Beti, ako je svijet kakav jest, ako ljudi ratuju, svade se, ubijaju zbog međe, ako stvari ne štimaju - očito puno ljudi nije nešto milo, spremno pomoći, uvidjeti da pola svijeta gladuje, pripaziti da li vozi prebrzo, da li svojim npr. opijanjem šteti obitelji itd... ja bih rekla da onda svijetu i ljudima globalno nedostaju određene vrline koje bi svijet učinile boljim. Nekome nedostaju više, nekome manje, netko je ponizniji, netko oholiji, ali globalno - bi li željela da tvoje dijete živi u sigurnom svijetu, naseljenom pravednim, ljubaznim, mirnim, poniznim ljudima koji neće trgati sebi štogod im se nađe na putu? Naravno, da je to moguće. To je ta utopija koje se hoćemo dohvatiti i vjernici i ateisti, svatko svojim putevima. I mislim da se globalno slažemo, samo što vjernici vide dimenziju vječnog u svemu tome, i možda imaju ta druga imena za vrline. Da su svi ponizni, rata ne bi bilo, sukoba, grabeža, svađa, otimačine, gladi...