Znam ja da toga ima, i to puno.. Ali mi se iz ifigenijinog posta činilo da je njoj to nekako fora
Meni je najgore kaj pamtim od stvari koje su ucenici radili ucenicima, šlatanje! To mi je bilo katastrofa
 |
|||
|
|
|||
Znam ja da toga ima, i to puno.. Ali mi se iz ifigenijinog posta činilo da je njoj to nekako fora
Meni je najgore kaj pamtim od stvari koje su ucenici radili ucenicima, šlatanje! To mi je bilo katastrofa
I ja imam slične traume iz školskih danaPeterlin prvotno napisa
Da, i to, a budući da se nisam mogla obraniti, počela bih plakati- to bi ih odbilo, ajme, a nikome od profesora tada nije palo na pamet da kontroliraju kaj učenici pod odmorom rade
ni sad ne kontroliraju, ne brini. Sve je samo gore.
X potpis
Evo, neću se pravdati, osjetila sam se jadno da sam to napisala, rekla sam si - bolje šuti. Ali, ovo mi je barem utjeha... da nisam jedina. Tko kuži kuži, tko ne - ne kužim ni ja svih, pa dobro. Peace!
abcdef sve ti postove potpisujem X ..a što se tiče domaćinstva baš sam ga nedavno spomenula u završnoj rječi svoga diplomskog....mislim da je hrana jako bitna, bez nje čovjek nemože, ona uvjetuje ne samo njegovo zdravlje već i izgled....malo ću se našalit; istina je da svi srednjoškolci ne konzumiraju sex ali je zato istina da svi 100% jedu a koliko malo znaju o hrani (da ne ulazimo u probleme prehrane od debljine, anoreksije, zdravlja)...kad gledam onog J.Olivera i one Engleze..mislim da bi u RH itekako trebalo jedno Ministarstvo prehrane počevši ne od vrtića nego od dojenja.
Posljednje uređivanje od ivana zg : 10.09.2012. at 18:09
Čestitam ivana zg na diplomi!
hvala Beti3
djeca su nam danas zaista bolja, kakvi su im (bili) starci
da li je rijec o drzavnoj ili o vjerskoj skoli?
jel tebi jasno da diskriminiras neistomisljenike ako je rijec o drzavnoj skoli i da prozivas sasvim komotno sve sto nije isto kao tvoj sustav vrijednosti i ispravnog zivljenja
Ja ne znam u kakve ste vi škole išli, ali a se ne sjećam ničeg takvog.
Lako za domaćinstvo, ali kako ste kemiju imali?
Čudo da ste preživjeli.
Kod nas je također sve bilo također prilično benigno.Čak i na domaćinstvu:sjećam se da smo pekli palačinke i pomfrit,a dan danas su mi ostale slike u glavi iz udžbenika kako se ispravno pere suđe.To mi je bilo baš zanimljivo.Ja ne znam u kakve ste vi škole išli, ali a se ne sjećam ničeg takvog.
Lako za domaćinstvo, ali kako ste kemiju imali?
Čudo da ste preživjeli.
Već danima se planiram nadovezati na ovo, no nikako da ulovim vremena da objasnim što mi je osobno i dalje problematično u ideji doručka u školi, pa se nadam da sad nije kasno (vidim da su ribe otišle na novu temu, a ovo isto baš nema veze s vjerom, nadam se da smijem napraviti jednu takvu digresiju?).
Pretpostavimo da *postoje* materijalni uvjeti za provedbu programa (a u mnogim školama ne postoje). Ako je doručak u školi, to znači da obitelj u kojoj se ujutro doručkuje i peru zubi - radi protiv škole! Ako će poslati nahranjeno i umiveno dijete u školu, što će dijete raditi prvi sat? Gledati drugu djecu kako jedu? Ili jesti, premda nije gladno i to će mu biti previše, te premda je niti sat vremena ranije opralo zube? Znači, roditeljski odgovorna stvar u toj situaciji bila bi da, taj dan u tjednu kad dijete ima doručak prvi sat, dijete pošalju od kuće gladno i napola umiveno!
