Sumskovoce,
ne mogu vjerovati da ću ovo napisati, ali mislim da im od učenja dječje molitve s bakom i djedom neće ništa biti. Samo će te prije početi pitati pitanja vezana uz religiju i morat ćeš više i češće razgovarati s njima, što je dobro. Mene je baka sve to vrlo rano naučila (dovoljno rano da pozaboravljam), zbog toga sam od nje dobila puno poljubaca i zagrljaja, vježbala sam memoriju i sl., ali sam zato stalno doma gnjavila s pitanjima o anđelima, nebu i bogu i obožavala sam te razgovore sa starcima jer onda sam dobivala hrpu drugih, još zanimljivijih priča o svemiru, evoluciji, moralu i sl...
I tako, iako mi starci nikad nisu govorili ništa protiv bake u tom smislu, vrlo rano sam je počela doživljavati kao osobu koja neke stvari ne kuži pa joj ih ja, čak i tako mala, moram objašnjavati

I to mi je pomoglo da skontam što je vjera, ne pomažu činjenice, argumenti, dokazi, moja je baka i dalje vjerovala svoje

A još kad sam skontala da moja mama ateistkinja zna više o Bibliji od bake zagrižene vjernice, heh!
Što prije klinci shvate sve te stvari, tim bolje.
Ne znam kako ću se postaviti ako dijete bude htjelo na vjeronauk. S jedne strane mislim da se sa zabranama ništa ne postiže, mislim da je poanta odgojiti ih tako da oni ne požele ići na vjeronauk. (uh, nadam se da će mi to uspjeti!) Moja teta je recimo svoju klinku pustila da ide, sama je htjela ići. I onda je nakon 3-4 godine sama odustala i vrlo rano otkrila svoje agnostičke pa ateističke sklonosti
