ok, onda ti nešto napiši, a i ja ću nešto smisliti. držim fige i čekam(o) izvještaj.anledo prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ok, onda ti nešto napiši, a i ja ću nešto smisliti. držim fige i čekam(o) izvještaj.
A zar ne mozes jednostavno doc i rec ona nece bit na satu? Ne kuzim zasto moras ista pisat i bit nesto ekstra obzirna. Kazes ne i to je to. Kakve probleme to moze izazvat?
s jedne strane, mislim da bi bilo fer da se takvo što i kod nas uvede, a s druge, sjetim se knjige M.J. Zagorke u kojoj glavni lik komentiraa: Isus je jahao na magarcu, a svećenici se voze u kočijama (mercedesima), Isus je besplatno krstio, danas sve moraš platiti. pa mi onda ni taj porez nema smisla.
Pa u nas taj porez vec postoji, tj. postoje drzavna davanja crkvi, i to ide iz svacijih djepova. U Njemackoj valjda drzava crkvi daje samo te vjernicke pare sto je po meni sasvim u redu. A ovo s obavezom placanja, to me se puno ne tice, to je unutarnji problem kc i njenih clanova. Al ipak bi mi bilo drago da potez izazove kontra efekt, i da se i broj posjetitelja kc i ostvareni prihod drasticno smanje.
Mogu ti reći kako je to u našem slučaju izgledalo kad bi njih nekolicina ostala u razredu za vrijeme vjeronauka. Mogli su raditi što hoće, i ja sam svojem sugerirala da si ponese knjigu ili nešto slično, ali on se nije mogao koncentrirati ni na što drugo dok sluša kako im učiteljica nešto priča. Počeo bi pratiti sat. A još kad su gledali biblijske crtiće, naravno da bi se zalijepio za televizor. Prema tome, u našem slučaju je to bila čista indoktrinacija "ispod stola". Očito se to razlikuje od djeteta do djeteta, ima ih koji su u stanju potpuno se isključiti, moj sin to nije bio (bar nije u školi, kod kuće je sasvim druga priča ali nema veze s vjeronaukom).
S druge strane, onih par puta kad bi se zaigrao s drugim dečkićem iz klupe (sve na satu vjeronauka!), onda su se njih dvojica - kartaliOk, nisu kartali ni belu ni poker nego su se igrali s kartama automobila/kamiona, ali ipak - meni nikako nije ok ni da se on u školi, za vrijeme nekog sata karta. Ali to je izgleda smetalo samo meni.
Na kraju je profunkcioniralo to s knjižnicom, pa se sad igraju u knjižnici (karte više nisu in, vjerojatno bi se inače i kartali ondje).
hvala svima i evo me.
bila sam nesnosno ponizna, ispricavala se milijun i osamstotisucaputa zbog, eto, cinjenice da ponavljam pricu od prosle godine kada sam vec jednom molila da se takve stvari ne dogadjaju.
uciteljica je rekla da ne moram pravdati tu nasu roditeljsku odluku i da je sigurno bila neka bas visa sila u pitanju kad je zavrsila u istoj ucionici u kojoj je bio vjeronauk.
ovo s podom je ok, tamo je tepihic namijenjen igri, nije morala klecati na kukuruzu. ali se vratila doma sa zdravo mario, nekom svetom krunicom kraljicom i 12 aposotola o kojima su bas ucili.
inace, prosle godine smo imali situaciju da je cesto u vrijeme vjeronauka bila upravo s ovom jutarnjom uciteljicom u skolskom vrtu i bavila se cvijecem (jucer ju je uciteljica iz boravka ostavila na vjeronauku, otici cu popodne i sa njom popricati jer smo stvarno dobre i super suradjujemo i bas mi je draga, tim vise me iznerviralo da je bas ona ostavila kcer na tako nespretan nacin u ucionici).
ovoj jutarnjoj uciteljici sam rekla da je meni to sa cvijecem bas super i totalno u skladu sa zivotnim stavovima da se bavi zivim bicima dok su ostali ucenici posveceni Bogu. pa sam jos dodala da ako stvarno u tih 45 minuta ne moze biti u nekom drugom (starijem, mladjem, ikakvom) razredu, ni kod pedagoga, ni kod logopedice, ni sa njom u cvjetnjaku, da je nama onda skroz ok da dijete ide kod skolskih kuharica s kojima je i inace super i da im pomogne oprati i natrgati salatu, oguliti koji krumpir, srediti limene posudice ili bilo sto sto one budu smatrale korisno provedenim vremenom.
u konacnici, uvijek mogu organizirati da tih 45 minuta netko od baka i deda bude s njom.
ona i jedan prijatelj su se igrali na tom tepihicu, a kad im je nestalo incpiracije sjeli su na svoja mjesta i odslusali ostatak sata jer su, naravno, znatizeljni s jedne strane, a s druge strane dobri su klinci pa ne zele ometati nastavu (niti smiju).
ma kakvi. njemačka financira svoje najveće dvije crkve i dalje.
evo vam link na video koji se temelji na knjizi koja opisuje kako država financira crkve. osim crkvenog poreza (i uštede troškova ubiranja tog poreza koji također ide preko države, negdje oko 1,8 milijardi eura kao i drugih sličnih troškova) u iznosu od 9,4 milijardi eura, država daje još 19,3 milijardi eura.
pod naslovom "lažno etiketiranje" ("etikettenschwindel") autor opisuje kako država (SVI porezni obveznici) u biti velikim dijelom financira crkvene ustanove poput religiozne vrtiće i škole, sam vjeronauk, caritas, bolnice, staračke domove, vojno i policijski duševnu pomoć i sl.
zašto "lažno etiketiranje" - jer sve pohvale za ove socijalne ustanove idu crkvama, a ne državi i državljanima. znači svi, bilo katolici, protestanti, pa i zločesti ateisti-kršćanofobi htjeli-ne htjeli financiraju katolički vjeronauk.
