yours in free thought (ireligiozni topic)

[mama courage]

ajme koliko ste toga napisale ali baš me raduje

Ovdje vidim da dosta ljudi kaže stvari tipa „vjerujem u ljubav, poštenje..“. Meni je to skroz nešto drugo, to su vrijednosti po kojima se ravnam, ne vidim šta se tu ima vjerovati (u biti, sad kad razmišljam, vjerovanje u isplativost poštenja stvarno nekad izgleda kao religijska, nadnaravna kategorija, ponekad doslovno kažem „unatoč svemu što sam vidjela, i dalje vjerujem da se poštenje isplati“).

Inače me toliko fascinira čudesnost prirode, evolucije i života, da stvarno ne razumijem zašto bi netko pored toga trebao izmišljati nešto čudesnije.

na ovo bi se prvo osvrnula, jer i ja tako mislim. vjerovanje u ljubav, u ljudsku dobrotu nije isto kao i vjerovanje u nadnaravno biće poput boga (bilo kojeg boga, jer uvijek se automatski misli na kršćanskog, a postoje još mnogo bogova). i to što bih dozvolila mogućnost da bog (bilo koji) postoji ne znači da bih "vjerovala" u njega u smislu u kojem u biti se u njega vjeruje, njemu se moli, njega se poštuje itd.


ateist ne znači da znaš da bog ne postoji, kamo li da mrziš vjernike, vjeru, crkvu, što god... nego... jednostavno (volim ovu formulaciju) da si ravnodušan prema njegovoj opstojnosti. i da smatraš da onaj koji tvrdi da bog postoji mora dokazati njegovu opstojnost (a ne ti), a da ti kao ateist sebi uzimaš za pravo da ne vjeruješ u to što netko tvrdi bez dokaza, jer u suprotnom bi mogao vjerovati u postojanje svačeg nečeg što netko tvrdi (pa i zelenih guštera). pa je razumno ne vjerovati, biti skeptičan i preispitati i ne uzimati zdravo za gotovo. to ne znači da se tvoj stav ne može promijeniti, ali to još uvijek (barem meni) ne znači da će se promijeniti i moj način života ako i priznam da postoji "nešto". kao što ja uvijek velim, možda živimo u matrix a uopće ne znamo

agnostik znači da ne znaš postoji li bog ili ne. s te strane neki ateisti će za sebe reći i da su agnostici. u biti bi i vjernici trebali reći za sebe da su agnostici, ali oni naravno "znaju da bog postoji".

na kraju krajeva, sve vjernice sa vjerničkog topica također ne vjeruju u druge bogove osim "njihovog". također su prema drugim bogovima drugih religija potpuno ravnodušne. ne razmišljaju o njima, ne klanjaju im se, ni ne pomišljaju na to da bi ih mogla stići nekakva "božja" kazna ako u njega ne vjeruju (da bi mogle završiti u nekom drugom "paklu"). tako je u biti i sa nama ateistima/agnosticima... samo što smo mi otišli još korak dalje.


eh, sad se postavlja pitanje... kad smo već tako ravnodušni zašto imamo ovaj topic, zašto se stalno... bunimo pa to što smo ravnodušni prema bogu, ne znači da smo ravnodušne prema religijskoj nasrtljivosti koja se događa u našem društvu. prema društvenom normativu koji vlada u našem društvu - da si određene nacije, određene vjere, da si dio tog kontingenta... da ako nisi dio te zajednice, da si out, da si drugačiji, da si DRUGI.

i tu ne smijemo biti ravnodušne. zašto ne govorimo šintoizmu, o mormonima, pa i recimo o imamima u hrvatskoj, zašto često govorimo samo i jedino o kc. pa odgovor se nameće sam od sebe.

[stray_cat]

dodatak na MC

misli da ekipa koja uci djecu da ce goriti u paklu ako postanu homoseksualci tu ist djecu zlostalja

nije vjera ono sto nekog odredjuje kao covjeka nego njegovi postupci

zanimljiv je fenomen da svaciji bog mrzi i napada upravo one iste ljude koje ti ljudi optuzuju, prozivaju i po potrebi napadaju

[Val]

samo ću ostavit kratki trag, da vas mogu pratit.
i ja sam tu negdje, samo sam još, sama sebi, nedefinirana.
imam sakramente, djeca su mi krštena, ali nekako to više ne osjećam u sebi.
lijepi su mi običaji, ali, eto...negdje sam pročitala da je religija odsustvo logike i tu sam se našla.
cijelo vrijeme me i mučio, po mom mišljenju, nedostatak logike u religiji-bilo kojoj.

pratit ću vas, pa se, možda, negdje i pronađem, izdefiniram.


ustvari, ako je netko čitao Templarsku ostavštinu-e, tu je najbolje opisano ono u što ja vjerujem.

[mama courage]

MM je stajališta, baš kao MC, da djecu nećemo učiti tim blagdanima, a meni je malo žao zakinuti ih za te male radosti. Pa sam razmnišljala objasniti im kako je to "radi fore" i zato jer drugi ljudi vjeruju u bajku pod naslovom Biblija, ali onda si mislim da ću na taj način odgojiti dva mala konzumerista koji čekaju poklone i šoping. Pa sam zaključila da ćemo mi, kao obiteljski nukleus, sebi sami stvoriti blagdane koje mi slavimo. Ideja je slaviti dan začeća (jer smo MPO obitelj, pa sve znamo u dan i sat), pa godišnjicu kad su se tata i mama zaljubili, rođendane svih nas, Novu Godinu - bit će povoda za slavlje.

moram te ispraviti, mc nikako da raskrsti s tim blagdanima, ali iskreno rečeno, ja sam te blagdane, kao gastarbajtersko dijete, slavila već jako rano u inozemstvu, može se reći da sam slavila protestantski božić, ali nisam vjerski odgajana tj. nikad se nisam molila. a ionako su ti praznici postali konzumerističkog tipa, pa i za vjernike, tako da se ne bih puno oko toga brinula.

ali ova ideja o stvaranju svojih blagdana mi je fascinantna... evo ovdje ću kratko reći, mada sam mislila o tome još šutjeti, ali da se pripreme sve majke koje bi to moglo zanimati... moj mali tim upravo se sprema da napravimo nešto poput alternative za prvu pričest. pa da u proljeće, dok djeca koja pohađaju vjeronauk se spremaju za prvu pričest, druga djeca koja ne pohađaju vjeronauk a u tim su razredima, tih godina (ili koju godinu stariji), da posjećuju našu malu "školicu" (recimo 2-3 vikenda) i da onda posljednji vikend proslavimo nešto poput dan humaniste, primanje u humanističke "pionire" i sl. da djeci pružimo taj dan veselja i radosti i da su i oni bitni i da i oni imaju nešto svoje iz svjetonazora svoje obitelji (ili jednog roditelja).

