Htjela sam reći da je u redu da im se ne sviđa vlast.
Htjela sam reći da je u redu da im se ne sviđa vlast.
uz to:
institucija religije nije ni partija, ni civilna organizacija, niti ni jedna demokratski organizirana organizacija koju su njeni pripadnici ovlastili da ih zastupa u demokratskoj gradanskoj drzavi.
ulogu medija necu komentirati, ali za jedno dvadeset godina ljudi ce se cuditi kako je uopce takav nacin komunikacije bio moguc.
bas gledam ove signifikantne razliku u sadrzaju, nacinu, retorici, te opcenito nastupu u austriji i hrvatskoj.
okej u austriji se radi o brosuri, ne o konceptu zdravstvenog/spolnog odgoja koji vec postoji i ne stavlja se u pitanje.
ne trebam ni napomenuti da se naravno niti kardinal, niti visi duznosnici crkve ni ne oglasavaju. program javnioh skola nije njihova domena. i to znaju svi.
organizacije koje se oglasavaju u austriji, osim sto ne potpiruju histeriju, se bave cinjenicama, a ne izmisljanjem istih.
oni recimo kazu, da pojedini djelovi brosure nisu po njima u skladu s krscanskim vrijednostima. sasvim ok. bez obzira sto pretpostavljam da sami vjernici se ne salzu 100% sto krscanske vrijednosti jesu ili nisu, ta izjava izrazava njihov stav i korektna je. moze biti da brosura nije u skaldu sa svim krscanskim vrijednostima, ali posto zivimo ne zivimo u teokraciji, nego u demokratskoj, gradanskoj drzavi, to je i logicno.
u hrvatskoj ne samo da (pozivam se na novine koje su mi dostupne na netu, moze biti da ne izvjestavaju korektno) je na snazi spin i manipulacija, koja je vec na granici neukusa, nego ocito crkvene vlasti valjda misle da su neka partija ili nesto slicno, pa ministra prozivaju zmijom, a bozanic se valjda smatra novim mesijom, pozvanim da sprijeci razaranje covjeka.
naravno uz objasnjenje da nije bilo javnog konsensusa niti se pitalo gradane.
hm...hmm
da ga netko mozda pripupita da li je bilo javnog konsensusa, referenduma, ili nekog slicno propitivanja gradana kada su se sklapali vatikanski ugovori?
da li se pitalo roditelje kada se uvodio vjeronauk u skole. svaki tjedan skolske godina, dva puta, dugih 12 godina?
paralela ne ide u smijeru, da ako nisu jedni, da ne trebaju ni drugi.
paralela ide u smijeru:
ako se postavljas kao moralna i eticka instanca u nekim pitanjima, onda to trebas biti i to 100% u svim pitanjima.
ako to nisi, a nisi, onda su potrebni malo bolji argumenti.
Ne znam gdje bih linkala ovaj tekst, pa ću ga staviti ovdje, mislim da paše:
http://www.banka.hr/komentari-i-anal...utro-swaziland
Slažem se s većim dijelom teksta i kamo sreće kad bismo, umjesto o ZO-u, raspravljali o dizanju kvalitete obrazovanja u javnim školama. Međutim, imam problem sa stavom autorice teksta koja s visoka gleda na raspravu oko ZO-a i docira i jednima i drugima kako se bave nebitnim stvarima.
"I upravo je to razlog zašto je rasprava o zdravstvenom odgoju i vjeronauku u školama sasvim promašena. Za neke je uvođenje zdravstvenog odgoja festival demokracije. No da bi demokracija mogla funkcionirati, potrebno je obrazovano stanovništvo. I sve se čini da će učenike u školama učiti seksolozi "da netko ima dvije mame i dvije tate“ ili vjeroučitelji "da je homoseksualizam bolest“. No zapravo bi se trebali zapitati tko će ih naučiti matematiku i fiziku."
Pa mi nije jasno kako je ona to zamislila. Da jedni viču protiv ZO-a, a drugi ih ignoriraju jer u obrazovanju ima prečih problema?
