Citiraj la_mama prvotno napisa Vidi poruku
...
da li je i koliko je važna ta duhovna komponenta u svakodnevnom životu.
u ovih 42 godine nisam osjetila potrebu obratiti se nekoj onozemaljskoj instanci, i tome učim djecu.
da sve svoje probleme i dileme rješavaju s nama, sami (koliko mogu) ili s prijateljima i tetama u vrtiću.
Eto, ovo i mene povremeno smeta... Kad se naglasava vjera/duhovnost kao vrlina samo po sebi, a one koji to ne osjecaju na neki nacin omalovazava jer smo maltene "niza bica" kojima fali neka kljucna komponenta zivota... Meni ta nekakva duhovnost nimalo ne fali u zivotu, i ne osjecam se zakinuto zbog toga... U stvari ponekad imam zloceste misli pa si mislim kako se ne osjecam zakinuto ni za to sto "ne cujem glasove" ko sizofrenicari a oni ih cuju - znaci li to da je njihov zivot bolji i bogatiji jer imaju i tu dimenziju svog postojanja? (Ne usporedjujem vjernike tu sa sizofrenicima nego ih koristim kao ilustraciju stava da zato sto netko nema nesto sto netko drugi ima je sad taj prvi na naki nacin inferioran ili u najmanju ruku zakinut spram ovog drugog, kako se to obicno tumaci nama "zakinutima" )