ma da, i ja mislim da ce ih proci, evo f. nije nikad vise trazio lakiranje noktiju. niti je trazio minnie (ili neku drugu) haljinu. ja mislim da nedopustanjem takvih "hirova" dajemo tom cinu paznju koja mu ne pripada.
 |
|||
|
|
|||
ma da, i ja mislim da ce ih proci, evo f. nije nikad vise trazio lakiranje noktiju. niti je trazio minnie (ili neku drugu) haljinu. ja mislim da nedopustanjem takvih "hirova" dajemo tom cinu paznju koja mu ne pripada.
ma da, ja isto mislim da u ovoj tdobi to jednostavno treba staviti na ignore,niti raditi teške zabrane, niti se tome smijati, niti raditi nešto što to nije. sa dvije godine je to normalna stvar... niti je dijete čudno, a niti je majka koja to dopušta , ustvari potiče po nečemu posebna...
dijete uči uloge, i nek ih čim više prođe, više će empatičnosti upiti...
haljina s dvije godine po meni ne stvara nikakvu traumu. groznije je bilo mom nećaku kad je morao obući "onu užasnu groznu žensku haljinetinu" na pričesti...(citirala sam ga). skinuo se prije nego je izašao iz crkve...
Moj nema ideje o oblačenju haljina. Ok, nema sestru, pa nema od koga haljinu ni poželiti, niti koga kopirati. Bira si sam majice i hlače, to dopustim iako često nije pasent. Sigurna sam u jedno- nema šanse da bi u haljini izašao na ulicu. Dok se mene pita, a pita me se, tek su mu 4 godine, neće mi biti u kazalištu u kupaćim gaćama, a bome ni na plaži u šubari. Pravila njegove igre određujemo mm i ja, a ne on. Kod mene je tak.
pa necu ni ja dati da ode u kazaliste u gacama, to je nepostovanje prema kulturnoj ustanovirena7 prvotno napisa
. ali ako on hoce ici u haljini s nalakiranim noktima a ona u maskirnom odijelu s cekicem za pojasom, to moze. ulica je mjesto gdje si pozvan slobodno se izraziti (odjecom).
A pa ovako i ja, ali ako poželi majcu na bagera ili rozu, a da je odgovarajuće godišnje doba, super, ili ako baš želi plašt preko ramena, smješni šešir ili tako neki detalj za vrtić, ako mi se ne žuri isto zašto da ne...
Da li je problem u tome, da za curicu u nasim očima nije problem ako pojavnošću asocira i na tkz "muške" i tkz. "ženske" simbole?
Ali za dečka u našim očima jest ozbiljan problem, ako mu pojavnost asocira tkz. "žensku" ikonografiju?
Ili su to samo društvene norme (zna se sto je red) koje nam tako zgodno dolaze kao argument, jer mi naravno sigurno našu djecu odgajamo bez spolnih stereotipa, ali eto ti nesretni geni i ženski i muški mozgovi uzrokuju to da nam kćeri nose spangice, a dečki vuku kamione.
I naravno shodno tome one loše parkiraju, a oni ne znaju slušati.
Posljednje uređivanje od seni : 03.09.2012. at 11:57
Dala si mi misliti... Pitanje je da li je dijete prazna ploča ili glina pa ga možeš oblikovati kako treba.
Nisam sa svojom djecom imala baš nekih situacija koje se odnose baš na spolni stereotip (valjda zato jer nismo mm i ja time opterećeni) ali bojim se da ipak ima i nešto genetike u cijeloj priči - nije ni to za zanemariti koliko god bi mi htjeli...
Sad ću malo otići offt. ali ne znam kako bih to drugačije objasnila, jer se djetetovo ponašanje u ovom primjeru jako razlikuje od onoga što bih očekivala (ili željela) za svoju djecu i morala sam to prihvatiti.