Pa upravo oni koji brane ZO, ne brane ministra i SDP, nego znanstveni diskurs u obrazovanju.
Pretpostavljam da je mislila da je i ministar morao imati prečih briga od navrat - nanos uvođenja zdravstvenog odgoja.
Ja se ljutim pa ne ljutim (kao cvijeta), uglavnom, potpisujem seni i cvijetu i vjerojatno još ponekog.
imam osjećaj da moja kći od devet godina bolje razumije gender theory od gospodina iz članka (prije neki dan je došla doma i rekla da je primijetila da se u sporednoj učionici - na satu biologije pretpostavljam - govorilo o ljudskom tijelu i to samo prikazujući tijelo dječaka). link
možda previše brijem, pa me zanima od mojih sugovornica, kako vi doživljavate ajmo reći upravo i konkretno (da ne idemo u daljnje analize) ovaj (prvi) postulat da je spol - prirodno, a da je rod - društveni konstrukt? razumijete li što se time želi reći? što je (baš u ono vrijeme) simone de beauvoir mislila kad je rekla "ženom se ne rađa, ženom se postaje"? ne što se na osnovu toga očekuje i želi (ovo što gospodin pretpostavlja), nego što ta rečenica znači, samo kratko, u jednoj rečenici?Tim biološkim određenjem čovjek je prirodno određen ili kao muškarac ili kao žena, drugim riječima: spol mu određuje i rod; ono što je po spolu, to je i po rodu. Tako u prirodi.
Gender perspektiva dokida to preklapanje spola i roda. Spol i rod treba odvojiti, jer je taj spoj, tvrde oni, društveni konstrukt.
To su za njih dvije potpuno različite stvari pa biološke razlike ne bi više imale nikakvu ulogu ni u određivanju nečijeg »roda«, kao ni njegove »spolne orijentacije«.
i je li vam ta rečenica kao takva sporna?
mislim meni je jasno, barem se nadam. ali samo malo nesigurna, jer vidim koliko se te pojmove pogrešno tumače, a vidim da i neke forumašice to tako shvaćaju kao gospodin iz linka...
dajte samo kratko, ne morate pisati elaborate
hvala![]()
Što je ona htjela reći? A biće da se ženom postaje kao posljedica neke velike romantične ljubavi? Ako je to htjela reći, onda sam ja "žena s muškim mozgom"? Zezam se (ali malo), ja tu rečenicu, u stvari, ne kužim, ono - to što sam "žena" tj. ženstvo... ja ne kužim da me to toliko puno opisuje. Nemam pojma jesam li na tragu, ili totalno off.
e, i super da malo o tome pričamo, zadovoljna sam
jasna mi je simone u potpunosti, ali moram priznati da o gender teoriji znam jedino što sam ovdje pokupila, a to znači da u principu jedino znam što ona nije
al da me netko pita što ona jest, ne bih znala reći više od te jedne rečenice od simone![]()
ok ,sad me ina zbunila sa sartrommožda i ne razumijem u potpunosti
![]()
ne misli simone de b na nikakvo ženstvo nego žena u toj rečenici znači - žrtva
evo još nešto zanimljivo:
feministička teologija
evo i link
http://www.glas-koncila.hr/index.php...&news_ID=21665
Molim ključ za tumačenje simone de b. Razumljiv mi je muški Lenon o ženama, ali ovo - jok. Takva mi je oduvijek bila, ako dobro kužim, njene beletrističke teme su bile sve neke stila "Šimića" "rađe bi da mrem u žaru revolucije", samo kod nje se mijenja riječ "revolucija" u riječ "ljubav". Ja tu Hirošimu, moja ljubavi i ostalo nikad nisam kužila. Ali ni pola onoga što pišu oko majčinstva ("ljubav na prvi pogled", "odmah sam znala ovo ili ono", ali znam ja da nije problem u mojem ne-ženstvu, nego ono.. .nisu sve žene uopće iste... tj. ja se fakat pitam - što to znači "žena" - osim očitih tehnikalija, koje su u moderno doba - zamjenjive.
Biće sam ja taj rascijepani čovjek. Zezam se.
Vezano za to ja se držim McKinseyja (ako je to bio on, onaj što je napravio neku gender-skalu od alfa-mužjaka i ženki, pa prema sredini), on mi je nekako dobro pogodio te muško-ženske gradacije.
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.12.2012. at 14:27
uvijek kad je najinteresantnije ja moram ići raditi
ok, ajmo samo kratki crash kurs
prvi val feminizma je bio početkom 20. stoljeća, to je vrijeme sufražetkinja. kad su žene izlazile na ulice i tražile politička prava za sebe. pravo da glasaju i sl. one tada nisu propitivale svoju (žensku) "ulogu" u društvu, nisu se opirale tome što recimo ne smiju studirati, što udajom njena imovina postaje muževlja i sl. što je ženino da rađa i da ima djecu.
u drugom valu feminizma (to je ovo doba simone de beauvoir) se upravo ta "prirodna" uloga žene, da rađa, da bude majka, da brine o obitelji, a time da ne radi i da ne gradi identitet mimo ovog "obiteljskog" tj. "prirodnog" samim tim što jedino ona može roditi, pa i vjerskog, jer je tako bog odredio - propitivala. i došlo se do zaključka da se ženom (kako se tada pojmilo što je žena i što treba biti) ne rađa, tj. ulogu žene ne određuje njen spol, tj njeni reproduktivni aparat, nego društvo nameće joj tu ulogu. odmalena se djevojčice uči da je najveći fazon udati se i imati djecu (i nas su uvjeravali da je to super).
je li to sad jasnije? nema tu nikakve ljubavi
/nastavim dalje/
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.12.2012. at 14:30
ja ne kužim što točno pitaš? (možda jer nisam vidjela link?) jasno je da je rod društveni konstrukt, u krajnjoj liniji može se pogledati kroz povijest kako se pojam "žene", (a i "muškarca") mijenjao pa da bude jasno da ta kategorija nije biološki determinirana. druga je stvar što se vrlo često, u nedostatku argumenata, povlači "uberargument" biologije, a u svrhu zadržavanja postojećeg stanja- pa tako i dalje vrijede naše stare- jedna je mama! daj dite materi! i slične "istine", (ovo su one kojih se na prvu sjetih), a poanta je u tome da su to naučeni obrasci, okolinski uvjetovani, ne biološki!
e pa točno to! uvijek se sjetim kako je seni jednom pričala kako njena kćer voli tartufe i kad god ju na tržnici pita za tartufe, prodavačica komentira kako će se morati dobro udati ukoliko voli tako fino jesti?!!
odmalena slušamo kako smo mi "nježniji" spol, kako mi više "marimo" za djecu, kako su djeca nama privrženija pa je logično da smo im mi posvećenije ( nauštrb karijere), kako su žene koje puno rade "karijeristice", koje baš i ne mare za tu djecu- pa se tako većina žena i ponaša, lakše je to, nego bakćit se sa društvrnom osudom i grižnjom savjesti (što ne zadovoljavaš kriterije za Ženu)
i to je vrlo aktualna problematika; moja obitelj uskoro putuje preko oceana jer sam dobila mogućnost edukacije na renomiranom sveučilištu, suprug će biti na porodiljnom dopustu za to vrijeme, svi ljudi koji za to čuju dive se od srca mom velikodušnom mužu koji putuje sa mnom. i biti će na porodiljnom. trebam li napominjati da sam ja na porodiljnom već 6 mjeseci od kojih je MM veći dio vremena bio na putu i da se meni nitko ne divi?![]()
zanimljivo je da se feministkinje međusobno stalno raspravljaju i kritiziraju.... tako je na revolucionarne zaključke u drugom valu (dobro je sasa primijetila)uslijedio treći val... koji je zamjerao drugom valu sljedeće:
a) u drugom valu se govori samo o bijelim ženama zapada, srednjeg sloja... gdje su siromašne, invalidi, crnkinje, gdje su žene azije i afrike? (postkolonijalni feminizam)
b) ta seksualna dihotomija_ žensko-muško se ne sviđa ovim u trećem valutu sad upada judith butler koja je ono... ajme, teška za razumijeti. u biti ona se s jedne strane pita, zašto samo ta dva "kalupa", gdje su recimo transrodne osobe? a drugo... ono što ona smatra je da je i biološki spol - konstrukcija. da se radi o performativnosti (uf, teško za objasniti, odoh naći nešto na netu).
