Najidealnija dob djeteta za upis u vrtic

[superx]

Je , znam da je do teta i do mještovite grupe, grupa je od 3-škole, i po meni je to koma, tete se bave najmanjima koji trebaju pažnju i malo predškolcima, a ovi u sredini su viseči, ne sudjeluju u predstavama niti idu igdje jer bi morali pola grupe ostaviti tamo. A sve ovo o skidanju pelena, pjesmice, biti bez dude, ma sve ostalo naučio je doma samnom , tatom i bakom koja uživa čitati priće i pjesmice! Odnosu s drugom djecom naučio se odrastanjem, biolo je vremena kada je plakao , bacao se po podu, nije dao igračke, ali mislim da je samo ispitivao naše granice, sad je super, lijepo se druži sa svima, malo je na prvu sramežljiv ali ozbiljan,...
takav odnos me čak potaknuo da razmislim o ranijem upisu u školu,..
Npr. kada je s 4 godine pročitao cijelu knjigicu Grubzonovo dijete naglas, teta mu čak nije niti rekla super, nije ga pohvalila, bio je tako tužan...

[Anemona]

Njih 3-4 se penje uz tobogan onako naopako i ona je na kraju reda,one nema živaca čekati i de doslovce preko ovih naprijed, preko ruku, glava, gazi ih i ide ka svoem cilju vrhu tobogana, navikal je da se svi vrte oko nje i ništa je ne zaustavlja. Jedno glasno NE, čekaj svoj red, znam da bi sve naše vrtićarce zaustavilo,al nju roditelji moraju doslovno uzet u ruke, maknut od tamo jer nju nije briga za druge.

eto primjera, meni je to koma za gledat kako gazi preko druge djece a da ni ne trepne...danas kreće u vrtić, Bogu hvala nije u našoj grupi malo sam zločesta,al znam da će bit posla i frke s njom, da ni ne govorim da će uskoro dobit seku, bit će to pravi kaos.

Ovaj primjer koji si navela je čisto pitanje odgoja, ne bih uopće direktno vezala za vrtić. (Ima veze, ali ne neophodne).

Što je baka radila za to vrijeme?
Ako se postavim u tu situaciju, prva bih reagirala i objasnila djetetu da mora čekati.

Na ovom tvojem primjeru se opet potvrđuje moja teza koja me žalosti vezano za vrtić.

Da li ti smatraš da tvoje dijete ne ide u vrtić, da je ti ne bi uspjela naučiti redu kako se ponaša u parku? Ako stvarno tako misliš meni je to jako žalosno.

Evo prvi dan odgulili. Djetetu bilo super. Došao, ostao, nacrtao mi sliku, poslao me doma,...
Njemu lijepo. To je i bila bit. Nadam se da ćemo nastaviti tako.

Imam na prvu neke primjedbe, koje moram riješiti s tetama.

[Lili75]

super za sina Anemona,samo tako i nastavite...Dobronamjeran savjet, s primjedbama polako i dozirano,...stvarno dobronamjerno.

Ma naravno da ne mislim, ja bi svoje dijete naučila tome, al to je banalan primjer kako je baka čuvala (ne odgajala) dijete 2 godine,a roditelji očito malo zaštekali jer ima puno toga tu za pričati al sad neću. Tata je bio kraj nje, rekao joj je nekoliko puta da stane ne ide preko drugih,al ne benda to nju ona je navikla da doma svi oko nje trče, jednostavno se nije naučila što u vrtiću bi, da mora čekati svoj red za puno stvari (ne dao Bog da nekom nešto svoje posudi, djeca se stvarno nauče strpljenju u vrtiću, počevši od mog djeteta koje bi se prvo obuklo i spremilo za krevetić za spavanac i htjela je prva dudu da može ići spat, al ne morala je čekati da se tetama "oslobode" ruke da bi joj dale što hoće.

to je samo banalan primjer za park,primjera ima koliko hoćeš a poanta je na učenju strpljenju, poštivanju želja drugoga, ne otimanju, dijeljenju igračaka,....vrtić ih potiče navedenome.

superx, baš mi je žao što imate takve tete, koma, žao mi je malenog, naše tete bi ga izgrlile izljubile i jako pohvalile, vjerojatno bi i drugima naglas pročitao da svi čuju da im bude primjer.

[Lili75]

superx, a jel tražite s povećalom razne bube i insekte po travi? šalim se al ovo je jedan od primjera kreativnosti teta ili šta ja znam zimi kad je bljuzga i zapada snijeg ne možeš van iz kuće i djeca su prisiljena ne bavit se ničim fizičkim,a naši lijepo trče po sport.dvorani, imaju male trampoline, one obruče za provlačenje, 100 čuda za penjanje, djeca vježbaju tjelovježbu, prava gimnastika, i to oni mali kao i veliki, rade špagu, kolut naprijed-nazad djeca s 2 godine,..ma baš uživaju.

To čovjek treba vidjet i probat, pa onda komentirat, isto kao što netko tko nije bio u stud.domu ne zna kako je to biti tamo sve dok ne proba.

uz naravno sreću da se dobiju dobre tete, mi danas bili na adaptaciji 1.dan jer maleni ima 13 mj, bilo skroz ok, vidjet ćemo za 2-3 dana. Isto imama 1 primjedbu vezano uz nabacane spužvaste kvadrate nasred sobe al budem to rekla za koji dan, možda skuže i same da će ovi mali padat ko kruške s grane ako to ne maknu jer se STALNO penju ili će njima otpast leđa od držanja djece.

[Anemona]

Ma razumijem ja tebe o čemu pričaš Lili75, ali mi se teško uživjeti u takvu mogućnost djeteta koncentriranog samo na sebe, jer moje dijete od rođenja nije samo u kući.
Kad ga je baka čuvala, zajedno su bili troje, sad se zajedno igraju četvoro, velik dio dana.
Tako da je od rođenja naviknut da mora dijeliti, da nije uvijek prvi, da mora biti strpljiv, da dijeli igračke,...

Onda kad mi neko kaže da će to naučiti samo u vrtiću, vrti mi se u glavi, kao da ne postoji život izvan vrtića i odgoj izvan institucije.

[oka]

lili75 ovo što ti pričaš nema baš nikakve veze sa vrtićem,
moji su doma i oduvjek znaju reda i čude se drugima koji red krše,
a prije bih takvima opisala djecu
koja pohađaju vrtić jer su tamo naučeni izboriti se za sebe u masi djece.
Ali s obzirom da sve to nikako nije pravilo prava istina leži u odgoju
kod kuće.
Masu puta sam naišla po igraonicama na pojedine roditelje, što tate
što mame, čija djeca oduzimaju igračke drugoj djeci tj maltretiraju
sve oko sebe, a roditelji su muk ili glasno uživaju kako im je dijete snalažljivo,
a oni ponosni roditelji.
Eto...

[Lili75]

anemona, ma kužim i ja tebe, samo ti rijetki nažalost u zagrebu imaju takvu priliku da odrastaju na takav način, uglavnom su djeca koja ne idu u vrtić s bakama ili drugim odraslim osobama po cijeli dan, vide drugu dječicu možda sat-dva dnevno i to nekad u parku s udaljenosti i to je sve, posve drukčija situacija od tvoje.

inače, oka slažem se al ako tako gledaš sve se zapravo svodi na odgoj, al nasreću ili nažalost i vrtić, škola imaju svoju ulogu i utjecaj, to su odgojno-obrazovne institucije koje itekako utječu na ponašanje naše djece, nekad dobro a nekad nažalost loše...al bitno je da pri tom djeca nauče živjeti u i ponašati se u kolektivu jer ih isti čeka do kraja života (npr. radno okruženje). i da netko je spomenuo lakše se nositi s frustracijama, i to je jako bitna stavka (bar meni).

Bitno da se razumijemo.

nego oka jesu tvoji sad krenuli u vrtić ili ste još doma?

a meni su ti čija djeca se znaju "izborit" za sebe isto ...ajme meni majko moja.

[sirius]

Lili , E. je bila doma ove četri godine i družila se sa drugom djecom jako puno. Ne mislim samo na parkiće i sl. , iako ima dvoje susjeda koji su sa njom vršanjaci i druže se na redovitoj osnovi . Nekoliko majki i ja smo imale organizirana druženja na tjednoj bazi u našim domovima ili u parku (igraonicama iznimno , ako je vrijeme bilo jako loše) , to su bile grupe od 5-10 djece razne dobi, i smatram da je moje dijete odlično socijalizirano . Meni je aspolutno netočno tvrditi da se neke vještine mogu i moraju steći samo u kolektivu , i da je nužno ubaciti dijete u vrtić da bi se čeličilo za kasnije jer propušta važne lekcije.

[oka]

Nažalost ima onih koji se uče odgoju samo u vrtiću, ali najvažniji je dom.
Ali i tete. Vrtiću, da li se bave ili ih više puštaju da se oni sami bave jedni sa drugima...


Moja je danas krenula u predškolu-cjelodnevni vrtić, odjurila, nestala u vidu magle
jedva je dočekala, a ima i gimnastiku koju nastavlja od prošle godine,
Cijeli tjedan joj je bukiran, samo se nadam zdravlju da može sve uredno pohađati.
A mali od 4 god je još doma s menom da se malo sa njim pozabavim jedan na jedan.a
onda idem konačno! na posao a on k bakama naizmjence.

Kod nas je još uvjek problem da nemamo nikakvu adaptaciju,
a ja ga ne želim baciti u nepoznato.
Ići će sa 6god., dal u predškolu jednom tjedno ili cijeli dan, kako će željeti.

[oka]

Pisem sa iphona, isprike na greskama

[Lili75]

oka, daj ko gleda greške... Ne mogu vjerovat, šta vrtići nemaju adaptaciju?! kako je to moguće?! jel se to može negdje prijavit?

sirius, super za vas. I dalje tvrdim da pravila u parkiću ili kod nekog doma nisu isto što i pravila u vrtiću, znat će o čemu pričam oni čija djeca idu u vrtić, vjerujem da ti je E. super socijalizirano dijete, odlično ste se organizirali (i mi to radimo iako idemo u vrtić). A čeličenje nitko nije ni spomenuo samo privikavanje na okruženje oko sebe.

A moje dijete bi puno propustilo (ne lekcije nego) jer naprosto voli vrtić, uživa u igrama sa svojim prijateljicama, cijelo ljeto nije mogla dočekat vrtić, a kad su je jutros počele ljubit i grlit male ručice pri dolasku,..ma sreći nije bilo kraja...da moja L. bi propustila jako puno da ne ide u vrtić. Voli ona nekad bit i doma s mamom, i s bakom,al brzo joj dosadi, nije to TO, braco je još mali, samo je pitala kad će moja grupa doći, zlato moje malo....

[tina55]

lili75 ovo što ti pričaš nema baš nikakve veze sa vrtićem,
moji su doma i oduvjek znaju reda i čude se drugima koji red krše,
a prije bih takvima opisala djecu
koja pohađaju vrtić jer su tamo naučeni izboriti se za sebe u masi djece.
Ali s obzirom da sve to nikako nije pravilo prava istina leži u odgoju
kod kuće.
Masu puta sam naišla po igraonicama na pojedine roditelje, što tate
što mame, čija djeca oduzimaju igračke drugoj djeci tj maltretiraju
sve oko sebe, a roditelji su muk ili glasno uživaju kako im je dijete snalažljivo,
a oni ponosni roditelji.
Eto...

tu se javlja problem, ja sam svoju s 2,5 godine dok nije išla u vtić, a veselila ju je igra s vršnjacima, često vodila na igralište i rekla bih da to i nije najbolje mjesto za socijalizaciju jer ima svakakve djece, problem je kad dođe do susreta druženja 2 djece, ti svoje hendlaš da se igraju skupa i sl., a mama od drugog djeteta odmara tko zna gdje dok dijete ne želi surađivati nego otima, dere se to je moje i sl.
u vrtiću je to bolje rješeno-teta pravedno hendla oboje djece

i mi smo odradili prvih sat vremena u vrtiću, uspostavila je kontakt s tetom, lijepo se igrala, teta kaže da je bilo super za prvi dan (inače idemo u vrtić koji svi u gradu hvale zbog teta pa se nadam da će to biti ok), problem je nastao kad se na doručku jedan dječak jako rasplakao i pokrenuo lavinu plača kod cijele grupe, tete su rekle da ih je sve jako prepao

[oka]

nema lili75, tako je od nekad, a do kad to ćemo vidjeti
mozda se nesto promjeni, nadajmo se

[sirius]

oka, daj ko gleda greške... Ne mogu vjerovat, šta vrtići nemaju adaptaciju?! kako je to moguće?! jel se to može negdje prijavit?

sirius, super za vas. I dalje tvrdim da pravila u parkiću ili kod nekog doma nisu isto što i pravila u vrtiću, znat će o čemu pričam oni čija djeca idu u vrtić, vjerujem da ti je E. super socijalizirano dijete, odlično ste se organizirali (i mi to radimo iako idemo u vrtić). A čeličenje nitko nije ni spomenuo samo privikavanje na okruženje oko sebe.

A moje dijete bi puno propustilo (ne lekcije nego) jer naprosto voli vrtić, uživa u igrama sa svojim prijateljicama, cijelo ljeto nije mogla dočekat vrtić, a kad su je jutros počele ljubit i grlit male ručice pri dolasku,..ma sreći nije bilo kraja...da moja L. bi propustila jako puno da ne ide u vrtić. Voli ona nekad bit i doma s mamom, i s bakom,al brzo joj dosadi, nije to TO, braco je još mali, samo je pitala kad će moja grupa doći, zlato moje malo....

Ja i dalje tvrdim da je to puno više do karaktera nego do okruženja (ako ne uzimamo u obzir ekstremne primjere zanemarivanja ili popustljivog odgoja).
Moj stariji (sada 10 g) je bio u jaslicama od svoje 1,5 g. , uvijek je bio u otporu prema svemu, teško je prihvaćao autoritete i nametnuta pravila , i dan danas je tako. Nema to veze da on nije socijaliziran, odgajan ili naviknut na kolektiv. Mlađa je drugi "par rukavica", ona je rođena za kolektiv, voli dinamiku , voli pravila, voli da joj se predlaže aktivnost...
Okoliš samo pojačabva ono što je u njima, ako je poticajan i siguran- dobro. Ako nije poticajan i emocijonalno je hladan-loše.

Vrtić (i jaslice posebno) smatram puno više kao pomoć roditeljima , nego kao nužnost za djecu. Da živimo u proširenim obiteljima tada ne bi bilo nužno da tražimo takvu skrb jer bi djeca imala svakodnevnu stimulaciju i kontakte sa drugim odraslim članovima obitelji i kontakte sa drugom djecom iz obitelji. Ovako , roditelji imaju skrb za dijete dok su na poslu, a dijete ima društvo druge djece.

[superx]

Potpis na sirius.
Gomila ljudi nije išla u vrtić, samo su ih čuvala bake ,strine, tete i sa njima i gomilu svoje djece.
Bili smo danas, od male su tete malo susretljivije dok su nas od maloga jedva pozdravile, totalno su nezainteresirane ali opet ne mogu reći da rade nešto krivo ,ali su mlake!!!

Lili75, da tražimo bube pa ih lovimo, brojimo noge i krila pa puštamo, kuhamo i sadimo cvijeće, dogodine i svoj mali vrt. Sadili smo grah u teglu, bojamo, nižemo omekšale kestene i grah u zimu, radimo torte od kartona (koju je teta bacila u smeće u vrtići kada je završio).čitamo, pjevamo, skačemo po trampolinu, trčimo, družimo se s vršnjacima.... Kartamo šnaps i remy.....
Da ne ispadne da hvalim svog malog, samo hoću reći da odgoj od kuće..

[Sirius Black]

lili75 ovo što ti pričaš nema baš nikakve veze sa vrtićem,
moji su doma i oduvjek znaju reda i čude se drugima koji red krše,
a prije bih takvima opisala djecu
koja pohađaju vrtić jer su tamo naučeni izboriti se za sebe u masi djece.
Ali s obzirom da sve to nikako nije pravilo prava istina leži u odgoju
kod kuće.
Masu puta sam naišla po igraonicama na pojedine roditelje, što tate
što mame, čija djeca oduzimaju igračke drugoj djeci tj maltretiraju
sve oko sebe, a roditelji su muk ili glasno uživaju kako im je dijete snalažljivo,
a oni ponosni roditelji.
Eto...

I meni je muka od takvih roditelja,a nažalost ih je puno koji su ponosni kad dijete maltretira druge.

Ne bih se složila da je sve stvar odgoja. Moja starija cura je osjetljiva, cendrava i pekmezasta, ali je i jako brižna i pažljiva prema drugima, sve bi podijelila sa svima i čudi se onima koji su grubi i nekulturni. Mlađa je harambaša, čim joj nešto ne paše prvo joj je da udari, čak i grize, iako nikad nikog drugog nije vidjela da tuče, niti nitko ne tuče nju. Seku stariju 2,5 g. udari i uzme joj igračku. Moramo stariju učiti da joj to ne dozvoljava i da joj se suprotstavi, a ona veli:"ja sam dobra, ja nikog ne tučem".
P. je krenula u vrtić i za nju se brinem kako će se snaći jer je nježna i nije sklona sukobima. Da mala ide, brinula bih se da li će tući drugu djecu, ona bi ih valjda sve postrojila.

[Anemona]

Tako je Sirius Black - odgoj i karakter je osnova, a vrtić ili neki drugi oblik čuvanja može biti lijepa nadopuna.

[Peterlin]

Točno tak, pa nije vrtić alfa i omega... Osim toga, nije svako dijete za vrtić, ne samo danas... Ja sam obožavala vrtić, a moj brat ga je jedva podnosio pa je na koncu završio kod bake i dede (a ja odgulila i vrtić i boravak u školi i sve drugo). To su samo različiti pristupi... Nisu bolji i gori, nego različiti. I dobro treba razmisliti (ako imamo izbora) što je za našu djecu najbolje. Uh, da sam imala mogućnosti, ne bih svog starijeg patila u jaslicama ni dva dana... S druge strane, mlađi je tamo uživao.

Nemamo svi iste mogućnosti, a ni sva djeca nemaju iste potrebe. Nažalost, nemamo uvijek mogućnost izbora pa neka djeca koja bi procvjetala u vrtiću moraju biti doma jer npr. nisu dobili mjesto, a drugi se u vrtiću pate jer ih doma nema tko čuvati... Ne postoji samo jedno najbolje rješenje.

[Sirius Black]

Što se tiče idealne dobi za vrtić ,mislim da to ovisi o djetetu, naravno u slučajevima kad roditelji imaju izbora. Kod nas je idealna upravo ova dob (4g10mj), možda bi bilo i ranije da nije bilo nekih drugih okolnosti koje su prije na nju utjecale.
U zadnje vrijeme sve više traži društvo druge djece njene dobi i počela je komentirati da je seka premala i da bi bilo bolje da ima blizanku jer bi se s njom mogla bolje igrati. Ja sam doma i bez obzira na to kaj se stalno igramo i smišljamo razne aktivnosti uvijek joj je bilo dosadno. Ne zato jer joj fali igre, nego jer joj fali društvo.
Sad je u dobi da može izraziti kak se osjeća i ispričati sve kaj joj se dogodilo. Danas nam je bio prvi dan. Ostala je u vrtiću i dogovorili smo se s tetom da nas zove na mobitel kad joj P. veli da bi išla doma. Bila je od 8 do 11:15 i za prvi dan smo zadovoljni.

Od vrtića očekujemo da stekne prijatelje i da nauči funkcionirati među vršnjacima, što se tiče nekog ostalog znanja , mislim da neće naučiti ništa što ne bi mogla doma, osim eventualno nekih pjesmica. Doma kroz igru učimo računati, njemački, čitamo dječje enciklopedije o raznim temama, radimo stvari od kolaž papira itd. , a koliko mi se čini u vrtiću je većinu vremena "samo" igra (npr. skupi se nekoliko curica i igraju se frizerke). Nadam se da će tokom godine biti aktivnosti u vrtiću da joj ne bude dosadno.

[oka]

Naravno da je do karaktera, meni je jedina i zadnja godina u vrtiću bila mučenje.
Cijelo vrijeme sam bila kraj teta i svako ružno ponašanje druge djece pamtim još dan danas.

Moja curka je bila spremna sa 3god za vrtić, htjela je, išla je i drugi dan, ali nisu nudili
prilagodbu i to joj je bilo previse. Nisu joj dali šansu, zato je sad sa 6 jedva dočekala.
Dok je mali čini mi se na mene, sve prima k srcu previše, ali uz naš trud mogli bi uspjeti nešto
učiniti po tom pitanju. Jer u igraonici uz 15 min prilagodbu ostane sa sestrom,
Igra se sa animatorima, drugom djecom, znači treba mu dati malo vremenw i šansu
a ne baciti u nepoznat kolektiv...

Uglavnom danas moja velika cura od 6 god zaključila.
Mama, bilo je dobro, ali preglasno!
Bilo je dobro, ali je mala soba, a puuno djece
Zaista ih ima puno i da potvrdim gore navedeno, samo se igraju,
A ona više voli rad i organiziranost, jeva čekam da uvedu nešto za učenje.

[Lili75]

Ja i dalje tvrdim da je to puno više do karaktera nego do okruženja (ako ne uzimamo u obzir ekstremne primjere zanemarivanja ili popustljivog odgoja).
Moj stariji (sada 10 g) je bio u jaslicama od svoje 1,5 g. , uvijek je bio u otporu prema svemu, teško je prihvaćao autoritete i nametnuta pravila , i dan danas je tako. Nema to veze da on nije socijaliziran, odgajan ili naviknut na kolektiv. Mlađa je drugi "par rukavica", ona je rođena za kolektiv, voli dinamiku , voli pravila, voli da joj se predlaže aktivnost...
Okoliš samo pojačabva ono što je u njima, ako je poticajan i siguran- dobro. Ako nije poticajan i emocijonalno je hladan-loše.

Vrtić (i jaslice posebno) smatram puno više kao pomoć roditeljima , nego kao nužnost za djecu. Da živimo u proširenim obiteljima tada ne bi bilo nužno da tražimo takvu skrb jer bi djeca imala svakodnevnu stimulaciju i kontakte sa drugim odraslim članovima obitelji i kontakte sa drugom djecom iz obitelji. Ovako , roditelji imaju skrb za dijete dok su na poslu, a dijete ima društvo druge djece.

Slažem se sirius i da kojim slučajem tvoja malena ide u vrtić, sigurna sam da bi pisala kao i ja vjerujem da je ostao i malo gorak okus zbog malenog koji je tako kako kažeš uvijek kontra struja.

superx, odlično za tvoju djecu al mi nije jasno kad ti to stigneš, jel ti radiš? vi živite negdje u prirodi u kućici?
jako si kreativna, svaka čast al nismo baš svi, super su mi te kartonske torte al da bih ih ja radila...ma kakvi...i te vaše tete al stvarno nisu normalne, šta nisu to mogle ako ništa iskoristiti kasnije za potrebe vrtića, moja frendica radi te torte i uvijek joj tete vrate jer ih ona korsiti i za proslave s obitelji pa da ne radi više torti kad s tom jednom može proslavit isti rođendan na više mjesta.

[Lili75]

Točno tak, pa nije vrtić alfa i omega... Osim toga, nije svako dijete za vrtić, ne samo danas... Ja sam obožavala vrtić, a moj brat ga je jedva podnosio pa je na koncu završio kod bake i dede (a ja odgulila i vrtić i boravak u školi i sve drugo). To su samo različiti pristupi... Nisu bolji i gori, nego različiti. I dobro treba razmisliti (ako imamo izbora) što je za našu djecu najbolje. Uh, da sam imala mogućnosti, ne bih svog starijeg patila u jaslicama ni dva dana... S druge strane, mlađi je tamo uživao.

Nemamo svi iste mogućnosti, a ni sva djeca nemaju iste potrebe. Nažalost, nemamo uvijek mogućnost izbora pa neka djeca koja bi procvjetala u vrtiću moraju biti doma jer npr. nisu dobili mjesto, a drugi se u vrtiću pate jer ih doma nema tko čuvati... Ne postoji samo jedno najbolje rješenje.

i ovo potpisujem al kako znati da dijete nije za vrtić, ako ne probaš? Najgora je opcija projiciranje svojih strahova i dilema na dijete, imamo mamu koja kao dijete nije voljela vrtić i svoje dijete već 2 god dovodi u 10h nikad prije,a djetetu brate mili dobro (bit će da je na muža ) i tete joj lijepo kažu da je dovodi malo ranije radi rasporeda jer nakon doručka slijedi učenje nečeg novoga i igra a ona sve to propušta i ulijeće ko padobranac.

tina, sretno s prilagodbom, i mi smo u adaptaciji jer nam je Franko krenuo danas, imamo 13 mj.