Usprkos svim našim nastojanjima da djecu sačuvamo od oružja i sličnih igračaka, kod mlađega jednostavno nismo uspjeli - taj je od malih nogu fasciniran oružjem i iako nikad nismo kupovali plastične puške i pištolje, taj si je znao sam od komada grane ili bilo čega priručnog napraviti pištolj, pušku i slično. Fućkalo se njemu što mi ne damo oružje u kuću, našao je on načina da se barem vani igra s tim. I danas je takav (eno kupio je na renesansnom festivalu mač za svoje novce, a već ima cijelu zbirku - helebardu, lukove i strijele, samostrel ... ). Branila sam mu to do škole, a onda popustila i postavila granice drugačije - NE pucati prema nekome nego gađati metu, da nekoga ne ozlijediš i slično. Uvažio je to, fascinacija oklopima, oružjem i sličnim je ostala i raste (usmjeravamo to prema interesu za povijest, za sada uspješno). Eto... To nikako nije bio naš odabir, dijete nije imalo baš nikakav primjer u obitelji (stariji brat ima nula interesa za tu njegovu pucačinu), meni to i dalje nije baš špica filma iako sad više ništ ne branim jer mi se čini da bih time postigla baš suprotne efekte. Moje dijete i sad najradije nosi maskirnu odjeću, gađa iz praćke i slično... Govori da će biti šumar kako bi se u slobodno vrijeme mogao baviti lovom. Tja, vidjet ćemo... Možda se moglo dogoditi da bude tako fasciniran i nečim drugim, pa i ženskom odjećom (svejedno). Na nešto možemo utjecati odgojem, ali nešto nam i izmakne...
Petrlin u tome i jest poanta.
Samo jednim djelom odgajamo djecu onim svjesnim: ne želim da se igra oružjem.
Velikim djelom odgajati ih onaj društveni common ground, kao i naše i od okoline nesvjesno.
Ja uopće nemam namjeru tu zauzimati neki stav, tipa ovo je bolje, ovo je gore.
Osobno mislim da imam sina, da mi to ne bi bio problem. Ali nemam ga, pa ne mogu reći iz vlastitog iskustva.
Meni je to interesantno zato, sto očito tkz. "muška" ikonografija na curici (sa odraslim ženama je to pak druga priča) se prima manja više neutralno, u prosjeku gledano. A i ne sjećam se da je netko otvorio topik: cura hoće nositi hlače i gurati kamion.
Tkz. "ženska" ikonografija na dječacima izaziva u prosjeku gledano priličnu što otvorenu, što prikrivenu nelagodu. Čak i veću, nego da se radi o odraslim muškarcima. A ni ovo nije prvi topik u mom forumskom stažu ovog tipa: dečko hoće špangice i da mu kupim lutku.
Posljednje uređivanje od seni : 03.09.2012. at 12:36
eto, to je ono što mene frustrira
Ispravak:
očito curka i u hlačama i suknji može
moj sin ima dvije sestre, jedna je od njega starija, druga mlađa
imao je fazu, oko 2./3. godine kad se šminkao i igrao sa bebama, kolicima, kuhinjom. u suknje i haljine se nije oblačio, ali da je, ne bih mu branila, barem ne za po doma. da li bih mu dopustila da to nosi van, nisam sigurna, možda čak i bih.
najmlađa kći se jako voli igrati s bratom i, naravno, igraju se s vitezovima, akcijskim figurama i Lego setovima "za dječake"(kolutam očima na tu klasifikaciju igračaka na muške i ženske).
s druge strane, ja imam problem s njegovom željom da se igra oružjem (dobio je od dede plastičnu pušku i to sam mu bacila, tim više što sam dedu upozorila da mu ne kupuje takve igračke).
kad me pita zašto mu to ne dam, objašnjavam kako znam i umijem, ali čini mi se da su njegovi argumenti bolji ("mama, pa to je samo igračka, ne mogu nikoga s time ubiti") od mojih.
nisam mu htjela kupovati ni bakugane i sl., ali sam tu ipak popustila. njegovi vrtićki prijatelji ih imaju i nisam htjela da on tu odskače, ne zato da se ne razlikuje od drugih, nego zato da ne bude izostavljen iz igre (ponedjeljkom djeca u vrtić mogu donositi svoje igračke).
no. ipak mu ne dam da gleda Bakugane i slične nasilne crtiće na TV-u.
zapravo, teško mi je naći ravnotežu u svemu tome.
i još jedna stvar, doma ih učimo da nema muških i ženskih boja, igračaka i sl., ali oni uredno grakću da to nije tako. kako vrtić i društvo vršnjaka uspiju poništiti ono kako su doma odgajani?