Mali prilog raspravi o porezu: http://www.novilist.hr/Komentari/Kol...ke-Dojcland%21
ovo je tocno, crkva se financira iz razlicith izvora u njemackoj iz vlatitih sredstava, preko sredstava svojih clanova, pa do crkvenog poreza uglavnom. ono sto svaka savezna drzava jos dodatno placa svojoj crkvi, bilo katolickoj ili evangelisitickoj ovisi od savezne drzave do savezne drzave. uglavnom najvise izdvaja bayern. bayern i hrvatska se po tom pitanju ne razlikuju, bayern je tradicionalno vrlo katolicki do te mjere da se nekad (vise ne toliko) katolicanstvo izjednacavalo sa biti bavarac, za razliku od ostatka njemacke gdje ostale savezne drzave placaju znatno manje i gdje su okolnosti po mnogo pitanja znatno liberalnije nego u tradicionalnom, zatvorenom, vrlo konzervativnom i katolickom bayernu.
razlika je medjutim velika u vjeronauku za razliku od hrvatske, ne postoji obvezatni klasicni vjeronauk (niti u bayernu) u sklopu skole, vec predmet religija gdje djeca uce o religiji opcenito sa naglaskom na njih tri krscanstvo, islam, judaizam. religijskih simbola po skolama i javnim ustanovama takodjer nema, kao ni pokusaja da se djeca ili bilo tko u javnom zivotu njemacke javno blagoslivlja, to bi znacilo ozbiljan problem i diskriminaciju.
u njemackoj sluzbeno zivi oko 8 milijuna stranca, a nesluzbeno jos toliko koji imaju nenjemacko podrijetlo, od toga samo u munchenu, glavnom gradu bayerna, sluzbeno je prijavljeno 20% stranaca.
Posljednje uređivanje od moia : 26.09.2012. at 18:44
Aha, snošljivost je na visini. Kako nekome uopce padne na pamet pitat se hoce li mu netko maltretirat dijete jer ne ide na vjeronauk.
Ako su novinari ovo sa Lustigom dobro Pee jeli, ja samo mogu reći: zbogom pameti!
Posljednje uređivanje od seni : 26.09.2012. at 18:51
Prenjeli
tražila sam na netu malo više o ovome, pa nađoh ovdje
- Bog za mene ne postoji, ja u njega ne vjerujem. Da postoji, ne bi dozvolio holokaust, strašna mučenja i ubijanja Židova u nacističkim logorima, kao u logoru Auschwitz gdje sam dospio kao dječak u dobi od 11 godina. Ne bi dozvolio ni pokolj u Srebrenici, koji se dogodio u ovom ratu, devedesetih - tim se riječima dvostruki hrvatski oskarovac Branko Lustig obratio u srijedu zadarskim učenicima sedmih i osmih razreda.
Ovo s Lustigom je prestrašno, zamisli, danas se u Hr školskoj djeci ne smije reći da se ne vjeruje u boga jer se nastavnici(!) ljute.
Nego, ova vaša rasprava oko Njemačke me sjetila jednog vrlo vrlo zanimljivog članka o utjecaju povijesnog, odnosno religijskog naslijeđa na obiteljske politike kojeg sam obrađivala u sklopu jedne teme, pa ću vam prenijeti važnije djelove. Riječ je o članku "The Religious Foundation of Work-Family Policies in Western Europe" (2009) autorice Morgan, K.J. Meni je ovo bila uživancija za čitanje.
Dakle...
Politike prema zaposlenim majkama u zemljama Zapadne Europe autorica dijeli na skandinavske i kontinentalne. Skandinavske “woman friendly” politike sveobuhvatno brinu o majkama i djeci, a porezima i socijalnim pravima ipak potiču majke da ostanu zaposlene. U kontinentalnim zemljama egzistiraju dva modela. Prvi se tiče Austrije, Njemačke i Nizozemske koje su dugo podržavale model muškog hranitelja obitelji, a nedostatak javnih usluga (vrtića i jaslica) majke je prisiljavao da ostanu kod kuće. Drugi model odnosi se na Francusku, Belgiju i Italiju koje su također podržavale model muškog hranitelja s relativno kratkim rodiljnim dopustom, ali i univerzalnim, besplatnim i dostupnim predškolskim javnim uslugama. Zemlje s duljom tradicijom pomaganjama majkama, Belgija, Francuska i skandinavske zemlje, imaju veći broj zaposlenih žena te veći fertilitet.
Zašto su zemlje odabrale različite politike i ostale na njima?
