yours in free thought (ireligiozni topic)

[moia]

mom djedu je tako bila ssamo najjuža rodbina, djeca i unuci na sprovodu na njegovu izričitu želju. ispračaj je bio uz flautu i nekoliko starih izvedbi po njegovom izboru. inače je kao mladac bio u ustašama, tokom života vjerujem izgubio vjeru u boga i nadnaravno, da li se sramio ustaštva, ne znam, nismo o otme nikad pričali. nije želio crkveni ukop.
iako se radilo o sprovodu, moram priznati da mi je to bio najlješi sprovod ikada. miran, tih, decentno ceremonijalan, intiman. tada sam bila još jako mlada.

mojoj teti je nasuprot tome (njegovoj kćeri) bilo valjda 300 ljudi na sprovodu, uglavnom nepoznatih, ali odazvalih radi razno raznih interesa poradi živih koji su ostali iza nje, jel.
i bilo mi je prestrašno, ružno, nakaradno. da bio je crkveni sprovod na kojem su se pjevale i hrvatske pjesme.

ponekad nema razlike između sprovoda i svadbi i njihove organizacije u smislu raznih interesa. i to mi je ružno. ne bi voljela nikad tako biti ispračena sa ovoga svijeta.