Pokušat ću pratiti temu, iako vidim da se postovi vrlo brzo nižu
I mi smo ateistička obitelj, ja sam treća generacija u svojoj familiji (iako mi je jedan pradjed bio svećenik, ali ne katolički ). Nismo kršteni, ni MM ni ja, nismo vjenčani u crkvi, o krštenju djeteta nismo ni razmišljali. Živimo svoj život, po svojim uvjerenjima, nemam apsolutno ništa protiv tuđe vjere (i to iskrene!), ali ne želim ni da me netko pokušava preobratiti ili da mi dijete pokušava odgojiti po kršćanskim dogmama. Iz tog razloga on ne ide na vjeronauk (i ne prihvaćam frazu koja mi se obično servira: "Pa što, neće tamo čuti ništa loše" - moje mišljenje je da je vjeronauk za djecu vjernika, a ateiste treba pustiti na miru). Na sreću, nije jedini u razredu, ima ih četvero koji ne idu, ali usprkos tome nisam zadovoljna kako je to riješeno u školi - ako je knjižnica zatvorena, onda nemaju kamo, pa se ili naganjaju po hodniku ili sjede u razredu (što mi i opet nije prihvatljivo).
Da nije problematike školskog vjeronauka, uopće ne bih imala nikakvih nesuglasica po pitanju vjere u svakodnevnom životu. Po dosadašnjem iskustvu, ljudi iz moje okoline koji su zaista iskreni vjernici nikad me nisu pokušavali preobratiti i uvijek su poštovali moj stav. Tako je još od školskih dana (a išla sam u školu u 90-tima kad je bilo popularno isticati pripadnost, što naciji, što vjeri).
Osim problema vjeronauka, smeta me i konfesionalni pristup koji se provlači kroz ostale predmete u školi, naročito prirodu i društvo. Smeta me što se kroz taj pristup "podrazumijeva" da su svi katolici, nema govora o različitosti ili neutralnosti, katolicizam se gura na mala vrata za sve i to mi se čini nekorektnim raditi sedmogodišnjacima koji još nemaju tu moć razaznavanja različitih pristupa i stavova.
Ali nemam ništa protiv crkvene glazbe, dapače, Bachova Matthaeus-Passion mi je jedno od najdražih glazbenih djela koja poznajem a volim i otići na orguljaški koncert.
Božić obilježavamo isključivo kao obiteljski blagdan, ne kao vjerski, i imam svoje tumačenje porijekla tog blagdana. Uskrs ne slavimo i ne obilježavamo. Sv. Nikolu bih rado ignorirala, ali pritisci okoline (vrtić, a naročito škola - prošle godine su pisali pismo sv. Nikoli i onda to lijepili na panoe!) čine svoje, pa ga moj sin ne ignorira, na žalost.