Reformacija, Francuska revolucija i stvaranje nacionalnih država narušile su autonomiju Katoličke crkve i proizvele sektaške rascjepe u mnogim zemljama, a to je dalje utjecalo na stranačke sustave i rane javne politike. Središnji konflikt sekularnih i crkvenih grupa, ili između različitih crkvenih grupa, krajem 19. i početkom 20. stoljeća događa se oko masovnog obrazovanja jer je obrazovanje bilo pod crkvenom domenom, dok su liberali zagovarali državnu, a tako je bilo i na drugim područjima socijalne države. No, religijski konflikti ne događaju se posvuda i ne u jednakoj mjeri, već ovise o odnosu crkve i države. Morgan ovu tezu potkrepljuje trima modelima religijske prakse, religijske podjele i vezanog političkog konflikta u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću koji će imati dugotrajni utjecaj na rodni aspekt socijalne države. Ti različiti modeli odnosa crkve i države i religijskih rascjepa oblikovali su jačinu religijskih snaga u politici i u društvu, utječući na političke stranke i snagu dobrovoljnih religijskih organizacija, ali i na zakone i na rane politike za žene, djecu i obitelji kroz oblikovanje različitih ideologija vezanih za uloge spolova i odnose države i obitelji, čime su položili temelje za načine na koje će države odgovoriti na promjene u obitelji u doba rasta socijalne države.
*Skandinavski model: fuzija države i crkve i religijska homogenost
Korijeni rodne ravnopravnosti u skandinavskim zemljama leže u njihovom karakterističnom religijskom naslijeđu. Nakon reformacije u 16. stoljeću, protestantizam postaje državna religija., a subordiniranost religije civilnom autoritetu (državi) te religijska homogenost minimalizirali su nastanak religijskih sukoba. Relativno mirna sekularizacija uzrokovana je inkorporiranjem crkve u državu, što je utjecalo i na politički razvoj pa su kršćanske stranke koje su se kasnije razvile uglavnom bile slabe. Religija je vremenom u 20. stoljeću postala sve marginalnija u društvu i politici. Zbog nedostatka rascjepa i niske društvene religioznosti, radnička klasa nije bila podijeljena između sekularnih i vjerskih sindikata i partija kao na ostatku kontinenta, što je utjecalo i na snagu političke ljevice. Manjak religiozne mobilizacije socijaldemokratima je omogućio i veću centralizaciju političke moći u državi, što je omogućilo razvijanje jedinstvenog sistema pružanja socijalnih uslsuga. Ukratko, spajanje crkve i države, slabi religijski rascjepi i rana sekularizacija utjecali su na obiteljske politike skandinavskih zemalja u ranom 20. stoljeću.
Skandinavske zemlje bile su, tako, prve koje su razvile zakone s jednakim pravima za žene i muškarce - već u 1930-tim godinama oba su partnera imala jednaka prava na razvod, podjelu imovine i sl. Individualizirano je pravo na socijalno osiguranje - dok je u ostatku Europe pravo žena na socijalna prava bilo povezano s bračnim statusom, u Skandinaviji je to bilo kroz državljanstvo. Ono što je u tom razdoblju važno je aktivna država oko obiteljskih pitanja, odnosno nazirući potencijal države za preoblikovanje radnih odnosa, individualizaciju prava i rodnu ravnopravnost. Takve sekularne politike i država ključ su za kasniju transformaciju.
*Klerikalno-antiklerikalni model: podjele u Belgiji, Francuskoj i Italiji
Klerikalno-antiklerikalni model razvio se u katoličkim zemljama s jakim antiklerikalnim snagama, poput Francuske, Belgije i Italije. Sve tri su zemlje s dugom poviješću konflikata između klerikalnih i antiklerikalnih snaga, što se kasnije reflektiralo u politici mješavinom supsidijarnosti i familijalizma tipičnog za demokršćanske režime s aktivnom uključenošću države u skrb i edukaciju male djece.
Francuska revolucija bila je napad i na Katoličku crkvu, a antiklerikalizam je ljevicu učinio žešćom u izazivanju tradicionalnih ideologija konzervativnih partija i aktera. Antiklerikalne snage gurale su širenje državnih ovlasti nad djecom i obiteljima - najuspješnije u Francuskoj, dok su religijske snage bile utjecajnije nad politikama u Belgiji i Italiji, ali su stalno bile izazivane i napadane. Antiklerikalni republikanci u Francuskoj i Belgiji Crkvi su u kasnom 19. stoljeću oduzeli kontrolu nad programima edukacije djece i inkorporirali ih u nacionalni sistem obrazovanja. Dolazi do ekspanzije obiteljskih povlastica (pronatalitetne politike) pa se ovlasti države još više šire. U Italiji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća talijanski liberali kreirali javni obrazovni sistem, potisnuli religijske organizacije i sekularizirali brak, no Crkva je uspjela zadržati prevlast nad preškolskim odgojem i socijalnim uslugama do 1960-tih, dijelom i zbog slabosti države.
Kao odgovor na antiklerikalizam, u Belgiji i Italiji nastao je pokret čiji je cilj bio očuvanje utjecaja Katoličke crkve kroz dobrotvorna udruženja za socijalne aktivnosti koja su kasnije evoluirala u demokršćanske stranke koje su dominirale politikom nakon 2. svjetskog rata. No, zanimljivo je da je ljevica bila manje uporna oko ženskih prava jer su žene smatrali glasačima katoličkih stranaka pa su Francuska, Italija i Belgija među posljednjim zemljama koje su omogućile pravo glasa ženama. Ukratko, sukob je urodio proširenim ulogama države u obrazovanju i predškolskom odgoju, što će kasnije postati važno za zaposlene roditelje.
*Prilagođeni model: Austrija, Njemačka i Nizozemska
Prilagođeni model nastao je u zemljama u kojima su religijske snage postale nadmoćne i zadržale svoj utjecaj. Konflikti oko obrazovanja i socijalnih usluga u Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji događaju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća i ne odvijaju se samo između klerikalaca i antiklerikalaca, već između protestanata i katolika, što je potaknulo rast subkulturnih organizacija koje su postale rasadištima političkih stranaka. U Nizozemskoj i Njemačkoj konflikti su razriješeni u korist religijskih snaga jer su se, unatoč neslaganjima, protestanti i katolici ujedinili oko očuvanja kontrole nad socijalnim i obrazovnim programima. Sekularne snage bile su u manjini pa su polako nestajale, a ljevica je izgubila oštricu antiklerikalnosti i izgradila prilagođene odnose s religijskim strankama. Sličan je ishod bio i u Austriji gdje je antiklerikalizam ubrzo odustao i država je očuvala suradničke odnose s Katoličkom crkvom, a rezultat je da su religijska udruženja razvila manje edukativnih i obrazovnih programa, uglavnom zato jer im je mjesto u politici zajamčeno ranije nego u Njemačkoj i Nizozemskoj.
Rezultat je institucionalizirana supsidijarnost kroz razvoj socijalnih usluga i nekih obrazovnih funkcija delegiranih religijskim i drugim dobrovoljnim organizacijama u Njemačkoj (npr. Diakonisches Hilfwerk i Caritas) i Nizozemskoj, gdje su dobrovoljna udruženja postala neizbježna u pružanju javno financiranih socijalnih usluga, no ti programi nisu bili od pomoći zaposlenim roditeljima jer to nisu bili cjelodnevni programi, što će se kasnije pokazati važnim. Kao ni ostatak Europe, ni ove tri zemlje nisu reformirale mnoge patrijarhalne elemente svojih obiteljskih zakona nekoliko desetljeća nakon 2. svjetskog rata. Primjerice, Njemačka je do 1977. u građanskom zakoniku žene spominjala kao domaćice. Politička dominacija vjerskih snaga rezultirala je i restriktivnim zakonodavstvom oko pobačaja, homoseksualnosti i dr. sve do 70-tih godina.
Ukratko, religijske podjele postavile su temelj religijskim strankama koje će dominirati u tim zemljama, a pomogle su u rađanju jakog, često religijskog, civilnog sektora u Nizozemskoj i Njemačkoj koji će biti ključan u isporuci socijalnih i odgojno-obrazovnih usluga. U Austriji je država zadržala te programe, ali je politika oblikovana konzervativnim familijalizmom demokršćana koji socijaldemokrati nisu kritizirali.
------
Eto, to je to. Doduše, ovo je prvi dio analize različitosti povijesnih korijena za zaposlene majke (kasno 19. i rano 20. st. kao kritično vrijeme u Zap. Europi za formaciju političkih stranaka i rane socijalne programe). Članak se nastavlja analizom tri desetljeća nakon 2. svjetskog rata kad su te naslijeđene politike i narav stranačkog sustava utjecali na javne politike prema zaposlenim majkama, ali to sad za ovu temu nije važno.
Oprostite na duljini posta, nadam se da je vama koje ste imale vremena za čitanje bio zanimljiv.
Zuska,Ja to gledam iz cisto estetskog ugla. Lijepo mi vidjeti sve te ljude sa puno cvijeca. Jos k tome, Cvjetna nedjelja mi je ujedno i znak da ce konacno opet proljece.Npr. meni nije lijepo vidjeti ekipu s maslinovim grančicama jer mi to nije asocijacija na, štajaznam, mir.
ne moras ici na egzoticne otoke za Bozic. Ovdje u nasoj staroj Evropi imas Kanare na kojima je uglavnom cist pristojnih 20+ stupnjeva u 12 mjesecu. I ja uvijek mastam da budem negdje na kakvoj drugoj klimi u vrijeme Bozica, ali ne zato da izbjegnem guzvu i kic nego zato da zagrijem kosti.Nekad, dok nisam bila mama, maštala sam o tome kako ću jednom kad budem imala svoje dijete u 12. mjesecu s njim otići na neki egzotični otok da se sakrijemo od božićnih kulisa i sadržaja u gradu, medijima, institucijama.... Meni je to iritantno, ne mogu si pomoći. Danas shvaćam da neću na egzotični otok
JuranaPotpis. No, netko je napisao da mi imamo ugovor sa Vatikanom po kojem je vjeronauk izborni predmet samo na papiru, a po svemu ostalome je ustvari obavezni.Ono što bih ja voljela je, čini mi se, prilično razumno: samo da se vjeronauk tretira jednako kao ostale izborne predmete. Konkretno, u školi mog sina, ako se na talijanski i informatiku ide u drugu smjenu, neka se ide i na vjeronauk. U školama u kojima se izborni predmeti raspoređuju u zadnje satove, neka tako bude za sve izborne predmete
JadrankaJa sam to cesto znala pitati moju prijateljicu kad mi se znala zaliti na nesto vezano uz skolu. Odgovor je uvijek bio da su nasi pedagoski radnici neprofesionalni i da se svete na djeci ako im se roditelji zamjere. Ona bi mi sve onda i potkrijepila konkretnim primjerima.A zar ne mozes jednostavno doc i rec ona nece bit na satu? Ne kuzim zasto moras ista pisat i bit nesto ekstra obzirna. Kazes ne i to je to. Kakve probleme to moze izazvat?
Posljednje uređivanje od Isabella : 27.09.2012. at 07:08
A propos Lustiga, ako ćemo procjenjivat postotnu vjerojatnost, meni je 99% da se to baš tako dogodilo, a ne da su novinari nešto krivo shvatili. Mislim... ono... i mene lecne da se neko tako "outa", ono baš "ne vjerujem u Boga", a ne u nešto upakirano tipa "ne znam jesam li gnostik/agnostik/ateist/ireligiozan sam/vjerujem, ali ne u Crkvu/vjerujem u energiju" itd. Ono... to se baš ne čita kod nas nešto.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.09.2012. at 09:11
Ina meni je nespojivo s pamecu i dobrim ukusom, da uopce ljude pitas da li ateisti, vjernici, ili nešto drugo. I inace, a kamoli na javnom skupu. To je njihova privatna stvar.
A ona jos da se zgrazas nad odgovorom, ma kakav kod da odgovor bio.
Nikako da stignem napisati nešto vise na ovom topiku o cijelokupnom ozračju odnosa civilna država versus institucionalizirana religija, jer je meni cijela ova problematika s vjeronaukom samo nusprodukt jednog naopakog sustava koji momenta no vlada. Vidim ovdje gdje zivim, da sve to moze biti normalno.
Zuska, interesantan prilog. Citala sam na vise mjesta o tom fenomenu. Neki autori dodaju i jaki utjecaj pesstolozzija na taj tipični germanski 3k kirche kueche kind.
Ako sam dobro brzinski pročitala, nije pitalo Lustiga, on je sam rekao... tj. nije zadržao svoj ateizam "unutar svoja 4 zida", kao što ni vjernici ne moraju svoju religiju... Ali je on naišao na zgražanje, jer je manjina, i ljudi se ne susreću s takvim stavovima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.09.2012. at 09:41
Nemam vremena bas puno pisati, ali koliko sam shvatila iz clanka nije ga nitko pitao nego je spontano u svom objasnjavanju sto je holokaust i njegovog osobnog prozivljavanja (i prezivljavanja) istog rekao i to da za njega bog ne postoji. Meni je to sasvim normalno i logicno da netko ako zeli javno izrazi svoj stav i svoja (ne)vjerovanja. Uostalom, i ja sam sklona u usputnom razgovoru ako nekako takva tema dodje na tapetu sasvim neoptereceno izjaviti da ne vjerujem u boga (iako ponekad cujem onu famoznu "pa moras u nesto vjerovati" recenicu na koju svaki put zelim odgovoriti "a zasto bi morala se oprostiti s razumom i logikom" ali se obicno suzdrzim).
Ono sto mi je strasno je da smo postali drustvo u kojem je moguce da se o necijem spontanom izrazavanju vlastitog nevjerovanja pisu novinski clanci! I da se na ovom forumu takvi istupi nazivaju "outanjem" (u smislu koliko je to postalo drustveno nepozeljno)...
Ako nista drugo, bar je to povod da se napisu i njegove druge recenice koje na zalost treba u ovom drustvu puno cesce spominjati - o holokaustu, o genocidu Zidova, pravoslavaca i Roma u Jasenovcu, o segragaciji u Vukovaru, o netrpeljivosti prema Romima itd itd itd...
Posljednje uređivanje od sillyme : 27.09.2012. at 09:48
moze biti da sam krivo pohvatala.
no bez obzira na to, poanta je ista.
A da je spontano rekao da mu je bog dao snage da prezivi, sve bi bilo super, jer se boga moze zazivati svakih pet minuta i na svim mjestima.
Nego, jel vam smeta npr. kad nekom vjerniku kazete neku dobru vijest, tipa, rodila sam bebu, il pregled je prosao super, a oni ko iz topa, Hvala bogu. Ja nikad ne znam sto bi na to rekla pa kazem onako dalmatinski, a e.
Ne, ja tu frazu "hvala bogu" doživljavam kao poštapalicu koja nema veze s religijom. Pa i sama to ponekad kažem (ne baš često, ali izleti mi), i ne mislim da time postajem religiozna
ni mene ne smeta.
ovo si dobro primijetila. i u tome je bit. covjek tamo nije dosao da propagira ateizam, nego je pricao o svojim najdubljim traumama kad je kao dijete dozivio holokaust i vidio tisuce svojih sunarodnika, a sigurno i veliki dio njegove obitelji kako ih se ubija na najsvirepiji nacin. pa tema je bila holokaust. i u tom trenutku je rekao nesto poput ovoga (a nije ni jedini koji se to pita i mislim da je pitanje sasvim legitimno) i onda se gospoda nadju uvrijedjena. ni zrnca empatije, da shvate da nije ni vrijeme ni mjesto da opet SEBE stave u centar zbivanja, nego zrtvu, tj. prezivjelog.
no, pretpostavljam, onako zlocesto, da vecina ucitelja ne vidi nista sporno u thompsonu i njegovoj magli sto se spusta iznad zagreba.
A zavisi... ako vidim da je cista podstapalica onda obicno nista ne odgovorim, nesto odklimatam glavom. Ako je bas zahvaljivanje bogu za nesto na sto nisam imala utjecaja vec smatram dosta rezultatom srece (to - zdrava beba i sl) onda isto promrmljam neko nedefinirano slaganje ili samo otklimam glavom. Ali kad mi kazu na moje da dojim "Bogu hvala da imas mlijeka" i sl. gdje se moje zasluge pripisuju svevisnjem, onda nisam bas tako kratka na jeziku pa im dam na znanje da sebe smatram zasluznom (ne ulazim pri tome u to da uopce ne smatram da bog postoji i sl)
No da, meni je isto neugodno kad se zbog drustvenih konvencija moram sloziti s necim s cim se ne slazem pa mislim da cesto ispadnem nepristojna jer mi je tesko i to "da, da" prevaliti preko usta kad se pripisuje zasluga necemu u sto ne vjerujem... zato klimam glavom, lakse mi je nego laganje.
Posljednje uređivanje od sillyme : 27.09.2012. at 11:36
Meni je to isto poštapalica.Ne, ja tu frazu "hvala bogu" doživljavam kao poštapalicu koja nema veze s religijom. Pa i sama to ponekad kažem (ne baš često, ali izleti mi), i ne mislim da time postajem religiozna
Trebalo bi te osobe koje smatraju da je ok da dijete koje ne pohadja vjeronauk sjedi u ucionici dok isti straje pitati da li bi njima bilo prihvatljivo da njihovo dijete bude na satu islamskog ili zidovskog vjeronauka?
Da li bi u toj situaciji rekli "pa nema veze, ne moze skoditi"
edit: zaboravila sam ubaciti citate, osvrnula sam se na temu o vjeronauku, ispricavam se
Posljednje uređivanje od Marsupilami : 27.09.2012. at 13:13
A što bi bilo da recimo u školi postoje 3 vjeronauka, katolički, islamski i pravoslavni.
I da vjeroučiteljica katoličkog nenajavljeno ne dođe na sat. I recimo siječanj je i zima je tramvaj u snijegu i te fore... i nemaju kud s djecom. I onda da ne sjede po hodnicima jer je hladno, pola ih pošalju na sat islamskog, a pola na sat pravoslavnog vjeronauka.
Kako bi to roditeljima djece koja pohađaju katolički vjeronauk izgledalo?
Nema veze, ne može škoditi...?
idemo dalje... naravno uvijek pod pretpostavkom daje istinito... http://www.index.hr/vijesti/clanak/b...na/639152.aspx
http://www.huknet.hr/?p=4897BRANKA LUSTIGA u Kninu je dočekalo gotovo sasvim prazno kino. Tek su tri osnovnoškolca sjedila u dvorani.
Roditelji i učitelji očito su se odlučili bojkotirati proslavljenog producenta i dobitnika Oscara. Lustig je, naime, djeci u Zadru u srijedu kazao da ne vjeruje u Boga.
"Za mene Bog više ne postoji", izjavio je Lustig, kazavši kako Bog sigurno ne bi dopustio holokaust ili genocid u Srebrenici. Zbog takve izjave su Lustiga, koji je kao dječak preživio Auschwitz, napali učitelji i roditelji zadarskih osnovnoškolaca.
Lustig je djeci trebao držati edukacijsko predavanje u organizaciji Festivala židovskog filma.
Posljednje uređivanje od mama courage : 27.09.2012. at 16:50
Mene to ni najmanje ne cudi.
Stovise, meni se cini skroz ocekivano.
ovaj incident ide u prilog tezi o kojoj smo raspravljali na početku upravo ovog topica i potrebi nekolicine nas da na ovom topicu raspravljamo o našim svjetonazorima i što je još bitnije našim identitetima i pravu da živimo tim identitetima... ateiste se ne diskriminira u hr! vi bi nama vjeronauk izbacivali iz škola?! kad manjina tlači većinu itd.
ovo što se dogodilo lustigu (kojeg se dizalo u nebesa kad je snimao film "schindlerova lista") je društvena realnost u hr... to je to ozračje religijske egocentričnosti i očigledne netrpeljivosti prema svemu što ne odgovara zadanoj društvenoj normi. to je taj manjak empatije za osjećaje i iskustvo Drugog i tolerancije za pravo na drugačije mišljenje. JA, pa JA i samo JA. s tim se mi Drugačiji svakodnevno suočavamo...
Prestrašno, svaki dan neki novi podsjetnik da u ovoj zemlji ima još jako puno posla da bi se u njoj dobro osjećalo.
a istovremeno je nik vujičić održao predavanje u oš vežica u rijeci.
nemam ništa protiv, da se razumijemo, al njegove poruke itekako uključuju boga. i nisam sigurna jel su "ja" poruke, u smislu meni je bog pomogao. il općenite.
Mislim da su vrlo opcenite.
Zar ne bi pravi vjernik trebao posrnulom vjerniku "za mene bog više ne postoji" pomoći da se vrati na pravi put, a ne ga izignorirati.
dodala bih... nije se lustiga bojkotiralo što ne vjeruje u boga, nego što se usudio to javno izreći. jer u hrvatskom javnom prostoru smiju samo biti zastupljene poruke i osjećaji hrvata, bijelaca, katolika (poput thompsona, keruma i inih). ovi ostali (židovi, ateisti, srbi, romi, kinezi, invalidi, pederi i ini) smiju živjeti (i preživljavati) u prelijepoj našoj, ta mi smo demokratska zemlja, zar ne? nismo tamnica naroda? i nadasve smo tolerantni i divni hrvati, u ogromnom broju smo još i vjernici...ali ipak, neka ti drugačiji od nas nastoje previše ne iskakati svojim drugačijim identitetom, jer svi smo mi na kraju ljudi? i čemu potencirati različitosti među nama? zašto isticati drugačijost?... drugačiji neka budu dovoljno vidljivi da se može reći: eto, vidiš kako smo tolerantni prema našim manjinama, a istovremeno neka budu toliko šutljivi i nevidljivi, da se ta divna i nadasve demokratska sredina ne osjeti previše istraumatizirana kad dođe u dodir sa drugačijim oblicima življenja i mišljenja.
a i kojim poslom je on u kninu završio, što nije u rijeku došao, nego u knin
mojca, baš lustigu, tebi, meni treba da ga netko vraća na pravi put, ajd molim te.
