ovaj topic nije bio namjenjen uobičajnom oštrenju argumenata oko neke konkretne teme, nego je trebao poslužiti kao kutak za one koji se pronalaze u nekim zajedničkim iskustvima, življenju i stavovima oko ireligioznog poimanja svijeta (da to ovako uopćeno izrazim). njegova svrha bi zahtijevala od svih koji se ne pronalaze u tom opisu, ali istovremeno iz radoznalosti i s određenom dozom dobronamjernosti žele učestvovati u njemu da pokažu minimum razumijevanja i (fem.) solidarnosti na način da ispovijest ireligioznih Drugih poslušaju, da daju vremena i prostora da se čuju naše riječi, da tuđa iskustva prihvate i ne obezvrijeđuju, da nastoje razumijeti tuđe stavove i odluke. i što je najbitnije da u te priče ne stavljaju sebe u centar pažnje.magriz prvotno napisa
znači, moja potreba (kao što sam navela) razgovarati s ateistkinjama o knjizi "free will" sam harrisa ne znači da samo ateistkinje smiju čitati i razgovarati o toj knjizi, pa ne razumijem otkud potreba pomisliti takvo što? osim ako u cijeloj priči nije bitno pojašnjenje moje potrebe (i svrha ovog topica) nego tuđi ego. kao što nije bilo bitno (hipotetsko) pitanje koje sam postavila, nego samo a šta ja to mislim o časnim sestrama u bolnicama.
 |
|||
