vertex, pa ne mislim ja da to ide tako da ti njemu kazes svoje i on sav sretan odleprsa. djeca su prepametna za tako nesto.
kad je moja cura bila u toj fazi to je trajalo, te smo puno, puno puta o tome razgovarali. svrha razgovora nije da dijete preuzme tvoj stav 100%, nego da se nauci s strahom
suociti i nositi.
s druge strane svaki covjek je specifican i ima neke svoje strahove, kao npr. mrak u sobi, koji naprosto ostane.
Ma nema tu nekog rješenja. To je njegov strah iz kojeg će on morati izrasti. Jedina sigurnost koju imam je da nas ne čeka ništa loše kad umremo. On, nažalost, želi dokaze za tu tvrdnju.
s ovim se slazem. to je naprosto to. zivot. rast. razvoj. niti mi mozemo umjesto njih izrasti, niti bi bilo dobro da to radimo, cak kad bi i mogli.