moj nece ici u istu skolu u koju ide klapa iz vrtica. on to zna, i pomirio se s time. isto je prosla i njegova starija sestricna koja mu je zakon za mnoge stvari i prenijela mu svoje iskustvo pa on ne misli da je to nesto lose.

meni je teta u vrticu rekla da nije to takva katastrofa kad se rastanu, pogotovo kad ima dominantnih tipova koji druge malko gnjave, ili kad neko dijete nosi neku etiketu kao takvo i takvo koju je dobilo jos u jaslicama...

srecom, nasli smo jednog prijatelja u kvartu koji ce ici s njim u skolu i nastojat cemo postici da budu skupa u razredu i dobiju najbolju mogucu uciteljicu.

kako cemo je izabrati? vidjet cemo. raspitali smo se kod bivsih kolegica o svakoj od njih, poci cemo ih upoznati i vidjeti kako nam 'sjednu'. tako smo birali i tete u jaslicama i vrticu i nismo se zeznuli.

a ako i ne ispadne sjajna, mislim da jos uvijek svojim stavom mozemo pripomoci djetetu da mu bolje 'sjedne' i da se nekako bolje nosi s time.

sto se najtuznijeg prvasica tice, i mene je to mucilo. ali smo odvagnuli kod selidbe hocemo li mijenjati vrtic da bi upoznao drustvo iz buduce skole, ili ga ostaviti u poznatom okruzenju, pa mijenjati drustvo pri polasku u skolu. ovo drugo nam se cinilo bezbolnije. i sad je on skroz drukciji. mislim da smo dobro odlucili.