Ja ga ne bi vodila van u haljini, ali ako se igra pa u njoj izađe pred kuću bilo bi mi ok. Upravo tako kako su neki objasnili. Postoje određene norme ponašanja i oblačenja i samo zbog toga. Uspoređivati dječakovu suknju i grudnjak na curici mi nikako nije isto. Taj grudnjak spada u ženske odjevne predmete i za prdpostavit je da će jednog dana ta curica imati što pokriti s njime pa joj onda taj grudnjak u najgorem slučaju može stajati ko piletu sise, ali suknja jednostavno (osim ako nismo u Škotskoj) nije odjevni predmet za dečke (iako mnogi muškarci kažu kako je to vrlo nepravedno prema njimai slažem se s tom tvrdnjom, ja bi crkla bez suknje).

Moj sin ima odjevne predmete svih boja pa eto i roza mušku majicu. Nikad nisam boje svrstavala u muško-ženske mada vidim da mnogi oko mene to rade. Bitan je kroj i model. Nekima je bilo čudno što su mi djeca dobila dječju kuhinjicu na poklon. Sinovi mi vole kuhanje i ja sam na to ponosna, za mene je papak onaj muškarac koji se u kuhinji ne zna snaći, a vidim da neki muškarci kuhanje smatraju sramotnim poslom za njihov spol što je meni totalno van svake pameti. I tako, hrpa stereotipa oko nas, no ipak za nekakve norme i konvencije jesam. Mislim da se tu ne radi o imanju ili neimanju otvorenih svjetonazora nego o postavljanju granica i učenju djeteta na norme ponašanja. Kao što ću ga učiti da se pristojno ponaša tako ću ga učiti i da se pristojno oblači.