(ajde barem pa sina nitko nije uspio uvjeriti da dečki ne plaču
Eh, to i mene zanima!
Prije par mjeseci sam mu bila kupila rozu majcu pa je rekao da sam mu kupila žensku majcu. Al kad je vidio da i tata ima rozu majcu, obukao ju je bez problema. Još sad pita da bi on obuko "onu rozu frajersku".
Još u jaslicama su se i cure i dečki igrali manje-više istih igara, ali sam s godinama primjećivala kako se sve više odvajaju i kako se sve više toga dijeli na muško i žensko.
moje su cure hodale i hodaju u blagoreceno raznim kombinacijama. branim im jedino lak za nokte i sminkanje. dozvolim tu i tamo kao igranje al ne kao nesto sto stalno imaju. ne smetaju me lakirani nokti kao takvi vec skidanje acetonom, kao sto mi ne smeta sminka vec koliko je to dobro za kozu (i oci - kad protrljaju oko i uvale sjenilo unutra). kod nas nema za cure/decke vec svida mi se/ne svida mi se. tu i tamo pokupe negdje stavove da je nesto za decke ili cure no brzo im to izbijem :kez:
da imam sina, i zeli ici van obucen kao... stogod, isao bi. kao sto i cure idu.
objasnjavam im neka opca pravila ponasanja, vecinu stvari objasnjavam sa "neki ljudi ovako, neki onako" bas zato jer ne zelim da imaju predrasude ili omalovazavaju nekoga jer je drugaciji. tumacim da nam se moze svidati kako se netko oblaci ili ne, ali da to (u konacnici) nije nasa stvar i ako je taj netko sretan u takvoj odjeci, super.
Posljednje uređivanje od Storma : 03.09.2012. at 13:40
ja imam puno većih problema sa objašnjavanjem zašto neki ljudi nisu tolerantni i zašto imaju predrasude
on to ne može shvatiti
i znam da sam of topic, ali kako to objasniti osmogodišnjaku?
lijepo. tako su uceni i/ili takvi jesu, i ne znaju bolje :D
da, samo njemu to nije dovoljno
ono, nije dovoljno ni predavanje od pola sata, a kamoli jedna rečenica
i inače ga strašno muče takve stvari; zašto se ljudi opterećuju drugima, zašto jedni druge ne puštaju na miru i ako treba pomognu, a ne odmažu, zašto ima toliko nasilja, zašto svi ne mogu biti dobri... :mahatma_gandi:
Korini ispod suknjica i haljinica oblačim kratke hlačice ili tajice
jer me nerva da joj prljavština ulazi ispod gaća kad sjedi na travi/pijesku/we
Roko ima rozi novčanik i s njim ide kad god idemo negdje van
kad su krajem prošle godine išli na izlet u školi, pitala sam ga želi li taj svoj novčanik ili drugi (crveni sa srčekom) koji može objesiti oko vrata, izabrao je taj što ide oko vrata (oba novčanika je naslijedio od moje seke) - rekla sam mu da će ga možda zezati zbog novčanika, a on je sam rekao da boje nisu muške ili ženske i da se njemu taj baš sviđa i da ga želi (i nitko ga nije zezao, niti uopće spominjao novčanik)
dvogodišnjak u suknjici/haljinici na cesti bi mi izmamio smiješak na lice i vjerojatno jedino što bi mi palo na pamet jest da ima cool roditelje
i da, sasvim je u redu i cool (ono, baš frajerski) da dečki sa 12, 13, 14 godina nose roze majice (jer je to tog trena trend
ja bi mozda pomislila da to nije 2godisnjak nego 2godisnjakinja....i da, sasvim je u redu i cool (ono, baš frajerski) da dečki sa 12, 13, 14 godina nose roze majice (jer je to tog trena trend
majica (koje god boje bila) je unisex odjevni predmet dok haljinica to nije...mislim da je razlika ocita....naravno,necemo sad govoriti o Isusovim vremenima kada su se nosile toge...tada ne bi postojale ovakve ˝predrasudë˝,ali hebi ga zivimo u vremenu kakvom zivimo.....tesko da ce se u dogledno vrijeme djecaci presetavat u haljinicama po putu....
