Citiraj BigBlue prvotno napisa Vidi poruku
Dok sam vas polovila od jutros, trebalo je - ali mi je drago da se piše, i u toliko različitih smjerova i razmišljanja

Ali ovo što je cvijeta napisala mi je zapelo za oko i prva stvar koja mi je pala na pamet je nada. Ne govorim o kvalitetnom zagrobnom životu kao nagradi koju nude religije, već o ljudskoj nemoći, ili da kažem ljudskosti. Mislim da se svatko od nas u jednom trenutku našao pred zidom; situacija u kojoj smo bespomoćni jer ovisimo o dugome, bolest, smrt bliske osobe ili neminovnost vlastite, kad iz bilo kojeg razloga izgubimo emocionalnu i materijalnu sigurnost, kad smo povrijeđeni ili oštećeni, kad nas obuzme pravednički gnjev jer ne možemo nepravdu promijeniti..... Mislim da ljudima pomaže vjerovanje u manje ili više apstraktni pojam kako, da citiram Balaševića, netko to od gore vidi sve. Dodaj tome zajednicu koja vjeruje u isto i dobivaš utjehu. Vjera (bar za mene) nema ničeg racionalnog, već je jednostavno to - vjera, u bolje nešto.
Ne bih rekla da je to vjerovanje u nešto bolje, nego vjerovanje u viši smisao postojanja.
Ne samo da smo se našli tu na Zemlji slučajno. i da nam se sve događa jer smo se slučajno našli na nekom mjestu u neko vrijeme. To je ono što imaju sve religije, a i većina onih koji pišu na ovoj temi vjeruje u "viši smisao" i " sve ima svrhu i razlog" bez obzira što ne pripadanju ili se ne osjećaju djelom (neke) vjerske zajednice ili religije.