Majka sam trogodišnjeg djeteta koje, zamislite - doji! Kad pokupim svog mališana u vrtiću, podoj nam je prva stvar, to je nekakav ritual i vjerujem vrlo uobičajeno kad su dojena djeca u pitanju... Kad stigne mama, dijete traži siku. Ništa čudno. I tako mi sikimo u vrtiću ili vrtićkom dvorištu, ovisno gdje se zatekne sinak kad dođem po njega.

No pojavio se problem. Nekima moje dojenje očito smeta, obzirom da me teta jučer zamolila da odem dijete podojiti unutra (djeca su bila na dvorištu). Objašnjenje je da su se neki roditelji žalili kako njihova djeca, valjda gledajući moje, traže sisat! Pa bi kao bili poželjno da se ja maknem, kako njihova djeca ne bi vidjela dojenje!

Rekoh teti da sam ja to sad primila na znanje, ali da se s tim ne slažem, da ću razgovarati s ravnateljicom vrtića i da NEĆU ući unutra. Ne zato što mi je teško ući unutra, već zato što neću ustuknuti pred ljudskom glupošću. Ako netko nije u stanju objasniti svom djetetu vrtićke dobi što je dojenje, jako mi je žao. Još mi je više žao ako netko nije u stanju objasniti djetetu da ono nešto ne smije ili ne može raditi (ja takvu situaciju imam oko raznih stvari bar desetak puta na dan), premda to netko drugi radi. Rekoh teti, taj roditelj koji ima problema s mojim dojenjem, neka se izvoli javit meni.

Strašno mi je žao što se ovo događa u 21. stoljeću... Možda bi u vrtiću trebalo predvidjeti posebnu prostoriju (veličine 1.5 m2 maximalno), tzv "samicu za dojenje"? Kako god bilo, ja odustati neću. Javim vam daljnji razvoj situacije...