sad, one tu stalno raspravljaju, kritziraju jedna drugu, stalno povlače stare filozofe poput freuda, pa onda tu su i michael foucault, lacan i sl.
pa jer je konstrukt takav. majka je Prvi roditelj! i to je onda logično. u mnogim slučajevima i bolji roditelj- no ne zbog biologije- nego zato što otac nikada nije pošteno niti stupio na scenu! osim kao autoritet, ili zabavljač. ne svakodnevno i u punini roditeljske uloge, kao majka!
pa koliko samo na forumu ima izjava kako majka zna bolje! naravno da zna, ako se jedina informirala, ali nije istina da smo biološki, DNK predisponirane za spretnije presvlačenje pelena- da banalizaram do kraja!
Sve što jest i što želi biti
Ako se netko osjeća manje ženom, osjeća se tako zbog društveno nametnutih obrazaca.
Banaliziram, žene gledaju sapunice, kuhaju i spremaju, dok muškarci gledaju nogomet, cijepaju drva i love mamute; pa se onda žena koja voli loviti mamute, a ne gleda sapunice i mrzi kuhati osjeća manje ženom, a tako je gledaju i drugi.
Je li žena koja ne rodi manje žena? Ili žena koja svojevoljno ne želi imati djecu? Ili žena koja se nikad nije zaljubila? Ili žena koja ne voli kuhati, peći kolače, čistiti i spremati?
Ajmo još više banalizirati - je li više žena ona koja se šminka i oblači u kostimiće ili ona koja nosi traperice i bakandže? Nama je tu svejedno, ali društvo ima odgovor![]()
evo o judith butler
ona to objašnja na način da kaže kada muškarac oponaša ženu, tzv. drag queen, on oponaša ono što misli da je žensko. u biti ne oponaša samo on tako, nego svi mi "oponašamo" rod kako mi mislimo da treba biti. znači ponašamo se onako kako mislimo da se žene trebaju ponašati. na taj način smo žena.Performative Acts and Gender Constitution (1988)
Butler begins to develop her arguments of the performativity of gender in this essay, which she later expands upon and continues to work through in her book Gender Trouble. Butler uses Freud's notion of how a person's identity is modeled in terms of the normal. She revises Freud's notion of this concept's applicability to lesbianism, where Freud says that lesbians are modeling their behavior on men, the perceived normal or ideal. She instead says that all gender works in this way of performativity and a representing of an internalized notion of gender norms.[25] Butler argues for a performative understanding of gender, as opposed to the idea that gender performance is an expression of some sort of innate or natural gender. Butler argues that the performance of gender, itself creates gender. Additionally, she compares the performativity of gender to the performance of the theater. She brings many similarities, including the idea of each individual functioning as an actor of his gender. However she also brings into light a critical difference between gender performance in reality and theater performances. She explains how the theater is much less threatening and does not produce the same fear that gender performances often encounter because of the fact that there is a clear distinction from reality within the theater.
recimo, mene uvijek začudi i nanervira članak u novinama tipa: promjena spola: mladi xy želi promijeniti spol u žensko. on se oduvijek osjećao kao žensko... pa sad ide njegov intervju u kojem tip veli: oduvijek sam volio kukičanje i nisam se htio igrati nogometa! (????)
nisam filozofkinja, pa malo teže razumijem ove sve navode:
Ključni argument u Gender Trouble bio je da je koherencija kategorija pola, roda i seksualnosti, koja se čini prirodnom u primeru muški rod i heteroseksualna želja u muškom telu, jeste zapravo socijalno konstruisana kroz repeticiju stilizovanih činova. Ovi stilizovani telesni činovi svojim ponavljanjem produkuju esencijalni, ontološki rod. Na ovaj način Butler smatra pol, rod i seksualnost performativnim. Performiranje roda, pola i seksualnost nije, međutim, dobrovoljan izbor; Butler ove kategorije smešta u foucaultovski "regulativni diskurs". Ovaj diskurs, zvan još i "okvirom inteligibilnosti" kao i "disciplinski režim" odlučuje unapred koje su mogućnosti roda, pola i seksualnosti društveno dozvoljene i koje se pojavljuju kao koherentne ili "prirodne". Regulativni diskurs uključuje u sebi i "disciplinske tehnike" (takođe, pojam pozajmljen od Foucaulta), koje uslovljavaju subjekt da izvodi specifične stilizovane radnje, čime održava pojavnost ovih kategorija kod subjekata kao "suštinskog" roda, pola i seksualnosti koje diskurs sam produkuje.
Takođe značajan deo njenog rada tiče se konstruisanja "prirodnog" ili koherentnog roda i seksualnosti. Butler eksplicitno izražava sumnju u biološko navođenje binarnog pola, smatrajući da polna tela po sebi jesu konstruisana regulativnim diskursom. Pretpostavljena očiglednost pola kao prirodne biološke činjenice otkriva koliko je duboko pohranjen u diskursu njegovo produkovanje. Kada se polna tela jednom prihvate kao "prirodna" ili kao nesumnjive "činjenice", ona služe kao alibi za konstruisanje roda i seksualnosti, koji se neizbežno prikazuju određenijim kulturom i mogu se dalje smatrati jednako prirodnim izražavanjem ili konsekvencama fundamentalnijeg pola. Butler smatra da se na temeljima konstrukcije prirodne binarnosti pola jednako kao prirodni konstruišu binarni rod i heteroseksualnost. Na ovaj način Butler smatra da, bez kritike pola kao produkta diskursa, razlika između roda i pola kao feministička strategija suprotstavljanja konstrukcijama binarno asimetričnog roda i kompulzivnoj heteroseksualnosti jeste neefikasna.
Koncept performativnosti roda je ključan u njenom radu. Performativnost se proteže van roda i može se smatrati punom teorijom subjektivnosti. U njenim skorašnjim radovima, u kojima se odvojila od pitanja roda, ona i dalje smatra perforamtivnost teorijski centralom idejom.
(hm... ja ne volim kukičanje, jesam li uopće žensko?)
kome govoriškao pravnica bih rekla da ti filozofi (filozofkinje) ionako samo... filozofiraju
... a tako me zanima to područje i što nam oni u biti žele reći.
u svakom slučaju, nitko nikome ne nameće da bude ono što ne želi. nijedan mali hrvatić ne mora reći da je žensko. mada, što je to tako loše i da kaže da je žensko? da jedan dan osjeti kako je to biti žensko? eh.
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.12.2012. at 14:58
da, vidiš. zanimljivo. nitko da se obuče u marie curie?![]()
jednom sam napisala, pa prenosim: Poznatoj feministkinji Simone de Beauvoir često se spočitavalo što nije majka, optuživalo ju se da mrzi majčinstvo, istodobno nitko se nije našao za shodno zapitati, zašto je njen partner, poznati filozof Jean-Paul Sartre, bez potomstva. Je li danas uistinu drugačije?
ne stignem vise, ima tu raznih razloga.
li zasto se sada te teorije razapinju, ti je vrlo jednostavan.
ne mozes razapinjati "ravnopravnost spolova" (a to je jedino i to u vrlo rudimentarnom obliku obzirom na 2 (dva) sata koja su za to predvidena kurrikulumom, sto ce se predavati) to je humanisticka i ustavna kategorija, ne samo Hrvatske nego i gradanske europske demokracije). dakle u toj tocci je tesko diskreditirati program.
e sad, ako uzmes se uhvatis naziva rodne teorije, pa malo zakuhas, dodas, izmislis..itd (zovem na rucak u najbolji restoran, ako se pokaze tocnim da ce razrednici/ili drugi ici djeci objasnajvati postavke Butler, koju vjerojatno ni sami ne poznaju)
onda je lakse sebe postaviti u ulogu spasioca moralnih dobrota.
