 |
|||
Nisam ja seljanka. Moje misto je grad, i to liberalan, usprkos jakoj vjerskoj zajednici. Nitko se nije divio sebi, i upravo ta izopačenost, da gledaš sebe kako gledaš sebe pa se diviš me zgraža do kosti.mama courage prvotno napisa
MC, mene bi zanimalo da komentiraš dio o demografskoj katastrofi i izgledima života generacije koju mi upravo rađamo u konekstu ideološke premise da su svi izbori jednakovrijedni i da rađanje nije vrednota po sebi.
kojoj demografskoj katastrofi? ima nas previše i trošimo previše. je li za ovaj svijet kao cjelinu loše što hrvata ima sve manje i manje? Rađamo li djecu zato da ne bi bili usamljeni u starosti? ili je na nama da gradimo život u kojem ćemo imati i nekoga osim te djece, pa da u staračkim domovima ne živimo usamljeni i jadni nego među prijateljima? Je li na nama odluka kako ćemo gradit svoje stavove prema svijetu, hoćemo li se pobrinit sami za sebe najbolje što možemo ili čekat koga ćemo okrivit što nam nije dobro?
ovo pol-pol između muža i žene u "kasnijim fazama roditeljstva" - pa pobogu, ta kasnija faza može početi sa 1/2 godine starosti (roditeljski dopust za tatu) i ako traje do 18. godine ... pa to je oko 98% roditeljstva. Kakva "kasnija" faza? O posebnoj zaštiti žene za ovu početnu fazu i trudnoću ne moramo ni raspravljati, jer sam prilično sigurna da se tu svi slažemo.
glede tog veličanstvenog rađanja, evo ulomak iz jednog članka koji je općenito zanimljiv, jer iako je srbija u mnogo lošijem stanju nego mi, ipak dosta dobro oslikava i situaciju kod nas
http://www.libela.org/prozor-u-svije...slucaj-srbija/
Velike ekonomske krize, onako kako ih definišu društvene nauke, po pravilu, dovode do osnaživanja konzervativizma u vidu različitih ideologija, pokreta i doktrina. Društvena regresija, nemogućnost stvaranja civilnog društva i povratak religije vrše konstantan pritisak na žene kako su one jedino odgovorne za pad nataliteta. To dalje znači, da ne treba da se zapošljavaju, školuju, specijalizuju, prekvalifikuju, napreduju u službi već da rađaju decu. Ako se tome doda i permanentno pravljena slika o tome da muškarci više zarađuju, ostvaruju veću ekonomičnost i efikasnog rada, onda je sasvim logično da žena ostaje kod kuće. Iza ovakve predstave stoje država i političke partije, gotovo bez ikakvog preuzimanja odgovornosti niti pokušaja da merama socijalne politike, olakšaju brigu o deci i starima i time stvore uslove za povratak žena na posao.
Posljednje uređivanje od koryanshea : 18.12.2012. at 15:34
Mene uopće ne.. meni daje krila (barem tako je to u mojoj glavi).
Ifi, nas dvije se slažemo u dvije točke:
a) žene smo
b) loše je.
Ako se i pod b) slažemo.
Ko smo to "mi"? Ako uzmeš mi - čovječanstvo - ima nas debelo previše. Demografska katastrofa - ma, nemam ja o tome pojma, ja ne vidim da će nas spasit rađanje više Hrvata. I sad nas negdje ima previše (gradovi), negdje ono nigdje nikog (lika, GK). Mislim da će nas, ko što je komentirao onaj lijepi za ZG burze u novinama, prije spasit neko dobro upravljanje, od bilo kojeg prirodnog resursa, što je nama već nekak utuvljeno još od juge da u tome leži spas (razvedena obala nekad, zdrava okolina danas). Dakle - mozgovi (sex-irelevant), a ne... od maternica, do mora, preko zdrave hrane.
A ovo da je maternica kod žene - moj gut feel i kilometraža u IVF-u mi govori da nećemo puno čekat i do out-of-female body maternice (ono... zamislivo mi je i izvan SF-a).
I tako... respectfully disagree.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2012. at 15:52
I baš je taj dao lijepu paradigmu (Kardum, sjetila se prezimena) - u smislu kako je prosperitet neke zemlje relativno nevezan za bilo koje resurse te zemlje, osim društveno-mozgovnih. Zadnja kolumna u Globiusu ili tako nekoj novini - kao kontra argument tipa "poskupili energenti na svjetskim burzama, poskupit će grijanje" (pa đavolji advokat bi li sad bilo "pojeftinili argumenti, sad ćemo pojeftinit grijanje") - odatle je krenula argumentacija da uspješne zemlje ne čine resursi, nego... mozgovi.
Mislim... ima dovoljno maternica u Africi... ne kužim uopće tu jednoznačnu povezanost nataliteta i prosperiteta (a bez sto drugih faktora i kontekstova).
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2012. at 15:56
I ako već hoćeš o maloj sireni... i ta se priča emancipirala/podiznicirala. Nekoć je to bila poruka... valjda... ženama - želiš li drugo/više - bit ćeš nesretna. Najbolji je MM kad sluša tu staru malu sirenu (meni dragu, inače). Ono - kaže on bolesno
Sad je barem želit - OK. Mala sirena ima i svoj novi život i brak i dobar odnos s tatom i morskim svijetom. Ako se igramo tumačenja i bajki, da ne završimo sad pak u političkim tumačenjima Ježeve kućice. Sve je kontekst. Malo toga je (bogom-prirodom) dato. Sve se mijenja, a svaka "istina" je proizvod konteksta - barem kako ja to vidim.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2012. at 15:59
mala sirena je jedna od najgorih bajki prema feministkinjama.
evo i zašto: jedno što je promijenila svoj fizički izgled do toga da ju boli, da bi se svidjela muškarcu. također se odrekla sebe i svoje obitelji da bi bila sa muškarcem kojeg voli. i onda još:
Silenced Voices: Ariel must silence herself to get her man. She is expected to win him by her beauty alone, not directly expressing her needs. ... Ariel ultimately prevails when her voice returns, but it is the soothing power of her song, her voice as an aspect of physical beauty, not the content of her words or making her needs known, that enables her to get her man.
Meni su se jako sviđale ilustracije kako ona nestaje u pjeni, ali MM-u je ozbiljno pao mrak na oči kad smo to maloj puštali u autu (a neka nasnimljena verzija) u kojoj se veliča njena žrtva, stila... to je prava ljubav, nije ga htjela ubiti... veselila se njegovor sreći i ono, njemu je to bilo neshvatljivo kao poruka našoj kćeri i ono pričica za zabavljanje. On i inače ima problema s nesretnim krajevima, pepeljuga i ove su mu benigne, ali ova mala sirena, nije je probavio, ali nikako. Doduše, ni film Doba nevinosti... sve di se zbog nekih društvenih konvencija ljudi ograničavaju (bilo ženski, bilo muški). Dobro da smo se nas dvoje našli, meni je to isto jako bitno (ma koliko živiš ipak u konvencijama, ali ono... ta mala sirena, to je, u stvari, ono "žrtveni gitaristički solo rif" i fakat to više maloj ne puštamo jer su poruke... a nisu takve da ih uopće mogu maloj objasniti, na stranu da je to kriva poruka (ali što je danas pravo - ono.... žive izlaze iz raznrezanog trbuha baka i crvenkapica, tu imaš hepiend, ali opet... da ne bude ono ko s tomijem i džerijem - nema frke, ako te auto pregazi samo se odlijepiš od ceste i takve zbunjole).
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2012. at 16:24
potpisujem kory. nije mi jasno o čemu pričaš, ifigenija. misliš da je premalo ljudi na planeti?kojoj demografskoj katastrofi? ima nas previše i trošimo previše. je li za ovaj svijet kao cjelinu loše što hrvata ima sve manje i manje?
E, da, i to je pametni i moderni Disney izbacio... iako je i to mene kao malu "palilo" - svaki ju je korak bolio kao tisuću noževa, ali ona je to šutjela... i veselo plesala, najljepše i najbolje od svih. U stvari - ma fakat grozno.
A ovo fizčki izgled - ajde... pa to radi bothways, nije mi to sad nešto grozno - da je pao na njen glas, a ne riječi.
Skroz mi je nezamisliv život u kome bih razmišljala poput tebe.
A ovo što si citirala nije točno, tako nije. Niti je bilo.
Mala sirena. Da, pretjerana je, ali recite mi koliko žena u običnom životu, ostavi sve svoje, i roditelje i prijatelje i domovinu i ode za onim koga voli? Imam primjera i previše. Nisu odbacile riblje tijelo, ali mnoge od njih je boljelo, no otišle su.
Imaš neki argument ili je to onako, tvoja slobodna procjena?
??? I roditelje... zar
Mislim... ako ćemo i povijesno - mornarski kruh sa 7 kora više se odnosi na sirence, a sve to ostavljaju... makar povremeno, zbog onog koga vole.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.12.2012. at 17:29
Velike ekonomske krize, onako kako ih definišu društvene nauke, po pravilu, dovode do osnaživanja konzervativizma u vidu različitih ideologija, pokreta i doktrina. Društvena regresija, nemogućnost stvaranja civilnog društva i povratak religije vrše konstantan pritisak na žene kako su one jedino odgovorne za pad nataliteta. To dalje znači, da ne treba da se zapošljavaju, školuju, specijalizuju, prekvalifikuju, napreduju u službi već da rađaju decu. Ako se tome doda i permanentno pravljena slika o tome da muškarci više zarađuju, ostvaruju veću ekonomičnost i efikasnog rada, onda je sasvim logično da žena ostaje kod kuće. Iza ovakve predstave stoje država i političke partije, gotovo bez ikakvog preuzimanja odgovornosti niti pokušaja da merama socijalne politike, olakšaju brigu o deci i starima i time stvore uslove za povratak žena na posao.
Topić i ima naslov o slobodnim mislima, ali nije to moja slobodna procjena.
Čitajući riječ po riječ, vidim da nije točno, ne vrijedi, ne može biti tako, ne vjerujem da žene osjećaju da je tako, ni muškarci ne čine tako. To mora da je napisao netko kome nije dobro u svom vlastitom životu pa to želi projicirati i na ostale.
Evo jedne ambiciozne koja bi radila i da je bičem po leđima mlate. Kod mene je ovo pola pola otpalo ne zbog MM nego zbog: Neću tebe, mama će. Kakvih pola godine!?! To je trajalo i traje, u nekim stvarima izraženije u nekima manje. NIsam htjela bit referentna točka, ali sam ispala to.
Što se tiče toga da nas nestaje, ova je diskusija pojednostavljena. Treba se samo malo uputit u demografske studije da bi se vidjelo kakve posljedice ima demografsko propadanje država. Ali, davno sam već o tome počela razmišljati i s osobnog gledišta i s gledišta struke - zaključak je: živjet će oni koji su vitalni.
Da, trebala sam i sirence spomenuti, ali u bajci se radi o sireni i zato sam stavila paralelu sa modernim sirenama, a ne sirencima.??? I roditelje... zar
Mislim... ako ćemo i povijesno - mornarski kruh sa 7 kora više se odnosi na sirence, a sve to ostavljaju... makar povremeno, zbog onog koga vole.
A kako sam kćerka, supruga i majka pomorca, mislim da znam itekako puno o mornarskom kruhu. I ne ostavljaju, njima je radno mjesto na moru. Drugačije je to, nego preseliti se u drugu zemlju. A na brod se može ići, i dugo i često biti zajedno.
Topic su razlike/sličnosti sirenaca i sirena, u stvari, topik je nešto stoto
pa to nije pisano po osobnom iskustvu valjda, nego na temelju nekih sustavnijih opažanja o pojavama u društvu. ne može tvoje osobno iskustvo bit mjerodavnije od toga nikako, sori.
zdenka, svjesna sam da pišem bez da me život imao priliku demantirat
Možemo se slagati i neslagati i to je u redu. Ali ova demografija je neumoljiva jer Afrikanci da imaju 5 maternica po glavi, i svaku koriste na godišnjoj bazi, neće biti oni koji će uplaćivati doprinose za škole, vrtiće, zdravstveni sustav i mirovinski sustav naše zemlje, u kojoj mi živimo, i u kojoj bismo trebali ostariti... Dok je svijet još ovako politički organiziran ako nema mladih, stari nemaju što jest, korisnici socijalnih prava ne primaju naknade, bez obzira koje su nacije.
Ali, MC, pa to je himna feminizma - ne idi za muškarcem, ne trejdaj sebe za muškarca i brak, ne valja ti to, ostani sebi vjerna?! Kako je to ispala najgora feministička bajka? Valjda najbolja? S najžešćom poukom....
Tko to govori? Je li to jeka moga glasa od prije 12 i više godina?moj stav ostaje, ja i mm smo neki drugi ljudi, naša djeca će biti neka druga djeca, vidit ćemo
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 18.12.2012. at 18:09
Tko to govori? Je li to jeka moga glasa od prije 12 i više godina?
Tko to govori? Je li to jeka moga glasa od prije 12 i više godina?
enivej, htjedoh dodat, o demografiji napiši bar nešto, ne mora moje pitanje bit retoričko
a migracija ? mislim da je i ona jedan od faktora demografije na koji treba računati.
da imamo ne znam kakvu pronatalitetnu politiku, ona nema smisla bez mladih koji će ostati ovdje.
vezano za topic o kanadi.
Dobro kaže la_mama - lošim demografskim trendovima pridružuje se i iseljavanje koje nas prati već više stoljeća, a ulazak u EU će dovesti do novog vala iseljavanja i to najviše obrazovanih. (OT, obratite pažnju na to što se događa s našim znanstvenim novacima, ljudima koji su već godinama u sustavu, napravili su doktorate, završili sve što treba, a sad će masovno ostajati bez posla. Ministarstvo je raspisalo natječaj za 20 mjesta, a novaka kojima gori pod nogama ima na stotine. Istovremeno se priča o potrebi da imamo što više što obrazovanijih ljudi.) Sve to pokazuje da su tu ne radi samo o demografskoj politici nego i politici obrazovanja i zapošljavanja.
Nisam nikakav demografski stručnjak, ali tu struku promatram iz relativne blizine. Onako općenito, mogu reći da su glavni resurs (nemojte se zgroziti nad ovom riječi, to je jezik struke), odnosno potencijal razvoja ljudi i njihovo znanje. LJudi mora biti ne samo zbog toga da bi netko zarađivao za naše mirovine (a moramo biti ozbiljno zabrinuti za njih) nego da bi se bilo koje područje ljudskog djelovanja kretalo naprijed. Naoko je jednostavno rješenje ova teorija prelijevanja - ako ne bude nas, doći će drugi kojih ima. Međutim, to nije tako jednostavno - stručnjaci kažu da niti razvijenije zemlje od RH nisu uspjele riješiti problem demografskog rasta uvozom radne snage - visokoobrazovani ljudi su skupi, a niskoobrazovani stvaraju nova socijalna davanja. Starenje stanovištva samo po sebi stvara veći trošak, veća socijalna davanja, a koncept međugeneracijske solidarnosti koji je do sada funkcionirao neće više moći funkcionirati.
S druge strane, odgovornost za takvo stanje ne može se prebacivati na pojedince, to jest na građana (na koje se sva odgovornost prevaljuje). Jedino pravo rješenje stručnjaci vide u planski provođenoj pronatalitetnoj politici, uz ogradu da je ona u RH već poprilično zakasnila, jer su demografski procesi vrlo dugotrajni i teško ih je preokrenuti. Pronatalitetne mjere uključuju prije svega pozitivan politički stav prema braku, obitelji i djeci, a konkretno pozitivno diskriminiranje majki s malom djecom na tržištu rada, odgovarajuće rodiljne potpore, dopuste, dječji doplatak, zapošljavanje, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja, infrastrukturnoj pomoći (vrtići, škole)...
Tko želi više znati o demografskim procesima i njihovim posljedicama, tu su radovi A. Akrapa, J. Gela, I. Čipina, A. Wertheimer Baletić, V. Stipetića itd.
Mislim da ovo ne može biti dovoljno naglašeno, i ne može biti prenaglašeno! Hvala, Zdenka!
zdenka, hvala. ali opet mi nije baš jasan mehanizam kako točno pronatalitetna politika rješava sve ove ostale probleme? npr odljev mozgova i to? vidim da benefit donosi politika koja povećava zaposlenost, zadržava visoko obrazovane ljude u zemlji (njihov odlazak je jedno ogromno "bacanje resursa", jer je država već mnogo uložila u njihovo obrazovanje) i olakšava podizanje obitelji. posljedica toga je više djece, koja imaju bolje prilike i tu se okreće to pozitivno kolo. ako samo rađamo više, onda će jednostavno bit više ljudi koj odlaze, pa tako pomažemo drugim zemljama, valjda? ili odmažemo?
ifi je istaknula svoje - pa i meni je to bitno; da išta od tih stvari štima, vjerojatno bih i ja imala neki datum u potpisu ovdje, ali nemam. ali slažem se da nije odgovornost na meni da spašavam državu (i kažem kvragu svo obrazovanje i struka koju volim! idem rađat makar me nitko nikad ne zaposlio!); nego na državi koja me ne štiti dovoljno od bezobraznih poslodavaca koji me na intervjuima pitaju kad planiram djecu (s blistavim osmjehom na licu), ili od ugovora na određeno i ostajanja bez posla kad zatrudnim, i tako dalje.
i još bih dodala da imamo jedan nedovoljno iskorišten resurs, a to su žene
Koryanshea, niti sam rekla niti mislim da pronatalitetna politika rješava sve probleme - spomenula sam da ruku pod ruku s tim ide sektor obrazovanja i znanosti i zapošljavanje, a ovo drugo podrazumijeva gospodarski rast. Ali, ničega od toga nema bez ljudi.
Ovo zadnje što si rekla o ženama je apsolutno točno. I demografi ističu da je jedan od naših velikih problema niska ekonomska aktivnost žena i njihova pozicija na tržištu rada.
A ovo tko želi ili ne želi djecu, ima ih ili nema, to je privatna stvar. Generalno gledano, podržavam obitelj i drago mi je gledati višečlane obitelji, ali mislim da je to stvar individualne odluke. Loptica odgovornosti za demografsku situaciju ne može se prebacivati na pojedince. Eto, ja sam htjelu djecu i imam ih, ali natalitetu nisam pridonijela.
(Sve čekam ivaricu da podijelim s njom iskustva o dječacima i osnovnoj školi, možda i na zasebnoj temi).
osim što si opet malčice otrovna, nije mi baš jasno što želiš reći.
je li se ti to sprdaš sa svetinjama ovog topica?
ili si se krivo izrazila, ili sam nešto krivo shvatila
no u svakom slučaju - to su sve i feministički ciljevi - jačanje žena na tržištu rada, na način da ne mora biti ili-ili, ili djeca ili karijera. nego da i žene mogu imati oboje.
što je ono trebalo uzrokovat neku kataklizmu, ifi?
svoj primjer navodim tek toliko, da mi netko ne bi nabacio da imam nešto protiv djece
Posljednje uređivanje od koryanshea : 18.12.2012. at 22:57
Ima puno toga na temi na sto bih se nadovezala, ali sad ću samo kratko na ovu zadnju rečenicu od Zdenke.
Slažem se s Ivaričinim i Zdenkinim opaskama o školi i dječacima. Na to bih dodala još jedan interesantan sloj.
A to je sloj pametnih i u školi jako uspješnih djevojčica. Interesantno je kako su komentari odraslih osoba otprilike ovakvi: Ah moj dečko, dečki... Ništa ne rade, kad bi samo više radili imali bi super ocjene. Čitaj super su pametni, ali eto malo lijeni.
Komentari na cure (5,0, najbolja/e razredu, jako jake u matematici i jezicima...itd) Ah, lako je curama, one su takve.... Čitaj štreberice, prilagođene, rade ono što im se kaže, puno uče..itd ni slučajno da se spomene, da bi ona/e mogle biti prilično pametne, intelektualno jake, odličnog pamćenja, strukturirane i efikasne i slično. To mi je baš nekako upalo u oči u svakodnevnom životu.
Doduše, dobro je da profesori daju opise iz ovog drugog dijela, dakle oni govore o talentu, sposobnostima. I o radu. U pozitivnom smislu. Interesantno je, da to čine i djeca međusobno.
Ali percepcija drugih roditelja, odnosno opće mišljenje ide u onom prvom smijeru.
????
Kakav filing imam, upalim tv, a ono Petir na RTL 2
Dodala bih još nešto na ono o čemu smo pričali prije pet strana. Vrtilo mi se po glavi, još potencirano okolinom u kojoj sam kratko bila, karakteriziranom prisustvom puno žena u čadorima.
Zaista se slažem sa stromom, da mi uopće nije jasno ne samo to kakve bi to bile ženske ili muške vrijednosti ili osobine, pogotovo mi nije jasno ako bi one mogle biti biološki uvjetovane. Mislim, da se radi o univerzalnim vrijednostima, koje mi tendencijalno (socijalno i društveno uvjetovano) pripisujemo jednom ili drugom spolu.
Što se tiče opaske od SiriusBlack, bilo bi interesantno uzeti za primjer neko pleme ili zajednicu (pretpostavljam da ih ima, ili ih je bilo, imaneka antropologinja ili etnologinja međunama) u kojoj se muškarci kite ili šminkaju. Da li bi se za dječake koji se socijaliziraju u svom spolu, te se kite ili šminkaju, reklo da se ponašaju "ženkasto"? Kako ćemo tu sa biologijom?
Što se tiče socijalizacije djece i tog prilično uvriježenog argumenta: ali on se ponaša kao pravi dečko, ona se ponaša kao prava ženskica....a mi ne gledamo televiziju, ne "odgajamo" djecu takvom...itd,itd.
Hm. Hm. Da li mi u svakoj točci socijalnog ponašanja djeci govorimo i objašnjavamo svaku pojedinost socijalnog ponašanja u svim prilikama. Ili im samo dajemo smjernice? A oni sami fantastično usvajaju u upijaju sve što čuju, vide, osjete. Jer ljudsko biće tako zapravo uči.
Pogledajte kako izgleda učenje npr. Jezika u odraslih dobi. Koliko nam treba vremena samo za osnovnu komunikaciju. Pogledajte djecu i njihov način. Kako oni prigovora, tako što im mi od prvog udaha objašnjavamo imenice, glagole i ostalo? Ili oni automatski usvajaju.
Ako je to sve biologija, a nije društveno uvjetovano, kako to da prije 100 godina nije uopće bilo žena inzinjera i slično? U 100 godina smo evoluirali, biologija se promijenila, pa smo odjednom postale i zainteresirane i sposobne za npr. Prirodne i tehničke znanosti?
pojasni čemu upitnici.
Čitam vas povremeno, ali nemam kad pisati.
Što se tiče dječaka/djevojčica i osnove škole, bila sam pokrenula srodnu temu prije nekog vremena, ali su se javljale više mame mlađe djece, a ja sam se baš nekako nadala da će biti više mama djece A. godina. Ivaricin post s ove teme bio bi mi tamo dobro legao.
Meni je zabavno kako se za našu M. stalno zaključuje kako je prava cura i "žensko, žensko" i kako su kolektivnom amnezijom izbrisana sva sjećanja o braći koja su se u puno slučajeva ponašala isto ili slično.
Npr. kako je D. žarko želio rozi kišobran. Ili kako je bio uredan, pedantan i stentan kad je bio njene dobi (ona je takva jer je - žensko, naravno). A i male kutijice i bakin nakit voli jer je žensko. Dok su njih dvojica u njenoj dobi to voljeli, ne znam, možda zato što su bili mali? :D
Posljednje uređivanje od vertex : 19.12.2012. at 00:06
https://www.youtube.com/watch?featur...&v=DfeBVETq6vw
djeca iz rupe u rasporedu
guzva, ne stignem na forum nego virnut jel mi Darth Vader otisao
a i nesto sam opreznija s dijeljenjem iskustava na forumu otkako je cijela zbornica citala.... sjetit ces se...
Ja imam potrebu pohvaliti našu školu.
Oni stvarno imaju riješeno pitanje vjeronauka za niže razrede. Učiteljica je s njima i nešto konkretno rade. Ne znam jel' to samo do nje, iskreno, nisam se raspitivala, jer mi je dijete adekvatno zbrinuto.
Čak je i časna sestra ok, pa oni znaju dobiti sitnice koje se dobiju na vjeronauku (ne mislim na darove, nego npr. uzroke za raditi srce od papira)...
Zdravstveni odgoj je u niže razrede implementiran.
ifigenija, meni se čini da si ti sama sebi kontradiktorna, jer zdenka (s kojom se apsolutno slažem) definira važnim elementom pronatalitetne politike OLAKŠANJE izlaska majki na tržište rada, a ne ignoriranje činjenice da je tamo i ženama mjesto.
Sve što je ona naborajala su načini olakšavanja onog što su zapravo osnovna ljudska prava, pravo na sigurnost, pravo na rad, pravo na obitelj, reprodukciju...
Odličan film, ali me propisno iznervirao (baš zato što je dobar).
Iako, moram primijetiti da je kod nas u školi ove godine situacija osjetno bolja nego prošle. Mislim da su u cijelom polugodištu možda dvaput sjedili na tom satu, inače su u knjižnici, ili se igraju vani s drugim razredom, neki dan su bili na dopunskoj iz matematike u 3. razredu (bilo bi još bolje da su ih poslali na njihovu dodatnu
Ali smeta me, i to jako, što se vjeronaučni sadržaji i dalje provlače kroz ostale predmete. Pa su tako jučer na likovnom crtali jaslice (a isto to su radili i u 1. razredu), i A. je došao s pričom da mu se drugi dečko rugao da on to ne zna nacrtati zato što ne ide na vjeronaukI slične situacije...
Seni, dakle, meni je drago da danas žena može raditi sve, i tako i treba.
No, teorije o represiji su po meni fundamentalno krive jer se ne uzima u obzir ako hoćeš "povijest svakodnevice". Mislim da je povijesna okolnost npr. struje, koja je skratila vrjieme potrebno za elementarno održavanje čistoće doma, odjeće i kuhanje itekako oslobodila vrijeme u kojem se onda moglo potegnuti pitanje - okej, sad imamo cijele dane, želimo studirati i ići raditi. S druge strane distribucija posla (muž vani, žena po kući), tradicijska, isto tako vjerujem da je vezana uz okolnost da je nabava hrane i obrana sela i kuće što od životinja, što od sila prirode, što od neprijatelja, bila velika opasnost, mnogo puta iznad ženskih fizičkih mogućnosti (tim više jer nije bilo znanja o kontroli rađanja, pa su žene veći dio svojih života nego danas bile trudne i dojilje, što pridonosi ne-mobilnosti u zadanim povijesnim okolnostima).
U zadanim okolnostima vjerujem da se žene bile svjesne kako stvari stoje i da su prihvaćale kroz tisućljeća držati se kuće - jer im je to jamčilo opstanak. Da imamo mogućnost razgovarati sa ženama iz prošlosti, vjerujem da bi velik dio žena takav život prihvatilo kao možda ne idealan (nisam sigurna niti da bi muški dio svijeta izrazio nekritičko oduševljenje prema životu koji su živjeli), ali svakako onaj koji bi i same izabrale - u zadanim okolnostima. U tim okolnostima razvile su se ženske umjetničke forme (bajke, usmena književnost, ručni radovi, ako hoćeš kulinarstvo...)