A mene više ništa ne čudi otkad je ona učiteljica u UK dobila otkaz jer je rekla djeci da Djeda Mraz ne postoji
Apropos Lustiga, nisam ništa bolje ni očekivala od svojih sugrađana jer dok god su nam Duhovne obnove posjećenije od npr. predavanja o boljem roditeljstvu i suzbijanju nasilja među mladima, te dok (netko je to dobro primjetio) Thompson još uvijek žari i pali svojim govorom mržnje i ulazi u uho prosječnom sedmogodišnjaku, a roditelji ne vide ništa loše u tome, naivno mi je nadati se da će se išta u dogledno vrijeme promijeniti na bolje. Doduše, osobno sam se okružila uglavnom istomišljenicima, ali svako toliko doživljavam bezobrazne upade u svoj osobni prostor od ljudi s kojima bih uglavnom bila na eventualnom "dobar dan" jer se osjećaju pozvanima da me izvedu iz mraka. A meni je u mom mraku savršeno dobro
Lustig je gostovao u Zadru i Kninu, u sklopu spomenutog programa, odnosno Edukacijskih jutara.U sklopu 6. Festivala židovskog filma, a već četvrtu godinu za redom, organiziran je obrazovni program za djecu i mlade - Edukacijska jutra. Cilj ovoga programa je približiti mladima tragediju Holokausta na njima razumljiv način te prenijeti osnovne ideje Festivala: promicanje tolerancije, čovjekoljublja i prihvaćanja različitosti.
zbog ovog cilja (boldanog) je organizirano u Kninu (gostovanje je podržala i gradska uprava Knina, kao i MZOS i Agencija za odgoj i obrazovanje).
ranije je, zbog toga, bilo organizirano i u Vukovaru.
iako je vjerojatno cvijetino pitanje bilo retoričko
Naravno da nam ne treba... ali bilo bi kršćanski razumjeti da je vjera u boga poljuljana/nestala i pokušati vratiti ovčicu u stado... ups, pa on čak nije ni ovčica iz njihovog stada... Pa što ih smeta što je neki Židov rekao da nema boga, pa to je isto ko da je Hinduist to rekao.a i kojim poslom je on u kninu završio, što nije u rijeku došao, nego u knin
mojca, baš lustigu, tebi, meni treba da ga netko vraća na pravi put, ajd molim te.
Super si ih pobrojala. Joj, kad čujem ili pročitam nešto od toga, kosa mi se digne.
Ali, nešto drugo me muči i to se jako često pitam. Ima jako puno tih polariteta (vjernik-nevjernik, hrvat-manjina (srbin najčešće), invalid-neinvalid, teško bolesna osoba - zdrava osoba, zaposlen-nezaposlen (ili penzić/student), homo/bi-hetero, žena-muškarac itd.) u kojima se jedna strana osjeća manjinom, ponekad šikaniranom, a ponekad zanemarenom i ignoriranom manjinom, ili jednostavno slabijom stranom, obespravljenijom. I sad da idemo analizirati jednu po jednu osobu u ovoj zemlji, ispalo bi da je barem po jednoj liniji na neki način manjina ili ona slabija strana.
Zapravo, ispalo bi da smo svi na neki način manjina u nekom trenutku. Otkuda taj nesenzibilitet za manjinske pozicije u društvu koje nisu "moje"?
hm. o tome bi se dalo razmišljati. al ne bih ja išla spuštati na osobni nivo. onda dolazimo do nezaposlenog bivšeg branitelja kojeg je napustila žena i koji se iz jada iživljava na splitskoj rivi. npr.
nego, kad smo već kod splitske rive, ona je odličan primjer.
prošle godine i ove godine. gay pride. ajmo malo dalje u prošlost. isto mjesto - podrška norcu i podrška gotovini.
isti ljudi, isti splićani. nisu počeli voljeti gay-eve, a mrziti gotovinu u međuvremenu
hoću re
Živjela sam u Splitu, išla u osnovnu školu u koju su išla djeca iz dva kvarta, u jednom su živjela mahom vojna lica, a u drugom mahom gastarbajteri povratnici. I zaljubim se tako ja, kći vojnog lica u sina jednog gastarbajtera. Ja 8., on 7. razred,
Tražila sam da objasni, ne sjećam se pojašnjenja za prvo dvoje ali Židovi su izdali Isusa, bog ih je kaznio pa lutaju od nemaila do nedraga, nemaju svoju zemlju i dobro da im se desio holokaust i svašta nešto
moja frendica je 2010. posjetila jednu obitelj za uskrs. i voze se oni tako u autu, vozi otac te obitelji, ona sjedi kao suvozačica, ozada njegova kći i njeno dvoje djece. i pričaju djeca nešto oko uskrsa i moja frendica nešto reče u smislu: "svatko može slaviti što hoće.", kad njegova curica onako nonšalantno izjavi: "židovi su ubili isusa." moja frendica se zgrozila, ali kad je vidjela da otac ne reagira, odšutjela je. a, što bi i mogla reći.
ovo bi bio taj film koji je povrijedio učenicu vjernicu, barem trailer: http://vimeo.com/channels/278855/29442092
Posljednje uređivanje od mama courage : 27.09.2012. at 20:29
odlično pitanje...
da se nadovežem komentarom na ono što upravo pročitah ovdje link
mene bi zanimalo otkud toliko samozaljubljenosti i samouvjerenost kod osoba koji ovakvo što izjavljuju (i/li takvo što misle, da ne generaliziram i prozivam sve katolkinje)... zar misle da se katolici u hrvatskoj (tj. hrvati) stvarno nemaju što preispitati o onome što se dogodilo u njihovoj domovini za vrijeme drugog svj. rata? koliko tu ima nekog osobnog (ne oktroiranog) promišljanja o vlastitoj (osobnoj ili kao dio kolektiva) odgovornosti...– U filmu postoji scena u kojoj dječak, prije svoje smrti u Auschwitzu, pogleda u crkvu i zapita se kako je moguće da je ona tako veličanstvena izvana, a u njoj sjede ljudi koji su u stanju pokrenuti križarske ratove. Mogu razumjeti da je to nekoga pogodilo, no treba imati na umu da su upravo taj film Ujedinjeni narodi odabrali prikazati u državama diljem svijeta na Dan sjećanja na holokaust.