i to sve po istom principu:
kao sto vidis pristup spolnosti ala apstinencija, ne kontracepcija..itd nije suprostavljen "uobicajnoj spolnosti" mene tebe, prosjecnog gradanina koji je tretira kao privatnu stvar(u okvirima zakona, razumije se)
nego sodomi, gomori, trampolinima..itd
jer inace bi 95% (ovo ja odoka) gradana bilo okarakterizirano, kao nemoralna celjad koja bira minimum minimuma.
a to bas nije politicki oportuno.
ovo je malo ot, ali moram- prije par godina tražila sam u knjižnici bogdana ogrizovića drugi spol od simone. teta nije znala o kome pričam, a ni u bazi je nisu imali. ništa od simone! i dobro, kupila ja knjige u međuvremenu, kada ovo ljeto u knjižnici tražim knjige za more, i čeprkam, čeprkam, kad li, na najdonjoj polici, kraj sartrea- ugurana naša simone!! pa nije li to ironično? da je baš ona, završila kao bezimena, stisnuta uz njega?
evo samo ubacujem samo malo onoga s čime su se (pretpostavljam) feministkinje drugog vala suočavale, kad su govorile o tome da se kao žena ne rađa:
The sight of the female form tells us that woman is not destined for great work, either intellectual or physical. (Woman is) a kind of intermediate step between the child and them man, who is a human being in the real sense… Women exist solely for the propagation of the race.
(Schopenhauer, “On Women”, 1851)
Žene svakako mogu biti obrazovane ali za više znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku ju nešto opće, one nisu stvorene. (Hegel, Osnovne crte filozofije prava)
Onaj koji ima pravo glasa u ovakvu zakonodavstvu sada se naziva građaninom. Jedina kvaliteta potrebna za to, osim prirodne (da nije dijete i žena), jest: da je čovjek upitanju svoj vlastiti gospodar, i da pritom ima nekakvo vlasništvo od kojeg se izdržava.
(Kant, Pravnopolitički spisi)
»Kada se stoga pita proturječi li jednakosti suprugā kao takvoj što zakon o odnosu muškarca prema ženi kaže: neka on bude tvoj gospodar (on stranka koja zapovijeda, a ona stranka koja se pokorava), tada se to ne može smatrati proturječnim prirodnoj jednakosti ljudskog para ako je temelj te vladavine samo prirodna nadmoć muškarčeve sposobnosti nad ženskom pri ostvarivanju zajedničkog interesa kućanstva i pravo zapovijedanja koje se na njemu zasniva, a to se stoga može izvesti čak iz dužnosti jedinstva i jednakosti glede svrhe. « (Kant, Metafizika ćudoređa)
“The education of women should always be relative to that of men. To please, to be useful to us, to make us love and esteem them, to educate us when young, to take care of us when grown up, to advise, to console us, to render our lives easy and agreeable; these are the duties of women at all times, and what they should be taught in their infancy.”
Rousseau
Some feminist critics have dismissed the work of Sigmund Freud as sexist, because of his view that women are 'mutilated and must learn to accept their lack of a penis' (in Freud's terms a "deformity").[13] On the other hand, feminist theorists such as Juliet Mitchell, Nancy Chodorow, Jessica Benjamin, Jane Gallop, Bracha Ettinger, Shoshana Felman, Griselda Pollock[14] and Jane Flax have argued that psychoanalytic theory is vital to the feminist project and must, like other theoretical traditions, be adapted by women to free it from vestiges of sexism (i.e. being censored). Shulamith Firestone, in "The Dialectic of Sex" calls Freudianism the misguided feminism and discusses how Freudianism is almost completely accurate, with the exception of one crucial detail: everywhere that Freud writes "penis", the word should be replaced with "power".
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.12.2012. at 15:10
pa dolazim u pub 21.12.! (idem na proljeće)Ima još kakvo?