Pretpostavimo da smo to učinili. Problem tu ne nestaje: tada dijete dolazi u školu i nalazi se u situaciji da možda jede doručak koji njegovi roditelji ne odobravaju. To nije nešto što se radi za vrijeme odmora u školskoj kantini, po izboru roditelja - to je *redovni nastavni sat* i dijete ne može ne biti dio toga. Ako roditelj i liječnik smatraju da bi dijete trebalo konzumirati proteinski doručak, a u školi mu uvale nešto šećeno od čega će prvo "podivljati", a onda naglo doživjeti pad energije i koncentracije (ima djece na koju jutarnja šećerna bomba djeluje upravo tako jer su osjetljivija na njen mehanizam) - nema veze, škola zna bolje? S druge strane ima djece u čijim obiteljima se ne konzumiraju namirnice životinjskog porijekla, pa ako doručak budu i jaja (što je u redu ovom prvom djetetu), opet nisu svi zadovoljeni - a to je *redovni sat* i djeca ne mogu ne biti dio, barem pri sudjelovanju u pripremi (što se može kositi s etičkim principima nekih obitelji, ako bi djeca trebala praviti obroke od životinjskih namirnica, a obitelj se tog užasava). Zatim, ima djece s raznim netolerancijama na hranu. *Organizacijski*, čak i ako postoje *materijalni* uvjeti za takav doručak, to se sve dodatno komplicira. Roditeljski odgovorna stvar bi valjda tada bila "ne komplicirati" i neka dijete jede što se radi taj sat, osim u slučaju da bi se od toga baš ugušilo? Ako roditelj ne inzistira i "ne komplicira", sugerira li time djetetu da je škola veći autoritet i da bez obzira na to što roditelj kod kuće ne dozvoljava šećerne bombe za doručak, u školi je to u redu?
Pretpostavimo da smo nekako i završili s tim doručkom, tada dolazi famozno pranje zubića. No, ovdje govorimo u pravilu o maloj djeci (doručkovanje et al. se planira uvesti u niže razrede, zar ne?), koja često još nisu sasvim vješta u tom poslu, a i dob je nezgodna jer se taman tad poklopi i zamjena mliječnih zubiju trajnima. To pranje zubiju, budući da je malo složenije, ili se može napraviti ofrlje (2-3 simbolična poteza s prednje strane i po gornjim plohama zubiju, tj. samo odokativno razbacivanje tih istih bacila po usnoj šupljini i to je to - kako to djeca najradije zgotove) ili učiteljica mora paziti da djeca pravilno peru zube. U tome vidim barem dva problema. Prvi je što kod mlađe djece, koja često još nemaju razvijen *kvalitetan* automatizam pri pranju zubića treba ipak nešto budnije oko starije osobe koja će pregledati i po potrebi "popraviti" ono što dijete zabrlja / zanemari. Meni je neukusno, čak i ako savršeno higijenski izvedeno, da učiteljica viri djeci u zube, da ne govorim o nekakvom "popravljanju" postupka. Drugi je problem u tome što učiteljica nema jedno, već dvadesetak djece u razredu. Čak i ako su materijalni uvjeti super, samo pravilno pranje i nadziranje tog procesa bi trajalo cijeli sat, s tim brojem djece. I to govorim o "četkanju vulgaris", a ako uzmemo u obzir da je to i negdje dob gdje treba početi sa samostalnim baratanjem zubnim koncem... kaos na pomolu.
I što na kraju dobivamo? Nešto ovakvo:
Sažetak, verzija A: roditelj je poslao dijete gladno i napola umiveno u školu, gdje su ga nahranili nekom šećernom bombom koju on ne odobrava za glavni dnevni obrok, a onda se pod krinikom pranja zubiju samo malo preraspodijelio raspored bacila u ustima (da ne spominjemo da se zubi ne bi trebali četkati *neposredno* nakon šećernog obroka, pa je efekt te simbolične geste ne neutralan, već dapače mrvicu štetan) - i svi su si pljeskali kako stvaraju uredno građanstvo.
Sažetak, verzija B: roditelj je odlučio poslati takav građanski i "zdravstveni odgoj" na određeno mjesto, uredno nahranio dijete kod kuće i pazio da se zubi operu kako treba, dijete je u školi prvi sat prodavalo zjake, a učiteljica se privatno žalila roditelju da joj je teško provoditi program ako neka djeca u razredu "kontriraju" na taj način, pa ne bi li roditelj ipak mogao taj dan u tjednu ili te dane u tjednu zanemariti sitnice poput adekvatnog doručka koji odgovara funkcioniranju i potrebama tog djeteta, pravilnog pranja zubiju i sl.
