Ja sam bila na samo jednom, super je bio. Kao i u vjerničkom, uvijek ispraćaju isti - tugujća rodbina. U ovome, s obzirom da nije bilo "sadržaja" od strane svećenika, rodbina se toga prihvatila i organizirali su 3 govornika u kojem se pričalo o životu osobe, njenoj ljubavi i brzi pruženoj drugima, kroz lijepe crtice iz njenog života, njenim interesima, načinu odlaska, na kraju je bila jedna predivna pjesma, u trenutku ukopa. Meni predirljivo, puno osobnije, jer 50% sadržaja ovih drugih pogreba, ako i ima govora, popuni svećeinkov govor. Ali, ono, de gustibus... mene šokiralo, u stvari, kako je lijepo i dirljivo jer sam očekivala da će bit "prazno", a bilo je "prepouno".





