ovo je seni odlično rekla. i to je i moj stav. i sretna sam što sam se sama toga držala, jer ponekad mi se znalo zamjerati što opterećujem dijeten s nekim stvarima, što ona za svoje godine previše toga zna itd (recimo zna tko je rosa parks). mi smo uglavnom svo objašnjavanje imali negdje kad je ona imala šest godina, znači tu godinu pred školu. puno toga ona već zna, kao dio opće kulture, ali zna i stavove roditelja. i ne samo vezano za religiju, nego i uopće.
ove godine je jako postala senzibilizirana za LGBT populaciju jer smo kroz moj aktivizam upoznali mnogo lgbt osoba, postala je bliska i s transrodnom osobom. i u školi je postala njihova "zagovarateljica".bila je na gay prideu. lijepo mi je vidjeti tu neopterećenost s kojom je prilazila tim ljudima i tu srčanost s kojom ih "brani" (objasnili smo joj da mnogo ljudi u hr njih ne vole, pa nije bila iznenađena tuđim homofobnim stavovima), čak i ovako malena i tu empatičnost koju osjeća prema svim žrtvama nepravdi, ismijavanja i sl. zna mi recimo doći doma i ispričati kako su se djeca smijala nekome u razredu jer ne znam, nije znao nešto pročitati, ali da se ona nije smijala.
i još nešto sam primijetila, kako je vremenom postala senzibilizirana za određene situacije. recimo jedna njena bliska prijateljica je velika vjernica, a ujedno joj mama boluje od zloćudne bolesti i svako veče se cijela obitelj zajedno moli za majčino ozdravljenje, nedjeljom i drugim danima se obavezno ide na misu. moja se mise užasavala jer je jednom bila s rođakom pa joj je bilo dosadno (njene riječi), a sad je za ljubav te curice (jer je kod nje spavala) otišla na misu. shvatila je valjda da ovoj vjera puno znači, da je delikatna situacija koja ne prijeti konkretno njenom integritetu i identitetu. a i mi kao roditelji nismo imali problema, jer to je ono čemu je prije svega učimo - empatičnosti i feminističkoj solidarnosti.