razumijem što te muči, mada iskreno rečeno ovo što sam ti boldala mi nije potpuno jasno. ni meni ne odgovara da svoj identitet gradim kroz "negaciju" tuđeg indentiteta, ali boljeg rješenje za sada ne vidim (a nemogućnost pronalaženja zadovoljavajućeg rješenja govori u prilog toj vjerskoj premoći koja se kao normativ nameće društvu). pokušavam si objasniti na način da ni sintagma "vjernik sam" u biti ništa ne znači, jer ne govori koje je netko vjere i što sadržava njegovo vjerovanje, pa mi izjava "nisam vjernica" ili "ateistkinja sam" predstavlja samo okvir onoga što sadržajno ispunjavam humanizmom, feminizmom itd.litala prvotno napisa
evo ja cu ponovit svoje vidjenje definicije
opet se definira(mo) u odnosu na vjeru/religiju. meni to ne sjeda. smatram ovo stanje stvari normalom/normom. i ne razumijem zasto smo dosli u situaciju da se definiramo i odredjujemo kao nesto sto nismo.
zato vrlo rijetko i pricam/razglabam o tome. jer se stalno povlaci ta "potreba" da se naglasi, pojasni, doda taj "ne-vjerujem" moment. bilo da je u kontektstu glede and unatoc ili bas kao...
predsjednik ateista irske je na jednoj konferenciji kojoj sam nazočila pokušao objasniti tu problematiku oko a-teizma usporedivši ateizam sa "ne skupljanjem markica", i da ne postoje ljudi koji se izjašnjavaju na način da "ne skupljaju markice" i da se nalaze na konferencijama gdje se govori o "ne skupljanju markica"... i možda u idealnom svijetu bi to uistinu bilo suludo, ali u realnom svijetu gdje velika većina ljudi "skuplja markice" i gdje se smatra da je pošta stvorila svijet u kojem živimo i gdje se od malena djecu uči da skupljaju markice i gdje naše odluke o tome što je ispravno ili ne (pa i u donošenju zakona), zavise od naših sakupljenih markica... sigurno bi postojali ljudi koji bi sebe nazivali "ne skupljačima markica".
 |
|||
