Val prvotno napisa
u jednom razgovoru s jednim frendom (ne ide na mise/crkvu....) kada sam rekla da naša djeca neće ići na vjeronauk u školi (tada smo još imali opciju vjeronauka u crkvi) dobila sam pljusku riječima da ja svojoj djeci ne dajem izbor. kada sam upitala kakav je izbor imalo njegovo dijete koje je po deafultu upisano na vjeronauk odgovora nije bilo.
ova tvoja ideja mi se jako sviđa-ponudit izbor. ono što mene brine, za slučaj da se odlučimo pružiti im taj izbor i oni se odluče za vjeronauk, kad krenu sa pitanjima-ja njima ne znam dati odgovor. mislim, poznam ja materiju, ali moje osobno mišljenje je daleko od vjeronaučnog učenja i samim time bih ih zbunila. najviše zato se i držimo ideje da na vjeronauk ne idu.
). Uvjerih se gledajući ljude oko sebe da nekima organizirana vjera treba kao hrana i voda, neke kojima je to smetnja a ipak vjeruju, mnoge ravnodušne, neke koji su tijekom života promijenili stranu i sve varijante između... Sve je to ok dok ne gazimo jedni drugima po prstima i ne uzimamo si pravo da zagovaramo ispravnost jednog puta. To je ono što želim naučiti svoju djecu - da svatko smije odabrati kako želi i da su svi ti izbori jednako vrijedni.