prva recenica koju mi je uputila 1vi dan skole danas najbolja prijateljica je bila:a zasto si ti musko u kotuli?
90% ljudi za moju N. misli da je musko,po meni ima dosta unisex facu ( a neki ocito misle musku)...meni ne smeta,MM-u vidim malo da....
ne zelim joj stavljat neke spangice u kosu da bi nekome dokazivala da je curica,oblacim joj cesce hlace nego kotule iz cisto prakticnog razloga,vidim da joj smeta dok puze....
Ja nemam dvojbe jer je mm tako odlučan u tom rodu i spolu da mi je svejedno što ja mislm. Jednom sam greškom dobila haljinicu za tada jednogodišnjeg sina. I obučem ja to njemu, i on trčka u haljinici po kući, ja umirem od smijeha (imam uvrnut smisao za humor, valjda), a mm se tako obrušio da radim budalu iz njega i ovo i ono... tako da valjda kod nas vlada klima primjerenog oblačenja i nitko nikad nije pomislio obući se u drugi spol. Iskreno ne znam što bih napravila da se nađem u situaciji da mi se sin oblači u haljinice...
Ali, meni je i inače važno da su primjereno obučeni, a tu mi ide i godišnje doba, i spol, i boje, i sve ostale komponentne...
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 03.09.2012. at 15:28
Ma svi polazimo od sebe i svojih afiniteta. Recimo, ja ne mogu zamisliti svog muža u rozoj majici ni pod razno, a kod drugih muškaraca mi ta ista majica ne bi bila nimalo neprihvatljiva, niti bi ju nešto zamjećivala. Ista stvar je i sa tuđom djecom, ono baš me boli briga što će ko svom djetetu obući, ali kod svoje djece mi nije bilo baš tako svejedno. Možda bi mi dvogodišnjak u haljinici bio čak i simpatičan, za njegovim tatom u toj istoj haljini bi se vjerovatno makinalno okrenula, ali dok god nitko time ne ugrožava druge nek radi i oblači se kako mu je volja.
samo ću reći da moj suprug posjeduje 27 majica u roza/ljubičastoj/crvenoj boji
3 plave
i 3 bijele
a pravo muško
boja nema spol ni spolovilo
samo nam se sviđa ili ne
i dobro nam stoji ili ne
Evo, potpisujem te.
Isto tako mm nema ni jednu rozu majicu jer mu se ne sviđa ta boja kao ni meni. I nije zato ništa veći ni manji muškarac od tvog mm.
Moj sin (5) obozava kopirati svoju seku (5) u svakom pogledu pa i u oblacenju. Tu i tamo mu padne napamet da se igra seke, pa oblaci njene haljinice, stavlja spangice na kosu. Nikada me nije smetala igra po kuci i vidim da oboje djece uzivaju u njoj. Dosad nije trazio da u haljini sa spangicama i raifom u kosi izadje vani, iskreno mislim da bi ga pokusala odgovoriti od toga. Isto tako nije bio osisan 12 mjeseci sve dok to s njim nismo mirnim putem uspjeli dogovoriti (opet kopiranje seke koja ima nesto duzu kosu). U medjuvremenu je znao nositi i repic (vani) i igrati se spangicama ( u kuci i u vrticu). Jedan dan prosle zime ga je suprug obukao u toplu plavu vestu i tako je otisao u vrtic. Drugi put kad sam u trazenju ciste odjece nabasala na tu vestu rekao mi je da su mu u vrticu rekli da je to vesta za curice i da on to nece nositi. Na vesti pise rozim ukrasnim slovima nesto neutralno na eng. jeziku i kupljena je na zenskom odjelu za njegovu seku.
