Podsjeca me to na nase izbore. Mi na kraju nismo izabrali bas najblizu ali je ta otpadala od pocetka (previse 'umjetnicka' i opustena za moj osjecaj).

Za skole koje su mi bolje 'sjele' nismo imali sanse (primali po adresi pa smo ispadali). Program mi je bio bitan ali jos vise velicina skole i razreda. Ne prostorna nego broj djece. I opet je ispalo da nam skola koju smo preko srca (ja bar) izabrali ne odgovara ni po cemu osim po programu i po tome sto je dosta blizu (sto je mala prednost zbog cinjenice da treba preci ogromnu ulicu).

Dobili smo najstrozije dvije vjestice za uciteljice, nemamo mogucnost biranja ucitelja, skola je ogromna, razredi bozesacuvaj (nakon ljeta se prave novi i sluti na 30 djece za 6-godisnjake na jednog ucitelja sto bi u toku godine moglo narasti), a bome ni zgrada a ni okolis nije za slikati i poslati prijateljima da se dive.

Kad gledam klince na priredbama sve samo treniranje strogoce. Umjesto da puste djecu da uzivaju u plesu i zezanciji (it's their party valjda) ovi ih stalno riktaju u redove. Vaznije je bilo da parada hoda u liniji nego da se djeca provedu.

Bezveze....


Kad su me na decijim rodendanima mame pitale koju smo skolu izabrali i kad sam kiselo govorila koju (a sva djeca ili idu ili ce ici tamo) mi muz rekao kako ne bih morala bas tako kiselo o skoli, na kraju krajeva i njihova djeca idu tamo, tesko da cu naici na razumjevanje. Ali ne mogu suzbiti nezadovoljstvo.

A izbor za eventualno mjenjati je ako je moguce jos i gori.