potpisujem zusku.

djeci treba objašnjavati od trenutka kad počnu pitati kako je društvo uređeno i bez ustručavanja objasniti stav roditelja. ne stidjeti se toga. mi smo svojoj objasnili vrlo rano i ona puno toga zna iz biblije, kurana tj. i drugih religija, zna da neki ljudi u to vjeruju (poput bake, prabake, susjede na selu), zna da nije njeno da se s tim sprda, ali također da ona ima pravo ne vjerovati kao što čine njeni roditelji i da joj nitko (pa ni prabaka) nemaju pravo sugerirati da je bog dobar i da u njega treba vjerovati.

ona zna da puno ljudi u hrvatskoj ne vole gay osobe (gledala je splitsku rivu od prošle godine i rekla da je bolje da je striček otišao popraviti zube nego što je bacao kamenje) i svaka homofobija ju jako ražalosti (jednom se rasplakala). u biti je svaka vrsta nasilja jako uzruja, a obožava priče o jakim i pametnim i aktivnim ženama. (to su nam priče za laku noć... priča o rozi parks )

ona će jednog dana, kad bude imala dovoljno godina odlučiti što će vjerovati što ne, možda ode i u hare krishnovce (kao što sam ja očijukala s njima kad sam bila u pubertetu), ali kao što smo jednom o tome govorili na nekom drugom topicu, te godine još nisu došle i ja smatram da kao roditelj imam pravo odlučivati i usmjeravati svoje dijete. ona nije sama odlučila da neće ići na vjeronauk, ali nikad nije ni poželjela ići na njega (čak smo joj predlagali da na početku godine ode, da vidi, ona nije htjela). jednom dva puta što je otišla na misu, udavila se od dosade. drugi put je samo otišla iz velike ljubavi prema prijateljici i jer je htjela prespavati kod nje.

dovoljno smo je osnažili i pokazali ljepotu našeg svjetonazora, istovremeno joj objašnjavajući da postoje ljudi koji ne djele naše mišljenje, da je dovoljno jaka bila da se mogla suprotstaviti nekim napadima na njen integritet. i to mi je kao roditelju najbitnije.