moj dedo, ateist i komunist koji je iskreno vjerovao da smo svi ravnopravni i da svi trebamo imati istu priliku da se obrazujemo ( i koji me naučio da su crnci isti kao i bjelci samo žive u drugoj klimi, i da žene u dimijama (koje sam sretala na placu) samo se tako oblače a iste su kao naša baka) je imao pogreb u rano jutro u karlovcu usred rata. umro je jer je bio star i bolestan a hitna nije mogla dolaziti zbog stalnih uzbuna.
bilo nas je samo nekolika, obitelj i susjedi, a moj stric je rekao: "dragi tata hvala ti za svu ljubav koju si nam pružio."
takav sprovod želim i ja. ne treba mi svećenik da pročita moje ime sa papira i moli isto kao i za svakog drugog -samo zato da bi bilo kak se pristoji.