[Cubana]

Evo i mene, čitat ću doma, sad se samo prijavljujem.
Mada... možda me i odavde izbace (ako se to dogodi otvaram topik "zbunjeni u vjeri" )
Svi sakramenti i djeca krštena u Crkvi i vjerojatno neću moje osjetljivo dijete ostaviti samo na hodniku.
Ali... ne idemo u Crkvu, ne smatram se katolikom, ali ne znam smeta li me da dijete uči i da kasnije samo bira.
Pa zvali me licemjernom tko god hoće.
Mada, imam još godinu dana... sve je moguće.

[Ivanna]

Te godine osnovne škole, osim po hrpi lijepih stvari, pamtim i po muci koju sam osjećala kad bi mi neko dijete spočitnulo naše neodlaženje u crkvu, kad bi mi reklo da je doma čulo da je moj tata ovakav ili onakav jer nosi dugu kosu i svira u bendu, kad bih sama čekala ispred škole da započne nastava, dok bi ekipa u zadnoj minuti s vjeronauka dolazila iz smjera crkve prema školi i imala neke svoje teme i zafrkancije... Tada bi mi bilo sve to lakše podnijeti da sam ih mogla mrziti. Tata mi je objašnjavao da ih ne smijem mrziti jer oni ne misle ništa loše i vjera ih ne uči ništa loše, ali da ljudi često druge povrjeđuju iz neznanja i ne prihvaćaju ih takve kakvima jesu zbog straha od različitosti...pa sam ja, eto, morala biti bolja od njih, prihvaćati ih takvima i strpljivo objašnjavati da i mi živimo u skladu s univerzalnim vrijednostima, bla, bla....
Možda će vam se učiniti da potječem iz srednjeg vijeka, ali još jedna crtica - četvrti osnovne, stojim ja tako ispred škole i čekam razred da dođe s vjeronauka i vidim ih, dolaze skupa s časnom. Stali su sa strane od škole i zovu me. Ja dolazim prema njima, a oni me okruže, skupa s časnom i jedna curica počne govoriti - mi znamo da si ti dobra, ali da ne možeš s nama na vjeronauk zbog svojih roditelja i to razumijemo (pazi njih velikodušne!). Dovoljno je da se sad prekrižiš i postaneš naša, mi ćemo to znati i bez da dolaziš na vjeronauk. Dakle, sjećam se sebe kako stojim pred njima, gledam ih i ne vjerujem da mi se to događa, u sebi se tresem, ne znam si objasniti zašto, uspijevam samo reći - neću, pustite me na miru i potrčim u školu. Odradila sam nastavu taj dan, ne sjećam se jesam li plakala kad sam došla doma, mislim da sam to ispričala starcima, ali ne sjećam se jesu li što poduzeli....Znam da mi se tak događaj urezao u sjećanje i sjećam se tog osjećaja - ja sama, spram njih ... dijete od 9 ili 10 godina.

Ja sam vjernica pa tu ulijećem ko padobranac, ali moram ovo komentirati. Meni je ovo strašno što si ti kao dijete doživljavala i svaka čast tebi i tvojim roditeljima. Mogli su, ko mnogi, upisati dijete na vjeronauk reda radi, da ne bi iskakala, ići linijom manjeg otpora, ali su se držali svojih uvjerenja.
Meni se čini da je tvoj tata postupio "kršćanskije" od mnogih nazovi kršćana.
I to ja želim za svoju djecu. Da ne mrze, da poštuju različitosti, da nemaju predrasude. Bez obzira na to u što vjeruju.

[krumpiric]

Evo i mene, čitat ću doma, sad se samo prijavljujem.
Mada... možda me i odavde izbace (ako se to dogodi otvaram topik "zbunjeni u vjeri" )
Svi sakramenti i djeca krštena u Crkvi i vjerojatno neću moje osjetljivo dijete ostaviti samo na hodniku.
Ali... ne idemo u Crkvu, ne smatram se katolikom, ali ne znam smeta li me da dijete uči i da kasnije samo bira.
Pa zvali me licemjernom tko god hoće.
Mada, imam još godinu dana... sve je moguće.

cubana, nas na vjeronauk ne ide 7, što bi bilo 40% razreda.

[Peterlin]

eh, sad se postavlja pitanje... kad smo već tako ravnodušni zašto imamo ovaj topic, zašto se stalno... bunimo pa to što smo ravnodušni prema bogu, ne znači da smo ravnodušne prema religijskoj nasrtljivosti koja se događa u našem društvu. prema društvenom normativu koji vlada u našem društvu - da si određene nacije, određene vjere, da si dio tog kontingenta... da ako nisi dio te zajednice, da si out, da si drugačiji, da si DRUGI.

i tu ne smijemo biti ravnodušne. zašto ne govorimo šintoizmu, o mormonima, pa i recimo o imamima u hrvatskoj, zašto često govorimo samo i jedino o kc. pa odgovor se nameće sam od sebe.

Meni se čini da to nije sindrom samo kc nego sindrom većinske vjere...

Günter Grass u svojim knjigama spominje "evangeličko licemjerje" dok piše o sredini gdje je to većinska vjera (našla sam to u Lumburu, ali ima i na drugim mjestima). Vidjela sam i sama nešto slično s anglikancima u Londonu... Ne mogu se trenutno sjetiti ničeg drugog. Ima više veze s vlašću i utjecajem nego bilo kakvom religijom. To je bar moje mišljenje.

[tangerina]

moj mali tim upravo se sprema da napravimo nešto poput alternative za prvu pričest. pa da u proljeće, dok djeca koja pohađaju vjeronauk se spremaju za prvu pričest, druga djeca koja ne pohađaju vjeronauk a u tim su razredima, tih godina (ili koju godinu stariji), da posjećuju našu malu "školicu" (recimo 2-3 vikenda) i da onda posljednji vikend proslavimo nešto poput dan humaniste, primanje u humanističke "pionire" i sl. da djeci pružimo taj dan veselja i radosti i da su i oni bitni i da i oni imaju nešto svoje iz svjetonazora svoje obitelji (ili jednog roditelja).

Uključuje li to i poklanjanje djeci nepotrebnog zlata?
Nisam se odavno osjetila toliko diskriminirano kao u zadnje vrijeme, kad sam od puno poznanika čula da su prodali nepotrebne zlatne lančiće koje su dobili za puste krizme i slično. Probrala sam po svojoj jadnoj ateističkoj kutijici za nakit i nisam našla ništa uz šta nisam emotivno vezana.
Meni se poklanjalo knjige, a te vrijede ko povratna ambalaža..

[mama courage]

dodatak na MC

misli da ekipa koja uci djecu da ce goriti u paklu ako postanu homoseksualci tu ist djecu zlostalja

dodatak dodatku:

mislim da je prije svega bitno da demistificiramo vjeru, vjerovanje, a onda i religiju i religijske ustanove. time ostavljam svakoj pojedinki slobodu da i dalje bude vjernica.

hoću reći kao ateisti/agnostici stalno osjećamo tu nelagodu, baš iz razloga što nam je društvo duboko u nama usadilo stav, normativ, paradigmu, pa se eto i ovdje svi opravdavamo da u nešto "vjerujemo"... jer je vjerovanje valjda lijepo, poželjno... hoću reći... vjera ne mora biti poželjna, kao što je rekao dawkins_

Faith is the great cop-out, the great excuse to evade the need to think and evaluate evidence. Faith is belief in spite of, even perhaps because of, the lack of evidence.

znači, faith - vjerovanje kao takvo nije nešto čemu bi trebali stremiti.

sad dolazi na red sadržaj tih vjerovanja... i to je ono što je stray cat napisala... da, konkretno za katoličanstvo, sve ono što znam, ne odgovara meni, mom biću... možda postoje drugi kršćanski pravci koji bi mi više odgovarali (ali o njima se ovdje rijetko ionako govori), za katoličanstvo koje je dominantno u našem društvu mogu reći da mi je za početak previše mizogonijsko da bih ga prihvatila.