Kod nas nema podjele na muske i zenske igracke. Mogu se igrati po vlastitom nahodjenju.
Ne daj bog da nalakiram nokte njoj a ne i njemu. Njoj lakiram samo noktice od nogu (jer cucla prst) i ne koristim aceton. Onda me sin pita zasto seka ima nalakirane noktice a on ne moze. Tada popustim i nalakiram i njemu par noktica iako bi on htio i vise. Njemu je posve nerazumljivo zasto se seka smije "kititi" a on ne. Zato mu popustim pa "nakitim" (raif, spange, lak na 2 noktica, ..) simbolicno i njega. Tako maloj djeci tesko je objasniti pojam drustvene norme. Trudim se kanalizirati oblacenje ali ne i zabranjivati odjevne predmete. Mislim da bi to moglo poluciti bumerang efekt.
Njih dvoje su se znali igrati s gornjim dijelom njenog netom kupljenog tankinija, ali na plazi niti on niti ona ne nose gornji dio kupaceg. Osobno nemam nista protiv grudnjaka (gornji dio kupaceg) na curici. Ona bi se obozavala sepuriti u njemu jer voli oponasati odrasle tete. Vise puta mi je spomenula da joj kupim grudnjak. Gornji dio tankinija mi se cini dosta zgodan jer je prakticniji za curice od grudnjaka. Gornji dio kupaceg na mom decku na plazi kao redovni odjevni predmet: ne. Trudila bih se da mu objasnim da to nije za decke.
Bas me zanima stručno mišljenje dječjih psihologa na ovu temu.
Koliko sam ja primijetila na nekim vjenčanjima, svi najpraviji najmuškiji muškarci nose roze i lila košulje zadnjih godina, koje iza ponoći, mokre od znoja i piva, skinu da im ne smetaju dok se uživljeno bacaju na pod na "moj Ivane, pobratime mio"
A ja nikad nisam bila na takvim svatovima, i nemam pojma kakva je to pjesma. Ma, ja sam izvan svih tokova...Koliko sam ja primijetila na nekim vjenčanjima, svi najpraviji najmuškiji muškarci nose roze i lila košulje zadnjih godina, koje iza ponoći, mokre od znoja i piva, skinu da im ne smetaju dok se uživljeno bacaju na pod na "moj Ivane, pobratime mio"
Ni muž ni sin. Sinu smo kupili šik-vojne hlače u HM-u - kao maskirne, al je uzorak cvjetasti. Muške-muške. Rasplakao se i da neće, a onda je vidio onu traku za vezati hlače, i bila je na mašnu. Ton očaja u njegovom tonu zbog te mašne je bio potresan... moji su men's men obojica...
Ja ih upravo imam na sebi...kupila sam ih sebi (12-13g)i curi. Zenske su.
Ne znam kaj bi na tvom mjestu, tuzi H&M radi traume izazvane nedifiniranim proizvodima.
to su zenske hlace, ima ih i Nuki i valjda sve curice u njezinom razredu
Kao što je cvijetak već napisala, i mene fascinira trpanje igre kuhanja u isti koš s odijevanjem haljinice.
Možemo se svi mi u nekoj konačnici složiti da suknjice ipak jesu (prvenstveno) za djevojčice, ali igra s kuhinjom, usisavačem, bebama... i što ste sve već nabrojali... Ma ne, ne mogu vjerovati da vi to smatrate "ženskim". Samo me zanima jesu li te žene iste one koje cvile doma kako muž ne želi paziti na djecu, nikad ne kuha, a o čišćenju da ne pričamo.
