Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Meni uopće nije jasan problem. Što "nevjernice" (kako ružno etiketiranje!) žele? Kako bi se formulirao zahtjev? Da nema vjeronauka u školama?

...

Meni je Pčelica još najjasnija i posve poštujem njezinu odluku. Ima svoj stav, ali ne želi djetetu stvarati neki pritisak, pa prihvaća uzuse sredine, dijete se neće izdvajati, dobiti će neku informaciju o kulturi koja je dominantna u našoj zemlji, a doma će dobiti roditeljski stav o tome.

Evo, ja ću ti formulirati koji bi bio moj zahtjev: izbor.
Voljela bi da postoji alternativa vjeronauku, pa da moje dijete ide na recimo etiku ili nekim sličan predmet.
A ne da preko vjeronauka, ali doslovno, luta sama po školi.

I meni je jasno zašto ti je jasan (i prihvatljiv) moj stav - šuti i trpi.
No, je li to u redu prema meni i mom djetetu?
Kad me već tako dobro razumiješ, jesi li u mojim postovima primjetila i nezadovoljstvo i tugu zbog toga jer ću morati donijeti neke, meni teške, odluke.
Jesi li to komentirala? Jesi li pokušala shvatiti kako bi se ti osjećala u nekoj slilčnoj situaciji, da si prisiljena ići protiv svojih uvjerenja samo zato da bi zaštitila svoje dijete?
Ili te moja poniznost pred većinom tako ganula da ništa drugo nije važno?



Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Imam i pitanje za ireligiozne, imate li koje dijete koje se boje smrti?
Da, već sam to spomenula.
I ja sam mojoj pričala o nebu, zatekla me. U tom trenutku mi je samo bilo važno utješiti je i uvjeriti da ne postoji razlog za strah od smrti.
A iskreno, niti ne znam bolji odgovor


Citiraj anin prvotno napisa Vidi poruku
Mislim da svi ireligiozni koji upisuju svoje dijete na vjeronauk svojom odlukom baziranom na strahu, nemaju pravo ništa reći protiv ukidanja školskog vjeronauka i sl jer to svojim postupkom podržavaju, a u najmanju ruku bi htjeli da taj težak posao neko drugi obavi, što je u osnovi licemjerno.
Zašto ne bi imali pravo nešto reći?
Ja ni od koga ne tražim da obavi za mene težak posao, ja sam samo svjesna da moja kćer i ja same ne možemo ništa promijeniti.
Ili misliš da bi se vjeronauk stvarno vratio u crkvu (gdje mu je po mom mišljenju mjesto) da ja odbijem upisati svoje dijete i svakodnevno prosvjedujem pred školom ili šta već?
Ne znam gdje ti živiš, ali ja sam u maloj sredini gdje nemam ama baš nijednu drugu mamu s kojom bi se mogla dogovoriti da nam se djeca druže dok nisu na vjeronauku. Ili gdje bi mogla u školi tražiti, moliti ili pomoći da se organizira neka alternativa u vrijeme sata vjeronauka, jer bi ta alternativa bila samo za moje dijete.
Ali evo, ako imaš ikakav prijedlog ili rješenje za mene, kako da budem hrabrija (preko leđa svog djeteta) bit ću ti zahvalna.