[mama courage]

Meni se čini da to nije sindrom samo kc nego sindrom većinske vjere...

ma naravno, to sam htjela reći. kao što kad te netko u ovom podneblju pita: vjeruješ li u boga, odmah se misli na kršćanskog boga, a ne recimo na allaha ili krišnu. a ja baš uvijek volim razbiti taj "hegemonijski" način razmišljanja, pa postavim protupitanje: "u kojeg točno misliš?"

[Zuska]

ateist ne znači da znaš da bog ne postoji, kamo li da mrziš vjernike, vjeru, crkvu, što god... nego... jednostavno (volim ovu formulaciju) da si ravnodušan prema njegovoj opstojnosti. i da smatraš da onaj koji tvrdi da bog postoji mora dokazati njegovu opstojnost (a ne ti), a da ti kao ateist sebi uzimaš za pravo da ne vjeruješ u to što netko tvrdi bez dokaza, jer u suprotnom bi mogao vjerovati u postojanje svačeg nečeg što netko tvrdi (pa i zelenih guštera). pa je razumno ne vjerovati, biti skeptičan i preispitati i ne uzimati zdravo za gotovo. to ne znači da se tvoj stav ne može promijeniti, ali to još uvijek (barem meni) ne znači da će se promijeniti i moj način života ako i priznam da postoji "nešto".

eh, sad se postavlja pitanje... kad smo već tako ravnodušni zašto imamo ovaj topic, zašto se stalno... bunimo pa to što smo ravnodušni prema bogu, ne znači da smo ravnodušne prema religijskoj nasrtljivosti koja se događa u našem društvu. prema društvenom normativu koji vlada u našem društvu - da si određene nacije, određene vjere, da si dio tog kontingenta... da ako nisi dio te zajednice, da si out, da si drugačiji, da si DRUGI.
i tu ne smijemo biti ravnodušne..

Potpisujem kvotano. Ateistkinja sam zbog ravnodušnosti prema božjoj opstojnosti, ali - zbog osobnog iskustva, kao i društvene stvarnosti - nisam ravnodušna prema toj nastrljivosti.

Recimo, smeta me kad na Fejsu svi čestitaju vjerske blagdane, a onda netko na SVOM zidu i na SVOM statusu napiše nešto tipa "kakva je ovo vjerska kakofonija" i onda ga njegovi-njeni frendovi dođu napadati kako nije u redu pljuvati vjerske osjećaje, kako treba biti tolerantan itd. Dakle, ako netko na svom wallu može napisati Sretan Božić, zašto netko drugi ne može, a da ga se ne napadne, napisati nešto tipa pun mi je kufer Božića ili ne vjerujem u Kristovo rođenje?
Zbog čega ateisti ili agnostici nemaju pravo na slobodu govora na kakvu imaju pravo vjernici?Zbog čega vjernici koji se vrijeđaju kad nevjernici kažu da nema dokaza da Bog postoji, ne misle da nevjernike ne vrijeđa izjava vjernika da on postoji i da je vjera dokaz?

[Zuska]

Uključuje li to i poklanjanje djeci nepotrebnog zlata?
Nisam se odavno osjetila toliko diskriminirano kao u zadnje vrijeme, kad sam od puno poznanika čula da su prodali nepotrebne zlatne lančiće koje su dobili za puste krizme i slično. Probrala sam po svojoj jadnoj ateističkoj kutijici za nakit i nisam našla ništa uz šta nisam emotivno vezana.
Meni se poklanjalo knjige, a te vrijede ko povratna ambalaža..

LOL, isto i za zlato i za knjige

[Jadranka]

Evo i mene, ja sam iz ateisticke obitelji, md iz vjernicke. On je veci ateist od mene Ja nemam pojma sto sam. Ili sto neko gore kaze, jesam. Nekad vjerujem u nesto vise, u neku energiju, u neku poveznicu, nekad mi se dogadjaju stvari koje me tjeraju da vjerujem, nekad vjerujem da smo samo hrana za crve, sto neko drugi napise, ali i to mi zna biti lijepo, zivis, zavrsis, i nema vise nista, ni muka ni problema. Sve to ovisno o okolnostima. Kad su neki ljudi koje volim bili bolesni, znala sam se moliti da ozdrave, cak sam i do Sinja pjesacila.

Religije mi se nimalo ne svidjaju. Mozda ta neka ljubav koja im je okosnica. Ali ovo u sto su se pretvorile, sve to organizacije, sva ta pravila, sva ta separacija i mrznja svega sto je drugacije, sve mi je to strano. Vise mi djeluju kao sredstvno drzanja naroda pod kontrolom nego put do boga. Taj moje nesto u sto vjerujem (a kad vjerujem) je vise neki bog ili boginja sume, neka mirna i njezna sveprisutnost.

Nismo vjencani. Sin nije krsten, niti ce biti (moze kad sam to odluci) Meni to nista ne smeta. Mislim da ni mojima u obitelji ne smeta. S md-ove strane su nesto brontulavali, ali proslo ih je. Vise su u pocetku nase veze mene pokusavali nagovorit da se krstim. Tu pamtim jednu situaciju koja mi je bas bila bljak. Oni meni nesto kao da se krstim. Ja da necu, da bi me se baka odrekla da odem u crvku, a na to mater od md-a. "Onda cemo se molit da baka umre", kao u sali... ali, to mi je bilo ono, velika vjernica pa takve stvari prica.

Ne bih htjela da nasu djecu neko odgaja u katolickom duhu, ni u skoli, ni sa strane md-ovih roditelja i obitelji, jer to nisu vrijednosti koje im zelim prenijeti. Ako ce jednog dana sam pozelit ici u crkvu ili na vjeronauk, ne znam kako cu se postaviti, to ce vjerojatno ovisiti o tome koliko ce imati godina.

[Cubana]

cubana, nas na vjeronauk ne ide 7, što bi bilo 40% razreda.

Ja zivim u 110 postotnom katolickom selu :/
Kamo srece da ih bude dvoje, troje.

[BigBlue]

Meni se poklanjalo knjige, a te vrijede ko povratna ambalaža..

