Ne znam za ovo ono ruku u vatru, ali bih rekla da ipak nije tako. Ipak su prošla vremena od pred 20 godina kad su se pitala tipa na razgovorima za posao o nacionalnosti i vjeri (jedna moja bliska osoba je to doživjela, pitanje za intervju za posao je bilo je li ide redovito u crkvu, a posao nije imao blage s crkvom). Mislim da je taj dio nekako... odrađuje se u blagim trvenjima na način "serijala", tipa kad se obavljaju sakramenti, kad se djeca po ulasku u sustav svrstavaju po liniji ideš-ne ideš na vjeronauk, vjeruješ-ne vjeruješ u Boga i slično. Ono, nadam se, ali na svojoj koži to nisam još prošla.
Ja nekako tumačim te ustave demokratskih zemalja, koje imaju u sebi postavku "freedom of religion", da to uključuje i "freedom from religion", i tako se zasad ponašam jer je sredina takva da je to OK. Po prirodi nisam hrabra niti ice breaker i da me pred 20 godina pitalo idem li u Crkvu, da se to mene pita, biće bi rekla da, svakako.





