojem par kila paradajza, proizvodnjom vlastite rakije (koju ionako ne konzumiramo) i sto sam npr ove godine dobila "velicanstevnih" 500kn za pokoseno sijeno... Samo kad zbrojim koliko me kosta benzin za otici tamo...

Da bi zemljiste bilo iskoristivo kao "crni fond" treba sve unaprijed pripremiti - ja kad gledam koliko bi me vise kostalo da svaki dan putujem iz nekog predgradja u Zagreb gdje radim, razvozenje djece, manjak baka-servisa za pokupiti djecu iz vrtica (opet trosak da nekom placam), trosak vremena i novaca za pripremu vrta - ne isplati mi se, nikako. Drugo je kad netko tako nesto naslijedi, pa mu je zivot vec ionako tako poslozen, a ne mi djeca asfalta kojima bi takva radikalna promjena zivotnog stila bila definitivno i veliki financijski izdatak, uz upitnu dugorocnu isplativost (pogledajte samo cijenu goriva! )

U pravu si, investiranje u nekretnine dolazi u obzir tek kad imaš popunjene ostale rupe ili imaš neku drugu namjeru (otići tamo živjeti jednog dana, kao što bi mi voljeli, da ne moram u tom trenutku nešto tražiti).

S druge strane, već su nam nudili za taj komadić zemlje i višestruko nego smo ga platili. Ako izračunam koliko smo uložili, nismo baš na nekom velikom dobitku (uveli vodu, septičku, uredili...). To mi je "buffer" da ne moram razmišljati o prodaji stana u kome živimo kad bi baš došla voda do grla.

Pravi novčani crni fond bio je način kako smo ovo kupili (da ga nismo imali, ne bi to baš išlo lagano jer smo i mm i ja neskloni uzimanju kredita). Ne mislim da je zemlja zamjena za novčani crni fond. U idealnoj situaciji trebalo bi imati jedno i drugo.

Što se pak tiče cijene goriva, to je istina, ali lupit će nas kroz cijenu proizvoda bez obzira imali grunt ili ne imali, pa sve dođe na isto... Ovak, barem beremo svoje i imamo mjesto za uživanciju koje je višestruko korisno, pa čak se može i prodati iako ne bih da ne moram.

Inače, teško je uspoređivati moj crni fond (baba srednjih godina, igrom slučaju imam malu djecu) i crni fond nekoga tko je puno mlađi. Em nisu početni uvjeti isti, a i da jesu, vremenski odmak puno znači. Meni bi bilo ako ne baš sramota, onda barem neodgovorno da netko sa 25 godina staža nije uspio skupiti baš ništa. Tu ne ubrajam ljude koji imaju stambene kredite jer upravo je to njihova akumulacija. Kredit će otplatiti, a stan će ostati. Ako tu uspiju skupiti još nešto za staviti sa strane, kapa dolje i klanjam se do zemlje.

Offt. da sam ja sama mogla dobiti stambeni kredit u prvih 10 godina staža, umjesto da sam silom prlilika plaćala podstanarstvo (i imala osjećaj da bacam lovu u kanalizaciju ) danas bi akumulacija bitno izgledala značajno bolje.

[mishekica]

Malo offtopic...

Najbolja stvar koju sam u ovoj trenutnoj recesiji otkrila i naučila su kupnja i prodaja rabljenih stvari, uštedjela sam tako poprilično puno novca (a i vremena jer sve gledam preko neta pa ne moram hodati po trgovinama što mrzim), a i meni je važan aspekt ekologija, kupnjom i prodajom rabljenih stvari čuvamo okoliš i jedni drugima pomažemo da uštedimo novac, pa ne zarađuju velike korporacije i tvrtke koje rade nekvalitetne stvari.

Meni je ovo jako teško... Nije mi teško kupiti nešto rabljeno. Dapače, znala sam od frendica kupovati odjeću koja se njima prestala sviđati nakon 3 nošenja. Nije mi problem kupiti nešto rabljeno... ali prodati... ajme majko! Sto puta sam već imala neke stvari koje više nisam trebala, ali mi je bilo muka pri pomisli da bih nekom to prodavala. Jednostavno mi je neugodno uzeti novac od drugih, pogotovo od poznatih. No, nemam naviku gomilanja stvari. Sve što mi ne treba poklonim. Možda to ispada nerazumno u današnje "krizno" doba, ali ja se rukovodim za onim feng shui načelima koja kažu da će ti se sve vratiti, na ovaj ili onaj način.

Inače kad smo kupili auto, crni se fond sveo na nulu, a ja trudna, paranoja me obuzela. Nisam se dobro osjećala. Uz malo novaca sa strane, lakše se spava noću.

Ti to mene kopiraš?

[piplica]

Nešto imamo na deviznom računu i to ne diramo,
to je zapravo namijenjeno adaptaciji kuće na selu na koju nikako da se odlučimo.
Uplaćujemo životno osiguranje već nekih desetak godina, nakupilo se nešto love, ali to možemo dignuti tek za pet godina.
Iz minusa sam se iskoprcala prije godinu dana, nadam se da neću opet tamo zabrijati.
Neke kunske ušteđevine po bankama nemamo, osim onoga što uplaćujemo djeci.
Love po čarapama isto nemamo.
Sve u svemu, nisam baš zadovoljna, ali kakva sam inače raspikuća, nije niti loše...