životne priču su nam različite
određeni broj ljudi u bivšoj državi imao je velike probleme ukoliko bi ih se zateklo u javnom prakticiranju vjere (pod ovo mislim odlazak djece na vjeronauk, prisustvovanje misi i sl.)
kome se danas brani NEodlazak na vjeronauk ili NEprakticiranje vjere? (na topicu se uglavnom govori o katolicizmu pa zato sam ovako napisala) tj. kome se brani življenje prema vlastitim ateističkim, agnostičkim ili bilo kojim uvjerenjima?
ja duboko poštujem one roditelje koji su se izjasnili da ne žele katolički vjeronauk u školi jer su ateisti ili su neke druge vjere - one koji idu linijom manjeg otpora -"pa nek ide kad svi idu" smatram licemjernima
no, kao što sam prije potpisala magriz - iako sam vjernica, ne slažem se sa prisustvom vjeronauka u školi (djelomično iz razloga jer je samim time učenje vjere izgubilo svoju čar, posebnost, svečanost koju ja pamtim iz svojih dječjih dana polaženja vjeronauka u crkvenim prostorijama)