Zato i je u navodnicima, da se zna da je tobož.

I djeca mogu razumjeti kako se treba ponašati, zašto ne bi razumjeli? Zar nije jedan od ciljeva odgoja i naučiti ih kako se ponašati? Ili im dati potpunu slobodu pa neka sami otkriju kako bi trebalo? Mislim da je lakše učiti od onih koji znaju kako, nego isprobavati na vlastitoj koži. Ja tako mislim, ne namećem svoje mišljenje.

I ja ne urlam na ulici, (eventualno ako iznad mene tutnji vlak-kao u Cabaret-u), pa zašto i dvogodišnjak ne bi mogao isto ne urlati.

Malo pišem što mislim i tako, napreskokce, između sto poslova koje odrađujem, pa možda i ne napišem jasno...