Za sad nemam sina, ali da imam, mislim da bi ovo sa suknjicom stvarno bio najmanji problem koji si čovjek može zamisliti. Budući da još uvijek ne znam kakvo ću dijete roditi i hoće li biti ZDRAVO, za sada se samo mogu moliti Bogu da moj zdravi dvogodišnjak jednog dana svojevoljno obuče suknjicu od tila.
mishekice, čekam da tvoj sin bude imao dvije godine ( ako je sada curica, čekamo iduće
A što inače tate misle o oblačenju sina u haljinicu za van?
Nemojte misliti da moji nisu po kući radili kazalište. Imam sliku i sedmogodišnjaka u mojoj vjenčanici (nije bila iznajmljena, u ormaru je i svako toliko pogledam na taj struk, ah, duplo tanji nego sada, ali to nije tema...), naravno da se doma vole presvlačiti. Ali, vani...to mi je malo pretjerano.
Voziti lutkicu, kuhati, presvlačiti bebe, ma sve je to normalno za dečke, kao i "popravljati" auto za curice.
I da, tata im nema ništa rozo, ni lila, iako meni ne bi smetala roza najica. Njemu bi. On je valjda stara škola, kad je "ono što se pristoji" bilo važnije nego danas.
Meni su muškarci koji i izgledaju muško, daleko privlačniji od onih koji izgledaju ženskasto. To naravno vrijedi i za žene, ženstvena žena mi je zgodnija od "muškobanjaste". Volim jasnu podjelu na spolove.
Jer i anatomski smo različiti. I neka se zna što smo! Živjele razlike(naročito kad su velike).
Posljednje uređivanje od Beti3 : 03.09.2012. at 20:20
A zasto bi tata imao drugacije misljenje od mame, tj. zasto bi tata trebao o tome lose misliti? Mislim da bi MM cak bio liberalniji od mene, njemu je skroz svejedno sta si klinci odluce obuci, jer su djeca...mishekice, čekam da tvoj sin bude imao dvije godine ( ako je sada curica, čekamo iduće
A što inače tate misle o oblačenju sina u haljinicu za van).
I jako sam sokirana nekim zadrtim stavovim, kao da je ovo neki drugi forum, a ne Rodin...
Beti, ja ne mogu vjerovati što ti pišeš?!
Ono... baš ne mogu vjerovati!
"Ono što se pristoji"?!
Pa pristoji se i da žene imaju pokrivene gležnjeve!
I da sjede doma i čekaju muža u sivom i crnom odijelu!
A ona čeka s viklerima u glavi i kad čuje zvuk automobila, čupa viklere i stavlja crveni ruž,,,
E, TO se pristoji...
Sve ovo što mi danas radimo je nakaradno.
A moje dijete treba odmah u neko prihvatilište; što sam, zaboga, od njega napravila.
A muža uškopiti!
Kad već nosi roza majice, nek ni između nogu nema muško "znakovlje".
Tko je to još vidio!
kod nas tata nije bas odusevljen mojim liberalnim pogledima na svijet, ali srecom nije nesto uporan u sprijecavanju. bio je vidno nezadovoljan lakiranjem noktiju, cak je rekao da decki to ne rade
meni je zao da se djeca opterecuju tim stvarima koje ne razumiju, to mi ide u rang toga da se ne smiju druziti s recimo ciganima jer se to ne pristoji. karikiram ali ja na to tako gledam. ni jedno ni drugo oni ne mogu razumjeti.
Zato i je u navodnicima, da se zna da je tobož.
I djeca mogu razumjeti kako se treba ponašati, zašto ne bi razumjeli? Zar nije jedan od ciljeva odgoja i naučiti ih kako se ponašati? Ili im dati potpunu slobodu pa neka sami otkriju kako bi trebalo? Mislim da je lakše učiti od onih koji znaju kako, nego isprobavati na vlastitoj koži. Ja tako mislim, ne namećem svoje mišljenje.