Niti u jednom slučaju nije postignuto ama baš ništa.
Ja ne negiram problem djece kojoj je ovako nešto potrebno jer su im roditelji prezaposleni, nezainteresirani (ima i toga, nažalost) ili jednostavno ne znaju što i kako učiniti, no pitam se je li *optimalan* model riješavanja toga umetanje obveznog sadržaja ovog tipa u redovni nastavni program. Čak i kad bi postojali uvjeti za toj, za moj senzibilitet tu škola previše ulazi u neku "kućnu" sferu, tj. gotovo da riječ o selidbi nečega iz obiteljskog života (doručka i jutarnje higijene) u instituciju, što je po meni potencijalno *kontra*produktivno po taj obiteljski život. U prvom redu sumnjam u učinkovitost takvog programa kod one djece za koju je pisan (koja to, pretpostavljamo, nemaju kod kuće?), jer mi se čini da je za stvaranje kvalitetnih *navika* potrebna potpora obitelji, a za ovu drugu djecu sumnjam u moralnu legitimnost da im škola preuzima djelić obiteljskog života koji im roditelji sasvim u redu pruže kod kuće.
Zato se slažem s tobom - s time se išlo jako bombastično i jako ishitreno, no u pozadini su ostali mnogi problemi čak i ako zanemarimo materijalne uvjete.
Ispričavam se na ponovnom skretanju teme s vjere na hranu, ali zaista nisam stigla odgovoriti prethodnih dana kad je to još bilo aktualno.
abcdefgh u prvom redu želim istaknuti da te lijepo čitati
željela bih ti na našem primjeru objasniti kako ipak doručak u školi može funkcionirati.
moji su dečki tip koji kad otvore oči moraju nešto ubaciti ili ih inače "boli drob"
kako ih za sat vremena u školi čeka doručak, popiju ili čašu mlijeka i čaja s čajnim kolutićem ili zobenim keksom, ili pak zdjelicu mlijeka s pahuljicama. ali ne previše.to im dođe kao zajutrak.jutarnju higijenu obavljamo normalno
u školi doručkuju kruh s nekim namazom , dakle med, mliječni namaz, pekmez i jednom tjedno nutela, uz napitak.
poslije doručka peru zube.učiteljica je s njima , ne zaviruje im u zube
to im je dovoljno do lagane marende u 10(jogurt ili voće),a u 12 je već ručak.
znači, može funkcionirati.
Posljednje uređivanje od ronin : 11.09.2012. at 16:46
zvuči divno, ali mi nemamo niti dovoljan broj sanitarnih čvorova, niti ih ima na svakom katu, nema tople vode, papira, sapuna...Pošteno pranje ruku je SF, a o zubima da ne pričamo.
a znam . to je hrvatska realnost.
Ronin, drago mi je što si zadovoljna zdravim navikama i higijenom u školi svoje djece. Ja bih voljela da se roditelje i njihovu djecu ne *tjera* na doručkovanje i (često upitnu) higijenu u školi u redovnim državnim školama. Tako nešto može funkcionirati ako se poklope dobri uvjeti i *želja* roditelja za takvim programom. Meni je drago ako je kod tebe posrijedi takva win-win kombinacija; samo bih voljela da se uzme u obzir da postoje roditelji koji čak i uz dobre uvjete ne bi *željeli* takav program, već bi doručkovanje i pranje zubića htjeli obaviti kod kuće, a imam dojam da neki ljudi koji pišu ili predlažu takav program na državnoj razini to ne uzimaju u obzir.
pardon na dizanje teme
jednostavno sam ostala WOW upisima abcdefgh
s takvom bih na kavu
Slažem se, skroz naskroz, to su toliko zanimljive i logične analize i svaka je stvarno na svom mjestujednostavno sam ostala WOW upisima abcdefgh
da se ovako "površan" čovjek kao ja, mislim, površan u zapažanju i seciranju tih stvari, zaprepasti kako svaki banalni korak ima svoj nastavak i svoju posljedicu.
Kao npr., površno pranje zubi koje samo "dodatno porazbaca bacile po ustima" :LOL:... i dalje sve redom.
Opet, da ja tako svakodnevno razmišljam i analiziram svaki njihov korak i postupak, i koje štete ili benefiti će se postići, kad upućujem ovu moju dječurliju u školu, za par dana bih poludilaaa i izbezumila se totalno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom