tamo negdje 80-90tih u splitu je veliki broj mladih odlazio kod dr. ivana cvitanovića cvitka.
dobrog duha splita, kako su ga zvali.
pričali su s njim o tadašnjoj situaciji, problemima, ljubavim, egzistencijalnim ... bio je čovjek kome se svatko otvorenog srca mogao obratiti.
momke iz moje ekipe koji bi znali zabrazditi u pijankama bi znao skupljati po kaletama oko sv. duje,
saslušati, izvikati, suosjećati s njima.
napisao je knjižicu "zaljubljenost", čije riječi su nam u to doba mladosti ludosti bile misao vodilja:
“Onog časa, kad nam suza u tuđem oku više ne bude obična slankasta tekućina,
i kad nas počne boljeti i tuđa bol, i kad se počnemo radovati zbog tuđe radosti – dogodila nam se ljubav.”
bio je prekrasan čovjek, zaslužio je da ga se spomene makar na ireligioznom topicu
