Ovako i ja vidim ateizam.
A ne vidim ga nikako na nacin na koji mi se cini da ga prezentira, recimo, emsa. Pandan deset zapovijedi, na primjer? Cemu? Takve me stvari samo asociraju na religiju pa onda automatski ateizam, zapravo, postaje nekakav novi teizam, tj. religija. Ok, ateisti ne vjeruju u Alaha, Krishnu, Budhu ili Isusa Krista i oca mu, ali recimo vjeruju u nepostojanje boga i usput propisuju zapovijedi, ili njihove pandane.
Pa me onda asociraju i na organiziranu skupinu. Treba li se uclaniti? Kad su okupljanja? Postoji li ritual na pocetku tog druzenja? Pretpostavljam da nece kleknuti prema istoku, ili pozdraviti sunce, ili se prekriziti jednom od ruku, no ima li neka recitacija? Zasto ne napraviti pandan Zdravo Marijo i zamijeniti Mariju s necim drugim? Ili prepisati Tibetansku knjigu mrtvih, na primjer, ali malo promijeniti sadrzaj da pase onima koji ne vjeruju ni u sto duhovno.
Tu se gubim, kad krene takva prica. Sve mi prerasta u neki aktivizam, u nekakvu organiziranu religiju... ili antireligiju. I onda jednostavno zakljucim da ateist nikako ne mogu biti jer ne zelim pripadati necemu sto ce se priklanjati pravilima i dogmama neke 'nove' vrste.