Ima on i drugih prijava,jednom je slupao auto sa trojicom putnika pa je i zbog toga bio na sudu,ne znam detalje ali bilo mu je ili zatvor ili će prestat radit sranja. Pa se smirio mjesec pa opet isto. Prije mjesec i pol je napravio sranje,pomješao je alkohol i neke tablete što je ocu ukrao (za PTSP) pa mu je šećer pao na nulu,nakon što smo zvali hitnu podivljao je,potukao se sa bratom,mojim mužem i jednim susjedom,bratu raskrvario nogu,susjeda ugrizao.... primirio se kad je došla policija ali samo da bi sakrio tablete,srećom sam ih ja ugledala pa dala doktorici,odveli ga na hitnu i završio je 15 dana u bolnicu,htjeli su ga uputiti na psihijatrijsko liječenje ali je on potpisao da izlazi na vlastitu odgovornost. Smirio se 20-tak dana,nije pio,bio super,divan krasan... Sinoć je popio par piva,nekih tableta i uzeo litru rakije... Divljao s autom,vika,prijetio,kad su ga svi potjerali otišao je malo dalje od kuća pa gasirao,pa penjao auto makadamom na neko brdašce i spalio gume do felgi,nakon 2 sata po ponoći se uputio u kafić s tim nesretnim autom i udario u zid kuće u kojoj je kafić.... Ali-moja curica je zadnji put vidjela njegovo divljanje i pretrpila je šok jer nikad nije vidjela nekog u takvom stanju. Sinoć je isto osjetila što se sprema pa je počela plakati da ne želi da on dođe..... Koliko god mi je žao njega jer znam da mu nije bilo bajno u djetinjstvu ja svoju djecu ne mogu i ne želim izložiti takvom strahu i ponašanju. Stoga mi treba savjet kako ga udaljiti i idealno bi bilo "strpati" na liječenje.