Da ovo moram, odmah bih počinila harakiri.
(trajna, kostimići i sl. za nas preko 40)
 |
|||
|
|
|||
Da ovo moram, odmah bih počinila harakiri.
(trajna, kostimići i sl. za nas preko 40)
Posljednje uređivanje od Šuška : 02.09.2012. at 13:44
Uuuuu ima bit da ću ostat vječno mlada!
Ili stara, ali neprimjerenaMojca prvotno napisa
Uuuuu ima bit da ću ostat vječno mlada!
U tome ću još više uživati.Ili stara, ali neprimjerena
Posljednje uređivanje od Mojca : 02.09.2012. at 13:23
Ja bih izbacila nestrukirani sako i trajnu, ostalo mi je baš sexy.
za sad nisam primjerena
no sad za ozbiljno, iskreno rado bi rusila granice i norme, sto zapravo i radim cijeli zivot u svojoj familiji, ja sam po pitanju odjece vrlo neprilagodjena, a zapravo oni koji me poznaju mogu reci da sam dosadna i neprimjetljiva.
ali imala sam susjedu koja je u svojim debelim 40tim pocela se odjednom oblaciti curicasto. minice do guze i sl. onako kako se sad nose klinke, sljokicavo. ali brate dragi to na njoj vizualno jednostavno nije bilo bilo OK. mozda jer ona to nije znala nositi ili pak sam ja zadrta. srecom trajalo je jedno ljeto, pa mislim da ju je lupila neka faza
I da obožavam rozu boju!! Ne samo na svojim curama nego i na sebi, ma tko što mislio o tome!!
znam jedan takav slučaj dijete se jako povodilo za starijom sestrom i majkom i jako se volio oblačiti u suknjice, ta faza je trajala vrlo dugo (cijelo predškolsko razdoblje), meni osobno to nije smetalo ali neki roditelji su znali zadirkivati pogotovo oca tog djeteta i bilo mu je prilično neugodno zbog toga. Tako da ja imam takvo dijete vjerojatno ne bih baš poticala na to da se oblači tako i izlazi van, mislim da mi se ne bi dalo na vlastitom djetetu isprobavati kršiti neke "norme", mislim da ne bih htjela provokacije na njegov račun.
pa te provokacije očigledno više pogađaju roditelje, nego djecu. roditelji su ti koje okolina natjera da se osjećaju neugodno ili manje vrijedno, izopačeno. možda bi roditelji malo trebali poraditi na sebi, a ne dozvoliti da im okolina diktira život. danas je to komad odjeće, sutra nešto drugo.
Ok. ok, nećemo pretjerivati..Zašto žena od 40 ne bi nosila majcu an šrumpfa???
Ja imam 34 i ozbiljno sad u ovoj dobi razmišljam o tetovaži i vjerojatno ću to i ostvariti na zimu...
Isto tako ne mislim si raditi trajnu, nositi kostime i slično zbog godina.
A ovdje ima puno mama koje imaju već 40 i kje untaoč tome tako ne izgledaju, a oblače se predobro.
Ja si već dugo tražim majcu na hello kitty, ali nikako da naletim na 170 na dječjem odjelu u H&M-u...
M.C. vjerujem da bi se ti uhvatila u koštac sa takvim provokatorima, ali nemaju svi kapacitet za to, nisu svi isti
kužim da nisu svi isti, ali roditelji bi trebali osvijestiti da nije problem u odjeći, djetetu, pa ni u okolini, nego njima samima. možda ih ta spoznaja potakne da se ohrabre.
Nije problem ni u odjeći ni u djetetu, već u činjenici da postoji muški i ženski spol i razlike među njima.
Zašto bi to bio problem i što se tu ima osvještavati?
Ne bi me brinulo da dijete poželi odjenuti odjeću koja je uobičajena za suprotan spol, ali da sama potenciram da muško odijeva tipično ženske odjevne predmete ili obrnuto, to mi ne pada na pamet.
Da moj suprug poželi nositi moje suknje i štikle, ili gornji dio kupaćeg kostima, ne bi mi bilo drago i jasno bih se tome protivila.
