Bok Mare, curke su rekle pa gotovo sve...neplodnost itekako boli, pa treba vremena da se ta činjenica jednostavno prihvati i da se krene dalje....a dalje može značiti život bez djece ili posvajanje. Mi smo se odlučili za posvajanje.To je bilo za nas, priridan slijed događaja....tako smo iz čekaonica bolnica i privatnih klinika čekali u CZSS da obavimo sve kak to već ide....trajalo je dvije i pol godine i dobili smo prekrasnog sineka!!! Zdravu i prelijepu bebu, dobili smo konačno ono o čemu smo sanjali tolke godine....i sada opet čekamo i pozivamo drugo dijete u našu obitelj...baš kao i prvi put punog srca i otvorene duše čekamo....
a neplodnost....još uvijek gledam trudnice, još uvijek ponekad gledam u svoj trbuh iz profila u špigl i mislim si: možda, možda ipak.....još uvijek mi se dogodi da se rasplačem kad pričam s prijateljicama o kratkoj trudnoći od 6 tjedana i 6 dana.....ali najčešće razmišljam o zahvalnosti na djetetu koje je ušlo u naše živote i koje je donijelo beskrajnu radost i čudo života tu pred nas, za nas!
Želim vam da odradite ovaj period najbolje kak znate, da se volite i da si date vremena i prostora za dijete koje će ući u vaš život. kad to odlučite.sigurno.
pusek i sretno!