Pomno vas pratim...
Moja su djeca već poodrasla pa je masu toga već iza nas, ali jučerašnji dan me je podsjetio kako nas još nažalost očekuju neke bitke koje moramo pregrmiti.
Kći je 3. razred srednje škole i jučer su imali prvi sat predmeta "Obiteljsko pravo" i kako to obično biva profesorica je predavanje počela definicijama između kojih je iznjela i definiciju braka koja otprilike glasi: Brak je uređena zajednica muškarca i žene...". Na to su učenici počeli davati svoje viđenje te definicije pa su se nekako dotakli i pitanja homoseksualnosti. Naravno, najglasnije su bile dvije učenice koje su počele iznositi prilično uvredljive komentare na račun homoseksualne populacije upličući i stavove KC na što je moja kći reagirala i rekla kako nemaju pravo suditi o nečemu što ne poznaju. Na to su je optužile da je onda ona zasigurno lezbijka kad tako govori, a ona im je uzvratila da njih ne treba zanimati njena seksualna orijentacija i da se ne namjerava pred njima izjašnjavati.
Jedna od tih učenica je još počela o tome kako je to sve bolest i da bi ona pedera zatvorila 5 dana u istu sobu sa 5 žena pa bi se on sigurno izliječio, a ova moja joj je na to odgovorila da li bi i ona onda nakon 5 dana provedenih u sobi s 5 žena postala lezbijka što je ovu prilično razljutilo i onda su nastavile sa nizom uvreda dok se konačno nije umiješala profesorica i rekla dotičnim učenicama kako su im stavovi prilično kruti za njihove godine i neka probaju ipak biti malo tolerantnije.

I ne bi me to nimalo posebno uznemirilo da to nisu iste dvije cure koju su moju L prošle godine pitale kad joj je krizma, a na njezin odgovor kako se ona neće krizmati ih je zanimalo što na to kažu njezini roditelji. Kći im je odgovorila kako mi nismo vjernici i ne idemo u crkvu na što su joj one prilično drsko izjavile kako bi se one sramile takvih roditelja što je ovu moju prilično pogodilo pa je bila sva jadna i nikakva. Naravno, bila je među rijetkima, ako ne i jedina koja nije obavljala taj sakrament, ali se je rado odazvala dvjema drugim prijateljicama koje su je pozvale na svoju proslavu.

Sad mi se nakon jučerašnjeg događaja mota po glavi nije li možda nekad bolje prešutjeti svoja stajališta i tako se bolje asimilirati u okruženje, a s druge strane mi je drago da razmišlja svojom glavom i ne srami se svojih stavova koji su ipak u manjini u ovoj sredini gdje živimo.

Interesantno da sa sinom nismo imali slična iskustva iako je bio jedan od rijetkih koji je pohađao etiku, a ne vjeronauk, te je bio također jedini iz razreda koji nije primio sakrament krizme u 2. raz. srednje škole. Da li je to možda zbog toga što su bili isključivo muški razred pa kao dečki inače nisu skloni nekom polemiziranju ili je to do njegovog karaktera ni dan danas nisam sigurna. Jedino znam da me ovakve kćerine školske dogodovštine prilično rastužuju jer se pitam nismo li naivni kad ih učimo da je najvažnije kakav si čovjek, a da su vjerska, seksualna i ina opredjeljenja nečija intima koju treba poštivati i ne dopuštati da bude preprekom u interakciji s drugim ljudima.