– Školstvo nije pod ingerencijom lokalne samouprave, ali kao gradonačelnica i katolkinja mogu vam reći da ne podržavam prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca – rekla je, uz ogradu da nije gledala film, pa da može odgovoriti samo načelno.
što je toliko zgrozilo roditelje i učitelje u zadru i kninu? da su se morali suočiti s tim da je ndh bila nacistička marionetska država? da je u toj državi počinjen genocid nad srbima, židovima i romima? i da udio kc u tom strašnom zločinu (bilo počinjenim od strane vjernika ili klera) nije baš bio toliko nezanemariv koliko bi oni svim srcem željeli da jest? zar se može biti toliko bahato i bezobrazno slijep i oplakivati samo one žrtve koje se smatra dostojnim suza?
da ne govorimo o domovinskom ratu i zločinima počinjenim od strane hrvata, u ogromnoj mjeri katolika (kako popis veli)... tko je tjerao zatvorenike da piju kiselinu, tko je mlatio zatvorenike i ubijao civile?
Čitam danas o bojkotu Lustiga u Kninu i sve mislim da se tu bespotrebno diže prašina, bilo da se diže oko toga što je Lustig izjavio ili oko toga što ga je netko bojkotirao dan kasnije.
Lustig ima pravo misliti, osjećati se, djelovati, izražavati svoje stavove, u okviru nekih razumnih granica (koje ovdje nisu povrijeđene, čovjek je govorio o svom iskustvu i zadržao se na komentaru u vezi osobnog stava, bez da je ikoga pokušavao uvjeravati u nešto), kako želi. Mislim da nekoj normalnoj osobi to ne bi trebalo biti sporno kad slušaju predavanje o nečijem osobnom životnom iskustvu, neovisno o vlastitim stavovima.
S druge pak strane, Lustigovo osobno životno iskustvo nije dio redovnog školskog programa koji se *mora* proći, već nešto *ekstra* što su neke škole imale priliku ponuditi učenicima. Učenici u Kninu su, nakon ovih iz Zadra, imali priliku upoznati jednog oskarovca, priznatog svjetskog umjetnika, s bogatim - i bolnim - životnim iskustvom, koje bi ih moglo obogatiti, zamisliti ili im pružiti uvid u neke povijesne strahote, ali Bože moj (kao poštapalica, jel), ovo je slobodna zemlja, zar ne? Pa tako i tog Lustiga, bez obzira na to što ima jedno bogatstvo koje može ponuditi a koje im se ne nudi svaki dan upoznati, ravnatelji, roditelji i učenici imaju pravo i - bojkotirati. I ma koliko taj bojkot možda bio neutemeljen, infantilan ili promašen na više različitih razina (a što mislim da jest), *ni oko toga* (bojkota) se ne bi trebala dizati neka posebna novinska prašina. Šteta za klince što ih je tamo neki ravnatelj zadržao u školi (ako je to bilo za vrijeme nastave), i šteta za čovjeka koji je htio nešto ponuditi a iznogirali ga, ali što sad, ni prvi ni zadnji put da do tako nečega dolazi. Sloboda ide u oba smjera, on može govoriti i prikazivati što hoće, ali i oni mogu odabrati ne htjeti ga slušati.
Sve skupa žalosno.
Zalosan je taj mentalitet stada i nametanje svojih frustracija i predrasuda djeci. Prije godinu dvi sam bila na nekom medjunarodnom atletskom mitingu u st, i u nekom trenutku je nastupao neko iz Srbije i ljudi su mu zapljeskali kod predstavljanja kao i drugima, a onda sam zacula iza sebe djecji glas, ma ko to pljesce Srbinu, i okrenem se pogledati tko to kaze, a ono neko djetesce od pet sest godina. Bas mi je to bilo tuzno, da su vec usadili mrznju u njega.
abcdefgh, sjajan post. potpisujem u potpunosti.
Ne namjeravam se petljati u ovaj topic, niti ću dalje, samo bih na ovo dodala malo zapažanje jer si neke važne osobe zaboravila.
Uglavnom si ovdje u pravu, tako nekako ispada to neko "masovno, narodno, pučko", ne znam kako bih to nazvala, mnijenje, kako si opisala.
No, pogledajmo da ponekad kod nas bez problema itekako "imaju pravo glasa i izjašnjavanja" Hrvati, bijelci, a da nisu katolici.
Koji su to?
Konkretno, naš predsjednik i premijer (obojica su meni osobno super, zasad, ali nije tu bitno što ja mislim o njima).
To su čelni ljudi države, a nisu katolici, dapače, nisu ni vjernici. Nemoguće da su njih birali samo ateisti, nema ih dovoljno u državi za toliko glasova.
Ili to znači da kod nas možeš slobodno istupati s ireligijskim shvaćanjima samo ako si na vlasti?
Pravila pisanja postova