Da me u pola noći pitaš di su mi knjige, to bi znala, ali nakit... osim jednih antiknih naušnica moje babe koje čuvam kao oko u glavi, svaki put se iznenadim gdje isplivaju stvari. Tek sad vidim kako smo propustile stvaranje crnih fondova od malih nogu

[Sumskovoce]

Ne bih htjela da nasu djecu neko odgaja u katolickom duhu, ni u skoli, ni sa strane md-ovih roditelja i obitelji, jer to nisu vrijednosti koje im zelim prenijeti. Ako ce jednog dana sam pozelit ici u crkvu ili na vjeronauk, ne znam kako cu se postaviti, to ce vjerojatno ovisiti o tome koliko ce imati godina.

Potpisujem 100%
I brinem se kako ćemo doć na kraj s mojim starcima, koji su nećake od godinu dana počeli učit dječje molitve (tipa anđelići ovo-ono) pa prekriži se itd
Jer njima nije jasno zašto sam ja ispala takva (?) i zašto sam se odmakla od vjere (?) i zašto ću djecu odgajati da budu bezbožnici
A njima nikako objasnit da u skup bajki odrasla osoba ne može vjerovat (protivno je logici - krasno sročeno)
Mislim da će bit sankcija u vidu neviđanja djece ako mi se počnu križat prije spavanja
Ili ću angažirat MMa da ih nauči neku zgodnu kajlu, da spuste nonićima kad započne vjeronauk za početnike

[Zuska]

Sumskovoce,
ne mogu vjerovati da ću ovo napisati, ali mislim da im od učenja dječje molitve s bakom i djedom neće ništa biti. Samo će te prije početi pitati pitanja vezana uz religiju i morat ćeš više i češće razgovarati s njima, što je dobro. Mene je baka sve to vrlo rano naučila (dovoljno rano da pozaboravljam), zbog toga sam od nje dobila puno poljubaca i zagrljaja, vježbala sam memoriju i sl., ali sam zato stalno doma gnjavila s pitanjima o anđelima, nebu i bogu i obožavala sam te razgovore sa starcima jer onda sam dobivala hrpu drugih, još zanimljivijih priča o svemiru, evoluciji, moralu i sl...
I tako, iako mi starci nikad nisu govorili ništa protiv bake u tom smislu, vrlo rano sam je počela doživljavati kao osobu koja neke stvari ne kuži pa joj ih ja, čak i tako mala, moram objašnjavati I to mi je pomoglo da skontam što je vjera, ne pomažu činjenice, argumenti, dokazi, moja je baka i dalje vjerovala svoje A još kad sam skontala da moja mama ateistkinja zna više o Bibliji od bake zagrižene vjernice, heh!
Što prije klinci shvate sve te stvari, tim bolje.
Ne znam kako ću se postaviti ako dijete bude htjelo na vjeronauk. S jedne strane mislim da se sa zabranama ništa ne postiže, mislim da je poanta odgojiti ih tako da oni ne požele ići na vjeronauk. (uh, nadam se da će mi to uspjeti!) Moja teta je recimo svoju klinku pustila da ide, sama je htjela ići. I onda je nakon 3-4 godine sama odustala i vrlo rano otkrila svoje agnostičke pa ateističke sklonosti

[mama courage]

Pa zvali me licemjernom tko god hoće.
Mada, imam još godinu dana... sve je moguće.

ja sam prestala tako razmišljati i prestala ikoga proglašavati licemjernim (barem u ovoj tematici), iako mi je uvijek drago kad netko pokaže hrabrosti suprotstaviti se sustavu i društvu, ali sam naučila prihvaćati i ljudske slabosti, situacije i jednostavno činjenicu da je sustav takav da te natjera da tako... konformistički postupaš, pa onda nije lijepo žrtvu takvog sustava dodatno stigmatizirati. u biti sam izabrala put osviješćivanja i ojačavanja individua (zvučim kao neki vjerski vođa ) i nekako pronalaženja puta koji najviše odgovara toj osobi u datoj situaciji.

[Zuska]

Ne znam kako ću se postaviti ako dijete bude htjelo na vjeronauk. S jedne strane mislim da se sa zabranama ništa ne postiže, mislim da je poanta odgojiti ih tako da oni ne požele ići na vjeronauk. (uh, nadam se da će mi to uspjeti!)

Jao, ovo kvotano sam napisala kao da će vjeronauka u školama biti za 5-6 godina. Odbijam u to (i u to vjerovati!

[Peterlin]

Ne bih htjela da nasu djecu neko odgaja u katolickom duhu, ni u skoli, ni sa strane md-ovih roditelja i obitelji, jer to nisu vrijednosti koje im zelim prenijeti. Ako ce jednog dana sam pozelit ici u crkvu ili na vjeronauk, ne znam kako cu se postaviti, to ce vjerojatno ovisiti o tome koliko ce imati godina.

Kako sada stvari stoje, ovo ces tesko izbjeci... Moja djeca idu na vjeronauk, ali me svejedno smeta i nije mi drago kad vidim u citankama, udzbenicima stranih jezika i brojnim drugim knjigama (povijest - katastrofa) tu vjersku ikonografiju. Pa te knjige su za svu djecu, ne samo za vjernike!!!

Onda isto - teme za sastavke znaju biti vjerski obojene i ima toga brdo... Mislim da je to neprihvatljivo. Osim toga, bila vjernik ili ne, mislim da je bezveze kad klince na prvi dan nastave odvedu na misu (citala na vijestima neki dan) ili kad povremeno znaju za Dan kruha dofurati svecenika u skolu. U vrticu su barem pitali "Imate li stogod protiv da dijete glumi andjela?" ali u skoli je to toliko umrezeno da je stvarno, ali stvarno pretjerano i neukusno.

[mikka]

Potpisujem kvotano. Ateistkinja sam zbog ravnodušnosti prema božjoj opstojnosti, ali - zbog osobnog iskustva, kao i društvene stvarnosti - nisam ravnodušna prema toj nastrljivosti.

Recimo, smeta me kad na Fejsu svi čestitaju vjerske blagdane, a onda netko na SVOM zidu i na SVOM statusu napiše nešto tipa "kakva je ovo vjerska kakofonija" i onda ga njegovi-njeni frendovi dođu napadati kako nije u redu pljuvati vjerske osjećaje, kako treba biti tolerantan itd. Dakle, ako netko na svom wallu može napisati Sretan Božić, zašto netko drugi ne može, a da ga se ne napadne, napisati nešto tipa pun mi je kufer Božića ili ne vjerujem u Kristovo rođenje?
Zbog čega ateisti ili agnostici nemaju pravo na slobodu govora na kakvu imaju pravo vjernici?Zbog čega vjernici koji se vrijeđaju kad nevjernici kažu da nema dokaza da Bog postoji, ne misle da nevjernike ne vrijeđa izjava vjernika da on postoji i da je vjera dokaz?

to je zato jer postoje vjernici i ostali. ako zelis raditi neke nepodopstine, pozovi se na vjesku slobodu i uglavnom ces proci liso.

[Zuska]

Ja veliki problem vidim upravo u tome o čemu Peterlin piše. Lako se ja postavim prema baki, ali kako se postaviti prema školskom sustavu, razredu...
Kako sad razmišljam, svojoj klinki savjetovala bih da ne piše sastav na tu temu i da od profesorice traži drugu temu ili da u sklopu teme piše o svojem ireligioznom doživljaju te teme. I stala bih iza nje. Mislim da bi nakon 2-3 takve situacije, učiteljica možda počela postupati drukčije...
Prosvjedovala bih glasno na svim adresama protiv blagoslivljanja prvog dana škole i sl.
Zanimala bi me iskustva roditelja koji se stvarno nalaze u tim situacijama...

[Sumskovoce]

Sumskovoce,
ne mogu vjerovati da ću ovo napisati, ali mislim da im od učenja dječje molitve s bakom i djedom neće ništa biti. Samo će te prije početi pitati pitanja vezana uz religiju i morat ćeš više i češće razgovarati s njima, što je dobro. Mene je baka sve to vrlo rano naučila (dovoljno rano da pozaboravljam), zbog toga sam od nje dobila puno poljubaca i zagrljaja, vježbala sam memoriju i sl., ali sam zato stalno doma gnjavila s pitanjima o anđelima, nebu i bogu i obožavala sam te razgovore sa starcima jer onda sam dobivala hrpu drugih, još zanimljivijih priča o svemiru, evoluciji, moralu i sl...
I tako, iako mi starci nikad nisu govorili ništa protiv bake u tom smislu, vrlo rano sam je počela doživljavati kao osobu koja neke stvari ne kuži pa joj ih ja, čak i tako mala, moram objašnjavati I to mi je pomoglo da skontam što je vjera, ne pomažu činjenice, argumenti, dokazi, moja je baka i dalje vjerovala svoje A još kad sam skontala da moja mama ateistkinja zna više o Bibliji od bake zagrižene vjernice, heh!
Što prije klinci shvate sve te stvari, tim bolje.
Ne znam kako ću se postaviti ako dijete bude htjelo na vjeronauk. S jedne strane mislim da se sa zabranama ništa ne postiže, mislim da je poanta odgojiti ih tako da oni ne požele ići na vjeronauk. (uh, nadam se da će mi to uspjeti!) Moja teta je recimo svoju klinku pustila da ide, sama je htjela ići. I onda je nakon 3-4 godine sama odustala i vrlo rano otkrila svoje agnostičke pa ateističke sklonosti

I ja imam lijepa sjećanja sa bakom i inima po pitanju priča o anđelima, ali znam kako to krene. Moj je stav da to ne želim. Imat će oni prilike pročitat svu vjersku literaturu koju budu htjeli, dok su mali, ne želim da ih se uči tome.

[mama courage]

potpisujem zusku.

djeci treba objašnjavati od trenutka kad počnu pitati kako je društvo uređeno i bez ustručavanja objasniti stav roditelja. ne stidjeti se toga. mi smo svojoj objasnili vrlo rano i ona puno toga zna iz biblije, kurana tj. i drugih religija, zna da neki ljudi u to vjeruju (poput bake, prabake, susjede na selu), zna da nije njeno da se s tim sprda, ali također da ona ima pravo ne vjerovati kao što čine njeni roditelji i da joj nitko (pa ni prabaka) nemaju pravo sugerirati da je bog dobar i da u njega treba vjerovati.

ona zna da puno ljudi u hrvatskoj ne vole gay osobe (gledala je splitsku rivu od prošle godine i rekla da je bolje da je striček otišao popraviti zube nego što je bacao kamenje) i svaka homofobija ju jako ražalosti (jednom se rasplakala). u biti je svaka vrsta nasilja jako uzruja, a obožava priče o jakim i pametnim i aktivnim ženama. (to su nam priče za laku noć... priča o rozi parks )

ona će jednog dana, kad bude imala dovoljno godina odlučiti što će vjerovati što ne, možda ode i u hare krishnovce (kao što sam ja očijukala s njima kad sam bila u pubertetu), ali kao što smo jednom o tome govorili na nekom drugom topicu, te godine još nisu došle i ja smatram da kao roditelj imam pravo odlučivati i usmjeravati svoje dijete. ona nije sama odlučila da neće ići na vjeronauk, ali nikad nije ni poželjela ići na njega (čak smo joj predlagali da na početku godine ode, da vidi, ona nije htjela). jednom dva puta što je otišla na misu, udavila se od dosade. drugi put je samo otišla iz velike ljubavi prema prijateljici i jer je htjela prespavati kod nje.

dovoljno smo je osnažili i pokazali ljepotu našeg svjetonazora, istovremeno joj objašnjavajući da postoje ljudi koji ne djele naše mišljenje, da je dovoljno jaka bila da se mogla suprotstaviti nekim napadima na njen integritet. i to mi je kao roditelju najbitnije.

[mama courage]

mislim da treba ipak procijeniti od situacije do situacije. vjerski obojene teme i sl. mogu poslužiti kao rasprava s djetetom, da upravo vidi tu vjersku nadmoć u javnom (školskom) prostoru. ako je nešto stvarno previše napadno i neukusno, onda se požaliti učitelju/ici. na kraju krajeva, možda jedna takva tema posluži da se razredu objasni da ima i nevjernika i njihov stav.

tako smo mi u 2. razredu na temu, što mama i tata rade u kućanstvu fino imali pola sata feminističkog osnaživanja, na temu vukovara je jadnica morala sat vremena slušati povijest kako ju njeni roditelji vide. istovremeno je dva dana kasnije u učiteljicinim riječima našla potvrdu maminih litanija, pa joj je ipak bilo drago da je shvatila bit. to su trenuci kad kao roditelj shvatite da ne griješite što osviještavate dijete, mada se ponekad učini da je još malo za takvu vrstu informacija.

[Rivendell]

Eto i mene koja vjerujem u čaroliju života, u prirodu, svemir (u big bang i sve što je bilo poslije, ali se pitam išto je bilo prije), dobro, ljubav, prijateljstvo, uzajamost, istinu, mir... Nisam "registrirani član" ni jedne religijske zajednice.
Obišla sam ih puno, neke lokalne, neke silno egzotične, neke odgovore sam dobila, neke nisam... i nakon svega, mislim da su sve religije smo različiti šareni papirići za istu stvar. Ne vjerujem u krivnju. Ne vjerujem u kaznu.

Lakše mi je reći da sam ateist, nego objašnjavati da nisam vjernik, ali da ipak u nešto vjerujem. Možda sam agnostik, možda nisam. Vjerujem da je sve relativno. Vjerujem u transformaciju energije.
Ježim se od forme bez sadržaja koja je tako prisutna kod nas... neki prijatelji vjernici me nadahnjuju i volim biti s njima. Ako me pozovu, sudjelujem u obredima, ceremonijama i svetkovinama iz različitih religija ljudi koji su mi dragi, jer prihvaćam da je to dio njih, njihov način da pokažu bliskost, ljubav, da podijele za njih važan trenutak.

Smjehuljicu krstiti nećemo, ali upravo u mislima dovršavam "idejni nacrt" tihe ceremonije baby blessings-a.

Za početak toliko. Veselim se temi.

Ovako i ja, od svega pomalo. Vec dugo razmatram baby blessing, nekako mi zao sto nismo imali tak vid dobrodoslice za malog, kao sto je to i krstenje. Mislili smo za rodjendan pa nismo uspjeli... Javi sto ste smislili!

Inace, sad uzasne pritiske od uze i blize rodbine imamo za krstenje. Najjaci argument je bio neki dan, da gdje ce dijete ici ako umre??? Kao bolje mu je da ide u raj nego u limb, na sto sam odbrusila da je crkva ionako ukinula limb pred koju godinu.
Pa mi je baka od dragog rekla da ce ga ona skupa s njegovom mamom odvesti bez nas???

Ma show!

[Peterlin]

Ja veliki problem vidim upravo u tome o čemu Peterlin piše. Lako se ja postavim prema baki, ali kako se postaviti prema školskom sustavu, razredu...
Kako sad razmišljam, svojoj klinki savjetovala bih da ne piše sastav na tu temu i da od profesorice traži drugu temu ili da u sklopu teme piše o svojem ireligioznom doživljaju te teme. I stala bih iza nje. Mislim da bi nakon 2-3 takve situacije, učiteljica možda počela postupati drukčije...
Prosvjedovala bih glasno na svim adresama protiv blagoslivljanja prvog dana škole i sl.
Zanimala bi me iskustva roditelja koji se stvarno nalaze u tim situacijama...

S učiteljima/učiteljicama se to obično može dogovoriti i nije problem. Pisala je ivarica svojevremeno kako je njeno dijete dobivalo za zadaću opisati prvi snijeg dok su ostali pisali o Božiću. Isto, ekipa iz razreda mog sina koja ne slavi Božić isto je dobivala alternativne zadaće. To u praksi funkcionira, a mislim da je dobro za sve jer i druga djeca se upoznaju s različitim stavovima.

Mene puno više smeta kako izgledaju udžbenici, koji su slika i prilika države, tj. ministarstva koje ih odobrava... Ne smeta moju djecu, smeta mene. Bilo bi mi milije da to tamo nije, isto kao što bi mi bilo milije da djeca idu na vjeronauk u crkvu, ali ne mogu tu ništa promijeniti, bar ne sama i ne na brzinu. Zato podržavam ovaj topic. Ako se država deklarira kao sekularna, nek onda takva i bude.

[mama courage]

evo nešto za sve koje su u zagrebu: link

CFI Croatia u suradnji s udrugom Protagora organizira tribinu "Hrvatska između sekularnosti i klerikalizacije".
Voditeljica trbina je Vesna M. Puhovski (predsjednica Protagore).

Teme tribine:

Lino Veljak: "Sekularna država i tendencije klerikalizacije - Demokracija ili teokracija?.
Marijana Bijelić: "Sekularizam i demokracija, ljudska i građanska prava"
Alan Sorić: "Diskriminacija ateista u sekularnoj državi"
Vesna M. Puhovski: "Vjerska indoktrinacija u obrazovnom sustavu"

Veselimo se Vašem dolasku! Ulaz je slobodan.

nadam se da se vidimo tamo

[la_mama]

mislim da su slično razmišljali i naši roditelji kada bi čitali naše zadaćnice s temama "Tito Partija"
moje je to smetalo, pok. otac je nekada i naglas znao negodovati.

ali se ne sjećam da smo tu ikonorafiju shvaćali toliko ozbiljno i osobno, usprkos trudu naših učiteljica

eto, tako nekako smatram da i djeca gledaju na vjeronauk u školi, ukoliko se kod kuće ne prakticira vjera.

možda su vaša iskustva i razmišljanja drugačija ?

[tangerina]

S učiteljima/učiteljicama se to obično može dogovoriti i nije problem. Pisala je ivarica svojevremeno kako je njeno dijete dobivalo za zadaću opisati prvi snijeg dok su ostali pisali o Božiću. Isto, ekipa iz razreda mog sina koja ne slavi Božić isto je dobivala alternativne zadaće. To u praksi funkcionira, a mislim da je dobro za sve jer i druga djeca se upoznaju s različitim stavovima.

Daleko sam još od ovog, pa ne znam kako ću se prema tome postaviti kada dođem u tu situaciju. Ali mi se čini da bih radije potakla dijete da o Božiću piše iz svoje perspektive nego tražila da mu učiteljica daje posebne teme. Baš bi bio dobar i edukativan sastav Smisao Božića u obitelji ateista

[suncokret]

mene uz obilježavanje katoličkih blagdana u školi smeta i obilježavanje valentinova i sl.
mislim da bi već jednom trebalo organizirati neku edukaciju za učitelje i podučiti ih kako se držati plana i programa bez uplitanja vjere-katoličke ili bilo koje druge.
samo tko će educirati ove u agenciji i ministarstvu?

[Mojca]

Pišete brže nego stignem čitati.

Rivendell, još uvijek stigneš napraviti baby blessings.
U mojoj glavi su se valjale različite ideje na tu temu, na koncu smo usvojili najjednostavniju, pozvati ćemo prijatelje, dvije obitelji najbližih, moju prijateljicu i njenog muža i dvoje djece 4 i 8 godina, te prijatelja MD-a i njegovu ženu i kći studenticu. Prvi su vjernici na papiru, drugi su ateisti... zapravo je to nebitno, to su nam jako bliski prijatelji i imaju osjećaju jačinu moje želje da imaju posebnu ulogu u Smjehuljicinom životu. Imali bi je ionako, ali ovo će samo biti način da to neformalno formaliziramo.

Sam čin desiti će se na mjestu koje je MD-u i meni posebno. Budući smo MD i ja planinari, izabrali smo Sljeme, uz jedan potok, zapaliti ćemo vatricu, svatko će nešto reći, možda pripremim nešto kreativno da svi skupa napravimo, možda će svako naći jedan poseban kamen iz potoka, pa ćemo ih staviti u kutijicu da Smjehuljica ima za uspomenu. Biti će veselo, opušteno i spontano... i nakon toga ćemo ići u najbliži planinarski dom na puricu z mlincima ili grah.

[stray_cat]

Uključuje li to i poklanjanje djeci nepotrebnog zlata?

vecina zlata i dragog kamenja dolazi iz rudnika gdje se prakticira robovski rad. djeca nisu postedjena, u uska okna ulaze djeca stara svega par godina

meni je to nehumano

u danasnje doba informacije biti neinfirmiran i nezaintereiran je iskljucivo stvar osobnog izbora.

prijavljujemo se za okupljanja, mi smo prilicno leteci po potrebi

[leonisa]

Flopice, nije mi nikad palo na pamet da bi se djeca bavila ovakvim pitanjima i utjecala jedna na druge, pa imaju oni pametnija posla od rasprava na temu ima ili boga.
Kao što je meni odgojenoj u ateističkoj obitelji bilo dozvoljeno da istražujem, dopustila bi svome djetetu da to isto čini, odnosno da se druži sa svakim tko god je "ispravan po nekim drugim mjerilima" (ne nalazim bolji izraz), dakle tko je njeguje osnovne vrijednosti koje vjerujem svi tu volimo.... iskrenost, poštenje, prihvaćanje različitosti, nenasilje...

Oh, iznenadila bi se. Narocito kad dodje bozic pa se spomene mali isus i ode rasprava u postojanje boga, isusa, muhameda, vila, patuljaka, strumpfova...i uvjeravanja kako sve postoji osim boga i isusa...

[leonisa]

Fali mi gore djed mraz i djed bozicnjak.


Ja ne spadam tu, samo citam

[mama courage]

mojca, kod nas u bosni postoji običaj šišanja prvog dječjeg čuperka i tko to učini postaje "šišan(a) kum(a)" (ne znam je li to običaj samo kod muslimana ili i inače). ja sam tako šišana kuma najstarijoj curici moje najbolje prijateljice.


nemam problema da se djeca različitih svjetonazora druže međusobno, i da, kod nas je već u vrtiću (a kasnije u školi) postavljeno pitanje tko vjeruje tko ne, s tim da se pokušalo iz društva izbaciti nevjernike... rekoh pokušalo, ali nije uspjelo jer druga djeca vjernici nisu htjeli prihvatiti takvu segregaciju.

[Mojca]

Oh, iznenadila bi se. Narocito kad dodje bozic pa se spomene mali isus i ode rasprava u postojanje boga, isusa, muhameda, vila, patuljaka, strumpfova...i uvjeravanja kako sve postoji osim boga i isusa...

Valjda i oni imaju svoju verziju filozofskog kutka.

[stray_cat]

Oh, iznenadila bi se. Narocito kad dodje bozic pa se spomene mali isus i ode rasprava u postojanje boga, isusa, muhameda, vila, patuljaka, strumpfova...i uvjeravanja kako sve postoji osim boga i isusa...

sve lista imaginarnih prijatelja

[leonisa]

mojca, kod nas u bosni postoji običaj šišanja prvog dječjeg čuperka i tko to učini postaje "šišan(a) kum(a)" (ne znam je li to običaj samo kod muslimana ili i inače). ja sam tako šišana kuma najstarijoj curici moje najbolje prijateljice.


nemam problema da se djeca različitih svjetonazora druže međusobno, i da, kod nas je već u vrtiću (a kasnije u školi) postavljeno pitanje tko vjeruje tko ne, s tim da se pokušalo iz društva izbaciti nevjernike... rekoh pokušalo, ali nije uspjelo jer druga djeca vjernici nisu htjeli prihvatiti takvu segregaciju.

Nemam ni ja, da pace. To bi trebao biti temelj tolerancije. Moju od uvijek ucim da svatko vjeruje u sta zeli, ili ne vjeruje i da svatko ima pravo izabrati u sta ce, odnosno nece vjerovati. Naucila sam ju recenicu da kaze u sta ona vjeruje (pri tome joj nisam rekla sta je to u sta ona vjeruje) i da je to ok i da kaze da je ok da drugo djete vjeruje u sta vjeruje ili ne vjeruje jer mi je precesto dolazila s pricom kako ju je netko uvjeravao da ono u sta ona vjeruje da to ne postoji, ali da postoji ono u sta vjeruje drugo dijete. Tako da ja imam isto iskustvo kao i ti, samo obrnuto gdje se nju uvjerava da krivo vjeruje i pokusava ju se "preobratiti".

[Kaae]

Svakako ne spadamo u katolicki/vjernicki topic, ali u principu niti ovaj, ako se bas moram(o) deklarirati kao ateisti. Ne volim deklaracije i ne volim aktivizam vezan uz (ne)vjeru, pa mi je nezgodno biti s obje strane. Na isti nacin ne uzivam tj. smetaju mi propovijedi s obje strane, i vjernicke i nevjernicke.

Imam sve sakramente, ali ne znace mi nista. Nekad davno su mi bili bitni, ne zbog vjere, jer vjerovala nisam nikad, vec zato sto su mi bili simpaticni. Krstena sam s 10 ili 11 godina jer sam sama tako htjela. Isla sam na vjeronauk u crkvi, bilo nam je super, gledali su se filmovi, rijetko kad vjernicki i opcenito smo isli po nekim izletima, koji nisu imali veze s hodocascima. Ne pamtim gotovo nista vjernicko s tih vjernickih pohoda. No mozda sam ja to tako filtrirala jer sam tamo bila, prvenstveno, zbog drustva. Vjeronauk u skoli sam imala jedne jedine godine, u 8. razredu, jer se valjda poklopio s pocecima hrvatske drzave. To mi je bila tlaka. Stari mi je ateist, ali moji su ionako rastavljeni oduvijek, tako da njegov ateizam nije utjecao na moje stavove. Zapravo, pretpostavljam da nije bas ateist, samo ne vjeruje ni u jednog boga, u to sam sigurna. Mama je iz katolicke obitelji, obozava paliti svijece na Kamenitim vratima, no ne ide u crkvu, osim turisticki. Slavimo doma tradicionalne blagdane, bez molitve. Ono, kiti se bor i farbaju se jaja, dobro se jede i otvaraju se pokloni, tako nekako.

Muz je samo krsten, uglavnom zato sto je bio na umoru kao mali pa se baka jako prepala, ovo ono. Mama mu je iz strogo katolicke obitelji, ali ocito nedovoljno stroge jer je ipak udana za luterana, iz ne toliko strogo luteranske obitelji. Muz je vise ateist nego ja.

Vjencani smo prvo kod maticara, tu u Americi, bez ikakvih religioznih primjesa (tu i maticari mogu malo propovijedati, a popovi mogu glumiti maticare, itd.). Godinu dana kasnije smo se vjencali u crkvi u Zagrebu, onako najiskrenije - iz fore, bez laganja sveceniku o tome kako smo teski vjernici. Ili ikakvi. I bas je bilo lijepo, osim onih nekih redovnih stvari koje se citaju na crkvenom vjencanju, nije bilo propovijedi i traktata o stvarima koje nam se ne svidjaju i u koje ne vjerujemo (i civilno vjencanje sadrzi dijelove obreda koji me tjeraju na besposleno strikanje, tako da to nekako svodim na isto, truc-truc kind of thing).

Sumnjam da cemo krstiti dijete, ali nikad se ne zna. Postoji mogucnost da cemo ga pustiti da (i on) odluci sam zanima li ga to ili ne. Super mi je to sto ne moram razmisljati o vjeronauku u skoli jer ga jednostavno nema, osim ako se u startu odlucis za vjerske skole - kod nas, ako se ne varam, ima samo katolickih i luteranskih, a sigurna sam da mali nece ici ni u vjersku skolu, niti u vjerski vrtic. U drzavnim skolama i vrticima bog sluzbeno ne zalazi, ali ljudi su ovdje u neku ruku jos vise religiozni nego kod nas pa si sve nesto mislim da ce i boga biti svugdje po malo, ili po puno. Ili mozda nisu stvarno religiozni, ali jako drze do crkve i crkvenih druzenja. Muz i ja smo nekako skoro pa cudaci jer nedjeljom ne idemo nikamo, ne sudjelujemo u crkvenim dogadjanjima (osim sto ja redovito pohodim rasprodaju u nekoj baptistickoj crkvi, organiziranu na isti nacin kao Rodina ) i opcenito u cestitkama i saucescima (i slicnim) ne spominjemo boga.

Imamo brdo raznih crkvi i vjera u malom gradicu, zapravo, i otkako sam tu preselila stalno razmisljam o tome da si dam truda i pogledam/poslusam mise i druge obrede, znatizelje radi. Do sad sam (ovdje) vidjela samo luteranski sprovod i vjencanje metodista.

Sto se djeteta tice, ne brine me sto ce i kad ce pitati. Kad pita, dobit ce odgovor prikladan dobi. Nece sadrzavati boga koji se ljuti kad grmi i slicne stvari, a ni brojanje rebara.

[leonisa]

Jako mi se svidja tvoj dio o deklaraciji, aktivizmu i propovjedi, s obje strane. Ili svih strana. Dijelim s tobom misljenje.
Za mene je to sve preosobno i ne mora cijeli svijet to znati, niti mu imam potrebu to davat na znanje. Ono prvotno nabrojano mi je odbojno.

[mikka]

mozes ga dati krstiti, samo ga nemoj dati obrezati

[mama courage]

mozes ga dati krstiti, samo ga nemoj dati obrezati

kaae, ne moraš se deklarirati kao ateist(kinja) da bi učestvovala u ovom topicu, možeš sama odrediti svoj identitet.

[Kaae]

Skroz sam bezidentitetna sto se vjere tice. Vise znam sto nisam, nego sto jesam, ali mislim da sam zapravo vec negdje objasnjavala - vjera mi je premalo bitna da bih provodila neko znacajno vrijeme pokusavajuci pronaci odgovore na pitanja bez kojih skroz na skroz mogu.

Obrezivanja nema, vec smo sve papire pripremili. Da ga ne bi netko sirotog pod noz...

[marta]

Danas:
L (koji ide na vjeronauk) pita mladjeg brata (koji ne ide na vj): Jel ti uopce vjerujes u boga? Ja vjerujem u Isusa.
V: Isusa? Pa naravno da vjerujem jer je postojao i pricvrstili su ga na kriz.

[Ifigenija]

hm, mene isto zanima koliko su vjernici tolerantni naspram ateista?
kako ih doživljavaju?
zanemarit ću RG post o trulim jabukama, želim vjerovati da je to više napisano radi postizanja dojma
ne vjerujem da itko ičiju djecu može smatrati truleži zapravo, a RG pogotovo ne (nisam ničiji glasnogovornik, tako sebi tumačim)
da li vjernici uistinu paze druže li se njihova djeca s djesom drugih vjernika ili s djecom ateista i da li im je to važno?
kako ateisti gledaju na obrnutu situaciju?
smetaju li im možebitni utjecaji vjerničke djece na njihovu?
ajme koliko pitanja...

Mene ovo pitanje kopka, pa ću odgovoriti, if I may
Za neke prijatelje uopće ne znam u što vjeruju, za neke sam saznala nakon godina i godina, s nekima vodim polemike jer su to tražili, s nekima nikad i ne potežem pitanje, Neki se čude nama, nekima mi i vjerujem da svi i vjernici i nevjernici imaju miješano društvo. Ili ti netko paše, ili je dobar čovjek, ili nije.
Znam jedne ultrakatolike, stvarno su zakon, imaju najbolje prijatelje - ateiste. obraćali ih, ovi se nisu htjeli obratiti, i sad jedni znaju i drugi znaju tko su što su - i najbolji su prijatelji.
Mi nemamo neke zadrte ateiste za prijatelje, slučajem,nije da smo prekrižili nekoga! imamo ateističku obitelj, pa što, ali imamo za prijatelje agnostike, muslimane, neopredjeljene. Za neke ni ne znamo što prakticiraju, koliko i kako. Imamo, naravno, i vjerničke prijatelje.
A za to koje su vjere djeca s kojima se moji druže - ajoj, ni na kraj pameti mi nije da na taj način segregiram, niti znam ijednu vjerničku obitelj koja to radi. Bude mi drago da nalete na neke kao što smo mi, ali to više iz neke kao olakšane prakse života, pa onda možemo zajedno prakticirati misu, ili ići na hodočašće, ili kužimo te neke odluke bez puno objašnjavanja. Ali, ili nekog voliš kao prijatelja ili ne, i tu nema uopće izmišljavanja.
Ne mogu uopće zamisliti da pitam nekog sedmogodišnjeg Marka - a jesi li ti vjernik? Kršćanin? Rimokatolik? Prakticiraš vjeru? Koliko puta si bio na ispovijedi? Mislim ono - apsurd!
Vjera je slobodni izbor svakoga.
Moralna načela koja su nam važna, na općoj ravni, dijele mnogi ljudi. Praksa vjere je privatna stvar.

[tanja_b]

[QUOTE=Mojca;2214213]Flopice, nije mi nikad palo na pamet da bi se djeca bavila ovakvim pitanjima i utjecala jedna na druge, pa imaju oni pametnija posla od rasprava na temu ima ili boga.
/QUOTE]

Za ilustraciju: moj sin se na prvi dan škole u prvom razredu zakačio s ostatkom razreda na temu ima li ili nema boga A sve je počelo bezazlenim zajedničkim razgledavanjem školskih knjiga prvog dana u razredu. "A zašto ti nemaš knjige iz vjeronauka?" itd, itd.

Moram priznati, iznenadio me kako je čvrsto branio uvjerenja koja nosi od doma. U prvom razredu se nekoliko puta raspravljalo na tu temu (čak ga je jedna djevojčica tužila vjeroučiteljici da ne vjeruje u boga, dok je sjedio u razredu nemajući kamo za vrijeme tog sata), ali sad su na neko vrijeme s tim prestali. Očekujem sljedeći val rasprava u trećem razredu, kad krene priča o pričesti i poklonima

[Jadranka]

Ja bi se slozila s Ifi, meni je isto nevazno sto tko vjeruje ili ne vjeruje. Zapravo mi je to vrlo osobno pitanje i stvarno rijetko uopce razgovaram o toj temi.

[leonisa]

Ja bi se slozila s Ifi, meni je isto nevazno sto tko vjeruje ili ne vjeruje. Zapravo mi je to vrlo osobno pitanje i stvarno rijetko uopce razgovaram o toj temi.

X
sad, jel do mene i ljudi s kojima sam okruzena, "glasniji" su ateisti. nikad mi nije palo na pamet pitati ikog vjeruje li u boga, pa cak ni kad sam bila dijete. niti sam ikog uvjeravala da u njega treba vjerovati. zapravo mislim da o tome nisam niti pricala :/
volim cak i dobar humor na racun religije. to mi dodje ko autoironija, volim ljude koji se znaju saliti na svoj racun dok ne prevrsi mjeru.
a najbolji vic o svecenicima, cula sam od- svecenika :D
i ne poznam ni jednog vjernika-fanatika. za mene su to oni koji nasilno i naporno preobracaju. ili to pokusavaju.