Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
A moja frustracija nemogućnoscu da to u potpunosti napravim jer eto zakon me onemogucuje, i moj ego maravno, dovodi me u situacije u kojima raspravljam o nečemu o čemu nema smisla raspravljati sa nevjernicima (čast iznimkama otvorenog uma),meni iskreno nije jasno kako neko moze smatrati da je OK tražiti svoja prava a drugog ismijavati kad to isto radi, jer eto to sto taj drugi traži je bajka za malu djecu. Ne znam tko je tu arogantan. To sto sam ja manjini ne znaci da se moja uvjerenja treba pokopati. Svijet nikad nije bio ateistickiji ali eto mora se zatrt svaki trag kršćanstvu pa maknut i kršćanske savjetnike, i izborni predmet vjeronauk...sve je to jako velik problem, a isti ti koji mrze Boga bez problema prihvaćaju savjetnika preljubnika ili predmet seksualnog odgoja jer njima je normalnije da se dijete od 15 sexa nego da čeka do braka!!
Mislim da je problem riješiv, ali na ekstreman način: odbacivanjem odgojne komponente škole, tj. redefiniranjem škole kao *obrazovne*, a ne *odgojno*-obrazovne institucije i izbacivanjem iz školske ponude svih sadržaja koji imaju vrijednosnu komponentu (bilo da je riječ o tvojim vrijednostima - o svetosti života, pozivu na apstinenciju do braka i sl. - bilo da je riječ o vrijednostima s kojima se ti ne slažeš - o liberalnom pravu na izbor, sugestiji mladima da je predbračni seksualni život prihvatljiv i sl.). Dakle, izbacivanjem bilo kakvog odgoja iz škole - vjerskog, seksualnog, a i ovih građanskih pranja zubića o kojima čitamo ovih tjedana.

Tvoj problem tu ne bi nestao s obzirom na to da dio problematike na koju se referiraš nije vrijednosno, već činjenično pitanje. Podučavanje evolucije kao znanstvene teorije, ili osnova ljudske anatomije i fiziologije (dakle onaj dio nastave koji je deskriptivan i koji reproduktivnim organima pristupa jednako kao i imunološkom sustavu te daje osnovne informacije o funkcioniranju i osnovnim patologijama) u sklopu nastave znanstvene grupe predmeta, tj. konkretno biologije, samo po sebi ne implicira bilo kakvu vrijednosnu komponentu. Kreacionistički pogled na svijet ne može se podučavati kao alternativni pogled u sklopu nastave biologije zato što nije znanstveno osnovan i do njega se ne dolazi znanstvenim mehanizmom (znanstvenom metodom). Ti kod kuće možeš odgajati svoje dijete u skladu sa svojim svjetonazorom, gdje znanstvena metoda nije krajnji arbitar toga što postoji / što jest / kakvo je i zašto je to što jest, tj. možeš reći djetetu da je u skladu s tvojim svjetonazorom znanost ograničena glede onoga što može ustvrditi i dokazati, da ti svoj opis svijeta crpiš iz vjerskog teksta i ako mu uočene činjenice i znanstvene teorije koje ih pokušavaju objasniti proturiječe - tim gore po te činjenice i te teorije, možeš s djetetom prakticirati svoju vjeru i sve što ga učiš u moralnom smislu prilagoditi svom čitanju Biblije. Ono što ne možeš jest pretendirati da znanstveni predmet u školi podučava sadržaje izvan sfere provjerljivoga znanstvenom metodom, ili da se u školi uopće ne podučava znanost.
U tom smislu nije riječ o nikakvom zatiranju kršćanstva, ali kršćanstvo u državnim školama u sekularnoj državi može postojati isključivo u obliku povijesno-kulturološke informacije, a nikako u obliku konfesionalnog odgoja koji pretpostavlja vjersku praksu (i unosi tu istu vjersku praksu u samu školu - molitvom npr.) - ovo prvo je obrazovni aspekt, ovo drugo je odgojni aspekt (koji pripada kući i vjerskoj zajednici). Jednako kao što bi ljudskoj seksualnosti bilo mjesto u školi isključivo na tih par sati biologije gdje se istoj pristupa tehnički-opisno, bez ikakvog odgoja u sklopu toga. Možda bi jedna takva "neodgojna" škola bila u konačnici najmanje zlo koje bi gotovo svima bilo prihvatljivije od trenutne situacije?

Inače se zalažem za legalizaciju obrazovanja kod kuće, ali ne u anglo-američkom duhu (gdje u većini saveznih zemalja roditelj doslovno može odlučiti što će, kada i po kojim materijama učiti dijete te ima minimalnu ili nikakvu obvezu ikome polagati račune o tome kako napreduje djetetovo obrazovanje), već u duhu bližem našoj obrazovnoj tradiciji i onako kako to pitanje imaju riješeno europske zemlje (gdje postoji obveza barem djelomičnog polaganja školskih predmeta, kao garancije da djetetu neće biti uskraćene neke informacije koje društvo smatra bitnima - a kako će roditelj odgojno zapakirati te informacije je i dalje na njemu). Bi li ti takvo riješenje bilo prihvatljivo? I dalje ne bi imala apsolutnu slobodu po nekim pitanjima (tj. morala bi upoznati dijete s teorijom evolucije u 7.razredu u skladu s nacionalnim kurikulumom, iako bi ono znalo zašto je ti odbacuješ i mogla bi detaljno kod kuće raspraviti o tome s djetetom), ali i to bi već bilo veliko olakšanje, zar ne?

Glede kršćanskih savjetnika, ne slažem se s niti volonterskim prisustvom vjerske organizacije u državnoj školi, no ne vidim nikakav problem ako škola ima zaposlenog savjetnika koji uredno ispunjava sve zahtjeve za posao (formalno obrazovanje, licenca i sl.) koji je igrom slučaja privatno kršćanin, tako dugo dok ne nameće svoje vrijednosti, čak niti suptilno, djeci koja mu se obraćaju. Mada, ako redefiniramo školu pa ona više nije odgojno-obrazovna već samo obrazovna institucija, ne vidim što bi savjetnici uopće mogli raditi izuzev pomoći u učenju i profesionalne orijentacije. Privatne škole, koje se mogu opredijeliti da budu s vjerskim predznakom i da imaju tu odgojnu komponentu, naravno mogu (i vjerojatno hoće) zaposliti savjetnike koji će ideološki podržavati i biti u skladu sa školskim odgojem, koji se vjerojatno u većini slučajeva ionako poklapa s kućnim.

Ja mislim da je ključni problem upravo to što se zadnjih godina želi naglasiti odgojna funkcija državne škole, što naravno dovodi do trzavica među ljudima različitih svjetonazorskih okvira. Mislim da je jedini način da se to riješi, a da se sačuva institut državne škole, da se odgoj (neovisno o predznaku) maksimalno izbaci. Uključivo "odgovorno spolno ponašanje" (čim se tako nazove lekcija, to je već odgoj po pitanju toga što je odgovornost prema vlastitom tijelu i kao takva nema što raditi u školi).

AB.