I ja ne urlam na ulici, (eventualno ako iznad mene tutnji vlak-kao u Cabaret-u), pa zašto i dvogodišnjak ne bi mogao isto ne urlati.
Malo pišem što mislim i tako, napreskokce, između sto poslova koje odrađujem, pa možda i ne napišem jasno...
Ja se slažem. I nekako mislim da ljudi u životu imaju toliko izbora s kojma će se morati nositi. Cijela ta priča s odjećom je ajmo reć važna, u jednom smislu, ali i bome nevažna, u drugom smislu. Ono, obučeš se pa ideš, da si čist, uredan, primjeren za prigodu i to je to. I čemu onda od toga raditi slučaj? Meni ta priča rozo-plavo smanjuje entropiju na minimum, odmah znaš čije je što, nema greške, u dućanu ona zapne za rozo s Hello Kitty, dečko za maslinasto zeleno i idemo. S vremenom će se proširiti na boju-dvije, ali će im mozgovni kapaciteti moći propitivati stvarno važna pitanja, a ne da li suknja, da li hlače, da li muško, da li žensko.
Ja ne vidim da ta propitivanja ikome i ičemu služe osim zbunjivanju ljudi. Ajde, da dvogodišnjak pobrka, što sad, ali hrabriti? Pustiti da hoda tako uokolo? Znam par mama koje su tako imale ukršten stil za dečke i cure i mogu reći da nije baš dobro završilo za tu djecu...
Ja također imam problemčić s curom koja je pod utjecajem vrtića počela birati odjeću, sad hoće samo haljinice, balerinke
ne mislim da je samo do vrtića, dijelom je i njen karakter zaslužan - recimo ne pada na rozo, svejedno koja je boja. Ali bi rado nosila štikle, šminkala se, lakirala nokte. Meni baš srce ne igra od veselja od slika koje se stvaraju u mojoj glavi. No ne želim biti ni tiranin, pustila sam da tu i tamo nalakira nokte (izgleda da je ta faza prošla) i prestala sam joj kupovati mušku robicu, kupila sam joj labelo "od jagode". Opet kažem joj da štikle ne nose djeca jer nisu zdrave za razvoj kralježnice i nastojim izbjeći pretjerani kič. Ukratko dozvolila sam štošta za što sam mislila da ne bih nikad, ali nastojim postaviti neke granice.
I baš se pitam koje bi mi granice bile kad bi u pitanju bio dečko koji želi curičaste stvari.
Ovo je ključno pitanje, što zapravo želimo svojim odgojem postići i što je bitno. Budući da je priča o dečku u suknjici podigla puno više bure od npr. Peterlinine priče o dječaku koji se pali na oružje (btw. Peterlin, mislim da si sasvim u redu postupila, da me ne bi krivo shvatila) trebali bi se zapitati o našem sustavu vrijednosti. Ako više pažnje posvećujemo (u prosjeku, kao društvo, svaka čast individualcima) dječaku koji se oblači u suknjicu nego dječaku koji se igra rata (ni u tome ne vidim toliko zla, djeca oponašaju i istražuju, bitno je da od malena znaju naš stav, zabrana bi mogla biti samo konrtaproduktivna), koju poruku šaljemo djeci? Kamo ide takvo društvo?
I još jedna misao, možda za neke škakljiva: što ako je taj dječak kojem se usađuju "norme" zapravo budući homoseksualac? Ne znamo, naravno, što će naša djeca biti kad odrastu. Ako prihvatimo činjenicu da neki od nas ne znajući odgajaju buduće homoseksualce, ako prihvatite mogućnost da se to dogodi baš vama, kako biste se postavili? Ja baš zbog te misli podržala bih dijete da bude kakvo jest, da se razvija svojim tijekom. Za bušenje ušiju pokušavam napomenuti da bi moglo boljeti i da ta rupica ostaje zauvijek, za dječji grudnjak na plaži kažem da ne služi ničemu jer djeca nemaju grudi, nastojim spriječiti da ide u javnost našminkana (jer je, priznajem, mene sram
I baš mi se sviđa onaj tata u suknji, kao i ono rahelino "ja sam dečko s nalakiranim noktima".