A majice na Mickeya ili na Štrumpfove ili kostim Spidermana su nešto potpuno drugo.
I ni u kom slučaju ne mislim da sam zbog toga konzerva.
Posljednje uređivanje od minji otrok : 02.09.2012. at 16:01
meni su zanimljivi ovi (po meni potpuno nepotrebni) disklejmeri... nitko nikog nije proz(i)vao niti etiketirao, ali većina je sama sebe titulirala kao "nisam zadrta", "nisam konzerva".
ne postoji samo muški i ženski spol, postoje djeca (osobe) koja imaju oba spola, postoje djeca (osobe) koja se u svom spolu ne osjećaju ugodno pa jednog dana promijene spol. da ne govorim da postoje društveno uvjetovane rodne podjele koje se mogu (a i ne moraju) osvijestiti (pa i prevazići), ali svakako nisu uklesani u kamen i nepromjenjivi tj. nedodirljivi propitivanju. barem nekima od nas. počev od sintagme "tipično žensko..."
[QUOTE=mama courage;2213205
ne postoji samo muški i ženski spol, postoje djeca (osobe) koja imaju oba spola, postoje djeca (osobe) koja se u svom spolu ne osjećaju ugodno pa jednog dana promijene spol. da ne govorim da postoje društveno uvjetovane rodne podjele koje se mogu (a i ne moraju) osvijestiti (pa i prevazići), ali svakako nisu uklesani u kamen i nepromjenjivi tj. nedodirljivi propitivanju. barem nekima od nas. počev od sintagme "tipično žensko..."[/QUOTE]
Osobe koje imaju vanjske karakteristike oba spola su, srećom, izuzetno rijetke.
U našem civilizacijskom krugu postoji cijeli tim stručnjaka koji pomaže roditeljima u podizanju djeteta (endokrinolozi, psiholozi itd.) a i kod odraslih koji se ne osjećaju dobro "u vlastitoj koži/spolu" tu je opet mnoštvo stručnjaka koji im pomažu u njihovim problemima, dvojbama, odlukama itd.
To je odstupanje od normale, a svi se mi trebamo senzibilizirati na različitosti, postati puno, puno tolerantniji, ali ne i težiti biti nešto što nismo.
Ali mislim da takve pojave nemaju veze sa temom.
Usporedjujes dijete od 2 godine, sa odraslom covjekom?
Ne, nego mi je jednako neprihvatljivo ne objasniti djetetu da postoje granice (na njemu razumljiv i prihvatljiv način), kao što mi je neprihvatljivo i kada odrasla osoba prijeđe granicu.
ovo potpisujem!
i smatram da nije ok. da se dijete od 10 godina šminka - btw i moja skoro 9. godišnjakinja je ljetos imala slične prohtjeve i nisam dopustila
objasnila sam što i zašto ne može. točka. ako će joj to uništiti samopouzdanje, hebiga neka bude.
samo što ja ne vjerujem da se samopouzdanje tako gradi.
nemam sina a da imam ne bih dopustila da ide bilo kamo u rozim suknjama ili samo suknjama
zapravo ne mogu to zamisliti, odbojno mi je i gotovo.
ne radi se o zadrtosti ili otvorenosti, po meni je naprosto riječ o društvenim normama koje ne smatram ograničavajućim ni ponižavajućim za ikoga
ukoliko se netko rodi u "pogrešnom" tijelu mislim da kad tad to ispliva na površinu i da je takvo što nemoguće poricati ili ignorirati
da mi se desi takva situacija s djetetom vjerujem da bih razumjela i podržala svoje dijete
ali pomicanje granica u ovom slučaju ne podržavam i ne vidim mu svrhu jerbo ako ćemo u svim sferama rušiti baš sve granice pitam se kakv bi to svijet bio?
gdje je onda linija iza koje nemaš više što pomicati?
što je iza nje?
a zadirkivanje djeteta mi je skroz bezveze i zapravo mi je oduvijek tužno, ne razumijem tu potrebu
ako ti se ne sviđa, ne gledaj, što imaš podbadati bilo koga
Slažem se i ne mogu govoriti što bih ja sigurnošću napravila da imam dijete, vjerojatno da je to njegov izbor koji se javio npr. iza puberteta bih ga podržala zato što bih smatrala da je to njemu bitno i da nije neka razvojna pojava koja će proći sama od sebe. U tom slučaju bih se vjerojatno usprotivila okolini i stala uz svoje dijete
i ja hocu majicu na štrumfa!
tko kaže da ju ne smijem nositi??? koliko puta u školi vidim na klincima nešto što bi totalno i ja nosila, pa kaj... odem i kupim si, ne mislim da zbog toga nisam normalna jer eto imam isti komad odjeće kao i klinka iz 5 razreda
Godina bez kupljene majice na Mickey Mousa ili Snoopya je promašena godina.
ma prolazi i tweety
I puštam malu ljeti da trčkara po dvorištu i kući gola, za posjete prijateljima i ostalo haljinica obavezno, hlaće ne podnosi, ako želi sjediti dok se igra, oblači gačice, da joj ne uđe mravlja u guzu
Ja imam na Simpsone
Ja imam majicu na štrumpfetu. I debela sam. I imam velike sise. Istina, još nisam dogurala do 40, ali možda je vreme da počnem da šijem kostimiće.
Nego to me podseti kako su neke mame iz parkića komentarisale, ogovarale neku mamu čije dete je nosilo kostim spidermana u park. Komentari su bili da one to ne bi tako nikada, svašta ona dozvoljava detetu...
Posle nekoliko meseci opet ista ekipa u parku, priča jedna kako je u domu zdravlja videla jednu našu poznatu glumicu sa klincem, mali je bio na +40 kostimiran u medveda. Komentari su bili: ijaooooo baš slatko.
Koju poruku da pošaljem sinu? U haljinici smiješ biti doma jer je to mjesto gdje možeš biti svoj, a kada izađeš iz kuće onda ćeš se ponašati onako kako društvo od tebe očekuje? Zbog čega, kako je netko napisao - komada krpe?
Nemojte me sada pitati da li to znači da bi dijete pustila golo van na -30 jer on tako želi. Govorimo o situaciji oblačenja u skladu s vremenskim uvijetima i situaciji kada dečkić dvogodišnjak želi nositi suknjicu koja se super vrti. Dvogodišnjak, ne tinejđer ili četrdesetogodišnjak.
http://shine.yahoo.com/parenting/dad...153600107.html
Kakav otac, takav sin?
Odlično!
Evo... ja imam 40, ne nosim sakoe ni trajnu, imam za sada 3 tetovaže, ali mi ne bi palo napamet voditi klinca obučenog u princezu vanka, a bome mi ni kći takva nije išla po ulici osim za vrijeme maškara.
U kući sam dozvoljavala različitu igru i nije mi bio problem kad bi mi se sin istrackao mojom šminkom i navukao na sebe moju haljinu, niti kad bi cura obula tatine bakanđe i stavila oko vrata 10 didovih kravata, ali su odmalena znali da se takav ne ide vani.
Mislim da je povod za temu bio ovaj članak pa koga zanima neka baci oko http://www.24sata.hr/news/podrska-si...-suknje-279568
Inače se smatram prilično liberalnom (ali stvarno
Vidim da je već netko prije mene stavio link, ali ovaj je na hrvatskom pa nek ostane.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 02.09.2012. at 16:30
Moj vjerojatno ne bi išao van u suknjici, ali stvarno mi u isti koš s tim ne idu igre kuhanja i presvlačenja lutkica. Logično je za očekivati da će mi sin jednom htjeti sam kuhati (kod nas se u Slavoniji očekuje da muškarac ima barem neki minimalni fond jela koje zna dobro napraviti - roštilj, peka, čobanac, grah i ako to ne zna bolje mu je da što prije krene učiti jer će biti predmet zafrkavanja ostalih muškaraca). A što se tiče lutkica - mi se igramo da je on tata ili veliki braco koji šeta i čuva svoju bebu :D (iako, realni budimo, njega najviše "pale" sama kolica jer im se točkovi vrte).
Imam 2 starije kćeri i sina od skoro dvije godine. Jučer smo bili vani u rozim gumenim čizmama. I vrlo često obuče crocse od seke jer su Hello kitty a njegove dosadne plave. I nije mi palo na pamet da to nije normalno. Ni MMu. Hmm...I niti nam je netko nešto dobacivao, komentirao, buljio u nas? Očigledno je sve u oku promatrača.
Ono što iz iskustva mogu reći da fajt među dečkima svih dobi u parku nastane kad neka curka dofura roza kolica i bebu. Svi bi ih vozili. I naš rozi romobil i Hello kitty bic. Zeleni od srednje curke nitko ni ne pogleda! Curske boje su privlačne, vesele kao i ženski komadi odjeće, djeci je to zanimljivo ne vidim ništa loše u tome. I da, dozvoljavam djeci da biraju što će obući. U ormaru je isključivo odjeća prilagođena godišnjem dobu. Srednja uvijek nekako spoji nespojivo i baš je osebujna u tim svojim (kršitelj koda)y kombinacijama. Ako je njoj ok i nama je.
Sjećam se da je moj brat jednom izrazio želju da mu obučem haljinicu. Jesam. Pobrali smo obadvoje batine koje i danas pamtim. Strašno kako ljudi mog biti ograničeni..
isuse, cijelu jednu stranu nisam vidjela,idem sad čitati
postoje granice, ali ne u oblacenju
iskreno, ne bi imala nis protiv ni da mm izade u stiklama, bas me briga. stvarno me ne zanima tko se kako oblaci, niti s koliko godina.
ma nije ovo pomicanje granica, zaboga dijete ima 2 godine. po meni onaj tko se ruga/zadirkuje dvogodisnje dijete sto nosi suknju ima veliki problem u glavi. nije pomicanje granica ni kad moj 6-godisnjak nosi minnie haljinu. vecina ljudi ionako misli da je cura jer ima--duzu kosu
Što ranije izekspirimentraju sve što ih zanima, manje će imati za kasnije.
A što fali tome da eksperimentiraju doma?
Ajde, za sad mi je samo mikka vjerodostojna jer njoj ne bi smetalo šetati ni pokraj muža u štiklama.
Svakome kome nije prihvatljivo da njihov bračni drug hoda kraj njih kao onaj tata iz linka mi i nisu tako uvjerljivi.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 02.09.2012. at 22:59
Ne bih pustila sina van u suknji. Ja sam za poštivanje pravila. I ja sam prije par dana stavila maramu, i bila pokrivenih ruku i nogu u džamiji.
Mislim da ih trebamo primjerom i govorom pripremiti za život. A život nam baš i ne pušta da radimo što god nam padne na pamet. Postoje zakoni i pravila. Koje možemo kršiti ili ne moramo.
U kući imamo vlastita pravila i tu oblačimo što želimo (ili ne oblačimo ništa
Ali, uživala sam pokrivena, pa sigurno i dečkić uživa u suknjici, no kako bi me ovdje prihvatili da izađem s maramom? Ah, pravila...a što bismo bez njih?
Hm... usporedba ti je malo... nesrazmjerna.
Zašto? Pričam o pravilima odijevanja na različitim mjestima. U kući se može biti kako hoćeš. Vani ne. Imao 2 ili 20 ili bilo koliko. Ali, tko želi kršiti pravila, neka ih krši.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 02.09.2012. at 23:32
A čemu zamarati dvogodišnjaka s pravilima?
Ima puno važnijih pravila za usvojiti... ionako će uskoro sam odbaciti suknjice.
U haljini ga bas ne bi vodila van, osim ako bi bas inzistirao- derao se kao i obicno kad nesto odluci. No, danas smo setali bebu u kolicima(sve od starije seke) i bio je bas brizan tata.
Hm, dvogodišnjak u suknjici,baš i ne zvuči kao lijepa slika. Igrat se po doma DA al za van bome NE. I ne mislim da jfe isto obuć haljinicu i kostim nekakvog spidermana ili batmana i inog mana
Posljednje uređivanje od miffy34 : 03.09.2012. at 01:51
pa da, pa to je dvogodišnjak, zaboga
nije 12godišnjak
ja se trudim shvatiti ali mi bas ne uspijeva. koji je ono razlog zasto ne dati dvogodisnjem djetetu da obuce sto zeli? (ma sta to bilo)
moja srednja je neki dan isla doma u bakinim stiklama. mislim, stvarno me boli uvo. ok, nisam joj dala da izade gola ali hodala je po cesti u gacama (sad po vrucinama). ionako mislim da je cijela ta parodija oko oblacenja potpuno pogresna, svi samo nesto glumataju, pocevsi od najvece predstave na svijetu, da ne kazem koga da se netko ne osjeti uvrijeden
i cini mi se da dijete tako uci da je bitno tko sto obuce, a meni je to definitivno zadnja stvar koju bi htjela da dijete primjecuje.
Ni meni ne uspijeva.
A i interesantna su mi objašnjenja, nekako im ne vjerujem.
Očito curka i u glavama i suknji moze, dečko moze samo u hlacama.
Logično?
Čitam jednu interesantnu knjigu, koja djelomično i to tematizira, ali malo je komplicirano to sad elaborirati, a i ne bih temu odvela u drugom smjeru.
I jos jedno pitanje:
Većina nas ne bi voljela vidjeti muzeve/dečke u majičicama sa onim slatkim žiraficama u sto boja, kratkim hlačicama....itd. A naši sinovi ih nose.
Također pretpostavljama da ni većina muškaraca ne bi rado da im žene hodaju u suknjicama od tila sa gomilom sljokica i slicno. No sa puno oduševljenje to oblačimo našim curkama.
Toliko o argumenti muža u suknji.
Ps. Ugodno me iznenadio broj forumašica koje ne vide ništa strašno u dvogodišnjaku koji nosi suknju.
Inače u davna doba su i cure i dečki u toj dobi hodali u onim haljama tipa haljine u mnogim krajevima svijeta.
Meni osobno dvogodišnjak u suknjici ne bi bio stvarno ništa strašno, ono, bilo bi mi smiješno/simpatično, kad
bih znala da je to njegov izbor. A da znam da ga je mama namjerno tako obukla, to mi baš ne bi bilo
simpatično. Ono, neka ona ruši tabue (ili neka misli da ih ruši) preko svojih leđa, ne preko leđa dvogodišnjaka.
Ne znam bih li pustila sina van tako obučenog, odnosno u park bih, a u vrtić npr. ne, jer bi me tete mogle
početi gledati kao frikušu i stvarati nepotrebne probleme.
apropo Urbana, on je glazbenik, umjetnik, njima se tolerira štošta, što se nama "običnjacima" ne tolerira.
Opet, nije muškarcu kažnjivo hodati u štiklama, nit je ženi valjda zabranjeno nalijepiti brkove,
nek se svatko nosi s reakcijama okoline u kojoj živi, kakva je, takva je. Malo mi je, ono, deplasirano, u nekim
postovima stalno čitati u kakvoj zatucanoj okolini živimo. Pa...vjerujem da postoje i nezatucane, zašto gubiti vrijeme u ovim
prvim?
meni je to s dvije godine sasvim normalno. moj sin je nosio rajf ,spange i sestrin kostim na vilu taman oko dvije. uopce se nisam sekirala.trajalo oko dva mjeseca, pa proslo. srecom nije isao u vrtic. sad vise ne voli rozu jer je "veliki decko. "
kcer se sa dvije igrala s auticima i znala marke auta. a sad kupujemo baletne slapice. zapela s tim balerinama a gracilnost na razini slona.
najbolje ti ne pridavati paznju, pustit ga . i daj mumogucnost da otkriva muske stvari
Ja nisam tako "otvorena uma" kao mikka, naprosto vjerujem da se djeca polako prilagode okolini, koja se usput i mijenja polako (ali sigurno).
Ali to definitivno ne važi za maleno dijete, od 2 godine. Nema mi smisla raspravljati o želji dvogodišnjaka da bude princeza.
naravno, uvijek ostaje mogucnost da dijete ne pocne "poprimati" obiljezja svog spola
naravno.naravno, uvijek ostaje mogucnost da dijete ne pocne "poprimati" obiljezja svog spola
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
