i mene zanimamarta prvotno napisa
val, ja sam imala iste dileme kao i ti, i topik sam otvorila, ali na kraju se ispostavilo da je taj strah ovako i onako tu - nikad ne znaš radi čega bi ih mogli odbaciti i zahebavati
ako su oni izrazito socijalni tipovi, znači da su do škole već stekli dobre vještine po tom pitanju, kao i sigurnost, pa se ne "isplati" radi tvog straha upisivati djecu na nešto što se protivi tvojim uvjerenjima. upišeš ga na vjeronauk, a njemu se smiju radi marende.
iako, da ne bude zabune, nije to nikako ista stvar. vjeronauk u školi je puno opsežniji problem od marende.
samo bih htjela naglasiti da se ja divim djeci kao što su emsina, od bodulice, no ne moraju biti takvih čvrstih uvjerenja, a da opet sve prođe ok. da se ne uplašite.
moj definitivno ne shvaća to što ne vjeruje u boga kao dio svoje osobnosti.
uostalom, nisam ni ja shvaćala do trenutka njegovog upisa u školu, da se ne ponavljam.
nema on blage veze i inače što je njegova osobnost još, budimo iskreni.
on ne vjeruje u boga, ne ide na vjeronauk, mi nitko ne vjerujemo u boga. i to je za njega to.
da postoji pitanje u prirodi - da li vjerujete u boga, napisao bi - ne.
al kad ga pitaju koja je tvoja najdraža molitva, onda izmišlja.
kao što izmišlja odgovor na pitanje - koja su tvoja zaduženja doma.što je sve napisao, pari da mi ostali cijeli dan ležimo sa sve 4 u zraku.
 |
|||
.
)
A kako uopće dijete ateist može procijeniti
).
