-
U stvari, ovo je moj neki roditeljski izazov: više od svega bih htjela da mi dijete nije isključivo, da primarno ima onaj neosuđujući "nikad ne reci nikad stav", pa na toj bazi formira svoja mišljenja koja mogu kasnije bit čvrsta ili ne, mijenjat se itd. U tom smislu se bojim upast u neke zabrane "većinskog ponašanja", pa... da nakon puberteta ne ode u časne
. Malo šale, ali shvatili ste što želim reći. Kako to postići. Ne mislim da su djeca nešto zakinuta jer nemaju dodatni "sadržaj", a oko "nepraćenja većinskog ponašanja" - ima toga na svakom koraku... takvih izazova mislim.
Imam primjer jednog roditelja koji je dogovorio druge roditelje djece koja ne idu na vjeronauk i organizirali su da u vrijeme bez sadržaja "kad lutaju hodnicima" imaju drugi jezik - roditelji plaćali instruktoricu koja im je to u "rupi" držala, ali je bilo problema onda s rukovodskom škole, koje, iako nije nudilo ništa, je imalo (meni razumljive probleme) da im sad neka xy, onako... na dogovornoj osnovi (bez ugovora itd.) dolazi u njihove prostorije držat nastavu koju roditelji plaćaju... ali mislim da su to progurali pa su učili drugi jezik.
U Luxembourgu npr. normalno djeca imaju ili religion ili ethik, ali to se od nas čini... a ono, drugi svemir.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.09.2012. at 12:51
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma