A sto se tiče aktivizma, mislim da je u Hrvatskoj neophodan. Držim da to teško mogu razumjeti ljudi kojima dijete ne ide u školu u Hrvatskoj ili oni koji ne moraju dobiti potvrdu od psihijatra da su normalni da bi mogli krenuti na potpomognutu. Jer kod nas je sve obojano purpurnom biskupskom, pa čak i medicinski zakoni. A kud ćeš gore od premijera agnostika/ateista, whatever, koji citira Bibliju iz tjedna u tjedan.