Pa kad smo kod etike i nekakvih principa i normi djelovanja, meni je grozno čuti "ne radim to jer ne bi volio da to netko radi meni". Ok, to se može tako objasniti klincima od 3-4 godine (ne tuci se, jer će drugi tući tebe, ne tuci se, jer će ljudi misliti loše od tebi).
Taj odnos omogućuje hipotetički imperativ (Kant): Ja trebam činiti nešto zato što želim nešto drugo.
Nasuprot hipotetičkom imperativu, kategorički imperativ glasi: ja trebam djelovati ovako ili onako i kad ne bih željela ništa drugo.

Otkad znam za Kantov kategorički impretiv, redovito ga se sjetim i pokušavam živjeti u skladu s njim i mislim da se on može i djeci relativno rano objasniti.
Razlika: Ja neću krasti jer želim uživati dobar glas. ILI Ja neću krasti čak i kad mi to ne bi donijelo nikakvu sramotu (jer želim živjeti u društvu u kojem se ne krade.

S wikipedije malo detaljnije - ovo postam samo zato jer mi je divno ovo ponovo čitati i mislim da u sebi nosi više-manje većinu onih prijedloga:

Kategorički imperativ je etički koncept nemačkog filozofa Immanuela Kanta. Kant daje nekoliko formulacija kategoričkog imperativa:

I formula glasi: Postupaj prema onoj maksimi za koju možeš poželjeti da postane оpšti zakon.
Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne želim da krađa postane оpšti zakon, onda ne smijem ni ja krasti".

II formula glasi: postupaj uvijek prema ljudskosti u sebi i u drugim bićima uvijek kao prema cilju a nikad kao prema sredstvu.
Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje čovjeka u bilo koje svrhe, i naglašava ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskog odnosa.

III formula glasi: Postupaj uvijek prema onoj maksimi koju bi odredio kada bi bio zakonodavac u kraljevstvu ciljeva.
Po Kantu, kategorički imperativ ne predstavlja neki postavljeni moral, nego direktno slijedi iz analize načina funkioniranja praktičnog uma, ukoliko ona ima jedan osnovni princip. Taj apriorični princip važi uvijek i svuda, jer je osnova praktičnog uma. Za Kanta ne postoji situacija u kojoj kategorički imperativ može biti zanemaren.