mislim da treba ipak procijeniti od situacije do situacije. vjerski obojene teme i sl. mogu poslužiti kao rasprava s djetetom, da upravo vidi tu vjersku nadmoć u javnom (školskom) prostoru. ako je nešto stvarno previše napadno i neukusno, onda se požaliti učitelju/ici. na kraju krajeva, možda jedna takva tema posluži da se razredu objasni da ima i nevjernika i njihov stav.

tako smo mi u 2. razredu na temu, što mama i tata rade u kućanstvu fino imali pola sata feminističkog osnaživanja, na temu vukovara je jadnica morala sat vremena slušati povijest kako ju njeni roditelji vide. istovremeno je dva dana kasnije u učiteljicinim riječima našla potvrdu maminih litanija, pa joj je ipak bilo drago da je shvatila bit. to su trenuci kad kao roditelj shvatite da ne griješite što osviještavate dijete, mada se ponekad učini da je još malo za takvu vrstu informacija.