trebalo mi je neko vrijeme da sve pročitam, par puta sam poželjela nešto odgovoriti, ali previše je stranica već prošlo

onda sam se vratila na prvu da se sjetim koja je bila ideja teme:

namjeravamo raspravljati o našem ireligioznom poimanju svijeta, našim moralnim vrijednostima, životu i odgoju djece. razmjenjivati ćemo iskustva, mišljenja i pružati si uzajamnu podršku.

a uglavnom raspravljamo o katolicizmu. slažem se, ništa čudno da smo tu zaglibili jer živimo u katoličkoj državi (teško je to osporiti, sve dok je vjeronak u školi, dok su nam blagdani za svih neradni dani i dok svi građani iz svog džepa plaćaju crkvu dvaput - kad joj ide lova iz proračuna i kad ona ne puni natrag taj proračun). ne kažem da je ova rasprava koja se razvila loša, iako mi se čini da je tendencija da ide u onom smijeru vječnih. gdje se svi ponavljaju i stare izjave se prežvakavaju i zapravo sve to nikamo ne vodi, dok ljudi polako ne odustanu i tema nakon nekog vremena zamre... mogla bih napisati sad gomilu stvari zbog kojih mi se katolička crkva zamjerila, pa onda neka lijepa iskustva iz crkve, bla, bla...ali za to sigurno postoje neke druge teme.

ovdje sam se nadala pisati/čitati o svojim promišljanjima o svijetu, odgojnim pitanjima itd. da, sigurno bi se tu nekad javilo i pitanje kako se nositi s tim da ti dijete u školi ne ide na vjeronauk, pa sjedi na hodniku, ali kao praktično pitanje (što napraviti, kako org. neko bolje rješenje za njega...), a ne kao poticaj na tisućitu raspravu treba li vjeronauk biti u školi ili ne. očito svi imamo mišljenje o tome, koje je već 1000 puta na drugim temama izrečeno i super, ajmo sada nešto drugačije...