I ne brinite nije vrtić samo igra, daleko, daleko više od toga, pa pogledajte postove drugih, to samo mislite vi čija djeca ne idu u vrtić,al mi čija djeca idu (u dobar vrtić) ZNAMO da tako nije.

[Storma]

Ja sam propitkivanjem teta u vise vrtica dobila uvijek istu informaciju - (uz ogradu da ovisi od djeteta do djeteta, kakaktera i svega nabrojanog) adaptacija je nekako najteza dvogodisnjacima. jer, ako su manji, ni ne znaju sto ih je snaslo, ako su veci, mogu shvatiti kako vrtic funkcionira dok su dvogodisnjaci na razmedi - donekle i shvacaju ali se emotivno tesko nose (tu su jos i dodatne "poteskoce" vezane uz dob - oblikovanje govora, skidanje pelena...).

[Jadranka]

Bas zanimljiva rasrpava. Nikad mi ne bi palo na pamet da je bolje poslati jednogodisnjaka u jaslice nego ga doma cuvati. Uglavnom jer znam da su pokusaji mojih rodica da posalju djecu s dvije godine u vrtic uglavnom neslavno propali, a i nas su sve redom do trece godine cuvale bake. Ali sad vidim da ima svakakvih iskustava i da nekoj djeci to ocito pase. Tako da cu morati promisliti sto s malisom dogodine.

[superx]

Radim, ali mislim da je stvar prioriteta, ne radi se to sve svaki dan, nađe vremena. Ja ne peglam, samo slažem veš, ne ribam po kući!
Da živimo u kući pa nam je to prednost!

[renchy]

Vidim razlicita su misljenja i dobro je procitati i jednu i drugu stranu.Prvog sina sam upisala sa god.dana starosti(vidim netko je spomenuo da misli da mi je ovo prvo dijete),sto mi se i nije cinilo bas idealno,medjutim nisam imala izbora.Bas s toga sto imam iskustva s tim ranim upisom djeteta nekako sam s ovim drugim ipak odlucila drugacije.Medjutim i ja sam misljenja da djete kad tad treba krenuti u vrtic,ali tek kad bude svjesno i moglo izrazavati svoje zelje i potrebe.Citajuci vase postove vidim da vecina vas smatra da je najidealnija dob cca.3god,tako sam nekako i ja odlucila i nadam se da ne grijesim.

[Storma]

a cuj, moja je krenula tek zadnju godinu :D i sad je krenula u skolu i po svemu vidim i znam da sam dobro postupila.

[Deaedi]

Ja sam propitkivanjem teta u vise vrtica dobila uvijek istu informaciju - (uz ogradu da ovisi od djeteta do djeteta, kakaktera i svega nabrojanog) adaptacija je nekako najteza dvogodisnjacima. jer, ako su manji, ni ne znaju sto ih je snaslo, ako su veci, mogu shvatiti kako vrtic funkcionira dok su dvogodisnjaci na razmedi - donekle i shvacaju ali se emotivno tesko nose (tu su jos i dodatne "poteskoce" vezane uz dob - oblikovanje govora, skidanje pelena...).

I meni se čini, da smo mi baš upali u ovo nezgodno razdoblje, 22mj.

[domy]

Ja sam baš pričala sa tetom u vrtiću o tome, ali mi smo komentirale dob od 1-3.
I ona je rekla da je ovim malima skroz lakše jer oni još ne kuže ispalču se i kad prihvate tete onda su ima one zakoni i kad skuže kako to funkcionira pa rasporedu onda su ok.
A ovi veći popun mojeg od 2,5 godine oni su več svijesniji svega i filozofi pomalo ali i teže ih je nekako valjda to emocionalno više znaju za mamu i tatu.
Ali ne znam iskreno ipak mi se nekako čini da je lakše ovim starijima oni se bar zaigraju.
Recimo moj mali se baš zaigra i ne doživljava nikoga i ne smeta mu dreka, samo mu treba taj neki početni dio odraditi da se opusti i zaigra i mislim da će mu biti ok i kad skuži da dolazimo obavezno po njega.
On i doma zna se igrati sam ali sa vremena na vrjeme provjeri ili me nešto pita.
A nekako ovi mali oni se još baš ni ne znaju igrati i zaigrati niti ih nešto baš previše ne zanima, pa mislim da im je u tu ruku teže