Nije mi jasno zašto se narativ o ženi kroz povijest stalno nastoji prikazati kroz obrazac žrtve?
U trenu kad su ulice osvijetljene, ne možeš upasti u živo blato, održavanje kuće više nije cjelodnevni fizički posao, a džava garantira sigurnost represivnim aparatom (i veterinarskom službom) tada može doći do promjene u načinu života, što je odlično. No, odlično je i za muškarce i za žene, a vjerujem i za djecu. Jer više nikoga vuk neće pojesti, a Tatari silovati na putu do bunara.
Ja mislim da nema povijesne nepravde koju treba ispravljati, više pitanje - kako iskoristiti nove okolnosti za afirmaciju svega što imamo, a što može biti afirmirano - u rasponu od majčinstva do karijere, umjesto da se u umišljenom scenariju da su muškarci sebi uzeli bolji dio natječemo za njih, i optužujemo i vidimo kompletnu svoju situaciju kao poziciju žrtve.
Možda donekle doista jesam kontradiktorna jer nisam stručnjak, i govorim dijelom iz svog iskustvai, dijelom iz nekog poluuvida :/
Olakšanje izlaska na tržište rada vjerujem da bi, u slučaju žene, moralo biti gledano iz razlikovne oznake žene - dakle majčinstva. Što to konkretno znači - ja vjerujem da je to poticanje majčinstva i garancija povratka nakon porodiljnog ovog - onog - višegodišnjeg - socijalnih prava vezanih uz eventualnu dječju bolest, zaštitu od prekovremenog rada, poticaj povratka nakon npr. 10 godina porodiljnih... Ako se mi branimo od majčinstva i hoćemo tretman kao muškarac, dobijemo ga, što nije dobro...
ja neću deset godina porodiljnog, bog s tobom. kakvih deset godina?
kad čitam ifi, čini mi se da današnje feministkinje više rade na natalitetu nego sve pronatalitetne mjere zajedno, majke mi moje. koliko god kontradiktorno zvučalo.
jer dok doma imamo one tvoje tuljane, i dok moramo izbivati mi, isključivo mi žene deset godina iz radnog svijeta, ako želimo troje djece, mi nećemo željeti troje djecepa da nam sve ostalo se osigura.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 19.12.2012. at 08:58
U temeljima se nimalo ne slažemo.
Ja ne želim tretman kao muškarac, uopće ne znam što znači "tretman kao muškarac", nego kao žena.
To što želim(o) i drugačiji tretman kao roditelj(pozitivnu diskriminaciju), uopće nije spolno predodređeno.
Iznenadilo me korištenje riječi "svetinja" u kontekstu rasprave o feminizmu, a pogotovo pri iznošenju mogućih tumačenja najobičnije bajke.
U filmu je istaknuto kako ni u jednoj državi ne postoji tako čvrsta veza između škole i vjerske zajednice kao u Hrvatskoj.
U jednoj šibenskoj osnovnoj školi sam nekidan svjedočila da su vjeroučiteljice odvele djecu iz škole u crkvu na ispovijed za vrijeme nastave vjeronauka. Terenska nastava?
X
Valjda
Iskreno, nadam se da će film vidjeti što više ljudi i da će napokon i oni koji upisuju djecu na vjeronauk "da djeca nauče nešto o religijskoj kulturi što se uklapa u naš sustav vrijednosti" shvatiti da vjeronauk nije religijska kultura nego podučavanje jednoj određenoj vjeri. Koja nekim ljudima odgovara, ali mnogima ipak ne, ali šute i ne talasaju.
Uostalom, sve da se i radi o religijskoj kulturi, mislim da ta nastava zaista nije potrebna u 1. osnovne. Možda u višim razredima, kao nadogradnja povijesti i drugih predmeta.
Jel' održavanje djece i kuće posao iil nije, mislim, čas je to jednakovrijedno i jednako-opterećujuće kod rad van kuće+održavanje , sad je to privilegija žene
Valjda ovisi o tome što se temom hoće dokazat.
Pravila pisanja postova