i ovo mi je isto superja sam se s 14-15 godina (pa do valjda 18, ili nesto krace) oblacila ko pankerica, mrezaste carape, tajice, dokse, poderane majice, sarena kosa, farbala usta u crno.. kad bi pitala mamu kak izgledam prije neg bi isla van, ona bi mi uvijek odgovorila "super", nije nis previse komentirala. prosla me faza oblacenja, a mozak mi je valjda otada ostao pomaknut
Iskustva nema, ali vjerujem da iako su dvogodišnjaci, jako dobro znaju što je njihova odjeća , ("ono što se pristoji"), a što kostim (sekina haljinica ili kostim batmana).
Znaju, znaju i ne dira ih... Uh, ne diraju ih ni mnoge druge stvari... Koliko puta smo vodili rat ne oko toga što će obući, nego hoće li to skinuti prije spavanja, što god bilo...
Znači da se samo žele igrati. I to je ok.
Proći će ih. (Posjetite me na ovaj topic za dvije godine.
Nego kako j zavrsilo za tu djecu?
To i mene zanima.
Vezano za rozo i curice: dok smo bili kod mojih na moru, više puta sam Smjehuljicu uvalila na 5 min starome dok je bio u svojoj radnoj sobi, a ja se jurila istuširati. U radnoj sobi sve pretežno crno-bijelo, osim fluorescentnih flomastera. On joj svaki put ponudi komplet da si izabere jedan flomić; žuti, rozi, zeleni i plavi. Svaki put je izabrala rozi.
ja sam se s 14-15 godina (pa do valjda 18, ili nesto krace) oblacila ko pankerica, mrezaste carape, tajice, dokse, poderane majice, sarena kosa, farbala usta u crno.. kad bi pitala mamu kak izgledam prije neg bi isla van, ona bi mi uvijek odgovorila "super
ne treba hrabriti, dovoljno je ignorirati. mislim, kao da je bitno.
Ja ne bih dozvolila da mi sin takav hoda po vani. Doma se može i šminkati i oblačiti kako ga volja, ali ne bih ga pustila vani takvog.
A ako će i kad odraste htjeti takav vani - slobodno može kakav god hoće. I našminkani i u haljini s tilom. Ali ja ga svakako neću u tome poticati i ohrabrivati. Svejedno je li dvogodišnjak ili starije dijete.
nitko od nas nije napisao da bi poticao.
baš si mislim kako mikka stoji iznad feđe i viče mu da bi bilo zgodno da van obuče baletnu haljinicu.
nijedna od nas to nije rekla, a ne vjerujem i da to radi.
meni draže pustiti sina u haljini i sa rajfom na glavi u vrtić, nego po parku za njim hodati s užinom.
a ovo drugo je društveno prihvatljivije.
poželjno, dapače.
a baš me zanima koje od to dvoje bi ostavilo dalekosežnije posljedice na dijete.
Sorry, ali ako dozvolim da mi tako obučeno dijete ide vani, meni je to poticanje.
(trčanje za djetetom s hranom mi je jednako neprihvatljivo - mogu se složiti da to ostavlja puno veće posljedice na dijete)
to nije poticanje
to je prihvaćanje
poticanje je kada nekoga guraš u nešto
neću dijete poticati da popije sok, ali ako ga već popije, neću ga naružiti
ne osjećaš razliku?
ko o čemu, apri o soku
jučer sam se sjetila ovog topika. j zadnji dan, u osam navečer, s mm-om ide kupovati bilježnice. jedini izbor dućana - profil. došao doma s totalnom curičastim tekama, jedino te ostale. čak nije išao za tim dok ga m nije pitala - aaaa, to si meeni kupio, kako su lijeepe
oprosti, htjela sam spomenuti hrenovke.
pa sam si sjela na prste.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom